U novembru 2022. otac i kćerka Budimir i Marina Krstović, koji su neosnovano proveli 15 mjeseci u pritvoru zbog optužbi da su krijumčarili 1,2 tone kokaina, sa slobode su nastavili svoju bitku za pravdu. Nakon skoro tri godine „novog života“ oni pred Osnovnim sudom traže satisfakciju, iako tvrde da nema novca koji može nadoknaditi nepravdu koju su doživjeli. Unaprijed su osuđeni, bez ijednog dokaza od strane Tužilaštva. Stavljene su im lisice i obilježeni su kao šverceri droge.
Pobjeda je razgovarala sa Marinom Krstović dan nakon što je održano ročište po tužbi koju je podnijela protiv države zbog povreda prava na pravično suđenje, povrijeđenog prava na lični ugled i dostojanstvo te pretrpljenih duševnih bolova.
- Smiješno je na koji način se tarifira dan proveden u pritvoru, čini mi se 30 eura po danu. Znači da vam život vrijedi 50.000-100.000 eura. Princip je isti i za one ljude koji su prvi put u zatvoru i za višestruke povratnike - rekla je Marina Krstović i dodala da, koliko je razumjela, nije definisano koliko tačno država može novčano da nadoknadi vrijeme provedeno u pritvoru.
Na ročištu održanom 15. oktobra, Marina se detaljno izjasnila o hapšenju, boravku u pritvoru, sudskom procesu ali i posljedicama sa kojima se danas suočava, nakon čega će vještak medicinske struke dr Željko Golubović dati svoj nalaz i mišljenje.
- Na tom suđenju u ime države bio je prisutan punomoćnik kao tuženi. Nikakav finansijski iznos to ne može da nadoknadi, niti mi to radimo zbog dobiti - naglasila je Krstović.
Tvrdi da je svako izbjegao odgovornost u ovom predmetu, počev od političara koji su politizovali slučaj kako bi skupili političke poene i crtali im metu.
- Dritan Abazović je pričao na turskoj televiziji o najvećoj zapljeni kokaina na Balkanu, nakon čega ide slika mog oca i mene, dok on priča kako su nastali kavački i škaljarski klanovi. Ako to nije crtanje mete, ja ne znam što može gore od toga. On je poslije oslobađajuće presude, ali i medijskog linča koji smo prošli zahvaljujući njemu, rekao da se ne sjeća da je ikada optužio porodicu Krstvović direktno, imenom i prezimenom, čime je skinuo svu odgovornost sa sebe i svih prethodnih izjava - ogorčeno kaže Marina.
Prisjećajući se svega što je njena porodica preživjela, naglašava da nije postojala prezumpcija nevinosti.
- Mi smo bili unaprijed osuđeni i dan-danas moramo da se pravdamo, zato što smo etiketirani. Prvo što izlazi na Guglu kad ukucate naše ime i prezime jesu naše slike sa lisicama na rukama i napisi o švercu droge. Ko bi poslije takvih fotografija sarađivao sa mojom firmom ili bio u mom okruženju uopšte? - kazala je Marina Krstović.
Pojašnjava da su protiv države pokrenuli tužbu pred Osnovnim sudom u Podgorici za nadoknadu štete zbog povreda prava na pravično suđenje, povrijeđenog prava na lični ugled i dostojanstvo te pretrpljenih duševnih bolova, ali ne krije ni ogorčenje zbog političkog pritiska tadašnje vlasti koji je pratio ovaj predmet.
– Političari se igraju sa životima ljudi, a na kraju će, nažalost, građani da ispaštaju i da plaćaju odštete koje podnosimo protiv države. Sigurna sam da je politički pritisak tadašnje vlasti bio ključni razlog zašto smo mi poslati u Istražni zatvor i razlog zbog čega nam je odbijeno svako jemstvo, iako smo imali dvije odluke Ustavnog suda da smo bez ikakvog osnova u pritvoru - podsjetila je ona.
Zapljena droge te 2021. godine bila je označena kao jedna od najvećih ikada kada je riječ o bezbjednosnim službama Crne Gore, „na kojoj bi nam pozavidjele i Sjedinjene Američke Države“. Ovako je tadašnji politički i bezbjednosni vrh opisivao ovaj slučaj, ali sve te pompezne najave doživjele su totalni krah, jer su Krstovići pred sudom dokazali svoju nevinost, dok istraga nikada nije dovela do stvarnih počinilaca krivičnog djela.
ŠOK, PRETRES, HAPŠENJE
Marina se prisjeća kako je izgledao avgustovski dan 2021. godine, kada su policajci sa rotacijama upali na njihovo imanje gdje se nalazi porodična kuća i magacin „San Francisko“ u kojem se skladište banane, koje ova porodica uvozi već 30 godina iz Južne Amerike.
Pojašnjava da su joj policajci u civilu prišli i pokazali nalog za pretres te da su tražili izvršnog direktora firme Budimira Krstovića, koji se u tom trenutku nije nalazio u državi, pa je zbog toga ona prisustvovala pretresu.
- Oni su prekinuli istovar banana koji je tek započeo, na licu mjesta su bili vozač, dva zaposlena koja su istovarala i rođak koji radi dugi niz godina u našoj firmi. U svakom kamionu obično ima po 20 paleta, prekinuli su istovar na četvrtoj paleti, kada je spuštena na tlo magacina - objašnjava Krstović.
Dodaje da su policajci znali u kojim paletama se nalazi droga te da su omote paketa cijepali dužinom, a kad su stigli do pola i počeli da skidaju omote, našli su blokove u kojima se nalazio kokain.
- U tom trenutku sam mislila da je skrivena kamera, odjednom je 20 policajca ušlo i pronašlo drogu u mojim bananama. Pretres se nastavio i mene tada niko ne hapsi - istakla je ona i dodala da je pred policajcima pozvala oca na telefon da mu kaže da je u jednom od kontejnera pronađena droga. Na to se on smijao jer mi nije vjerovao, samo tri sata prije toga bili smo zajedno. Međutim, kada sam mu objasnila, on je razgovarao sa inspektorom i brže-bolje krenuo nazad kako bi se vratio za Podgoricu - napominje Marina.
Pretres je tog dana zavšren u večernjim satima, a Marini je saopšteno da potpiše nalog o oduzetim predmetima, što će se kasnije ispostaviti da nije trebalo da uradi, jer nije bila na licu mjesta krivičnog djela i istovara, niti je zaposlena, niti direktor magacina „San Francisko“. Potom se svojim automobilom odvezla do prostorija Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), gdje je dala izjavu u svojstvu građanina.
– U tom trenutku nijesam znala da su oni našli tonu i po droge. Na putu do SPO kontaktirala sam sa dobavljačem banana i rekla sam mu da je u kontejneru pronađena droga te da mi dostavi dokumentaciju da li je taj kontejner prošao neke policijske provjere u luci utovara „Puerto Bolivar“, ima li snimaka video- nadzora sa pakeraja gdje se banana pakovala. On me spojio sa direktorom luke „Puerto Bolivar“, jer sam sve te kontakte htjela da proslijedim državnim organima, vjerujući da će odatle da vode istragu, da je prošire na Ekvador - precizirala je.
Po dolasku u SPO, prisjeća se ona, ispitivali su radnike firme, a nju su pitali da li želi da ide na poligraf na što je i pristala.
- Tražili su samo da odgovaram sa da ili ne, na jedna te ista pitanja: „Da li si ti poručila banane?“ „Da li si znala da je u kontejneru droga?“ i to je trajalo tri-četiri sata. Poslije toga saopštili su mi da su radnike ispitali i pustili ih da idu kući. Tužilac je rekao da zbog težine krivičnog djela neko mora biti priveden i da ću morati samo tu noć da provedem u betonjerci - kaže Marina i dodaje da su joj sjutradan ujutru stavljene lisice na ruke.
Sljedećeg dana pretresa, Marinin otac Budimir stigao je iz Beograda, a na podgoričkom aerodromu su ga dočekali policajci.
- Moj otac im je govorio: „Zašto ste dozvolili da taj kontejner sa drogom dođe do našeg magacina, ako ste znali da je unutra droga, zašto je nijeste zaplijenili u Luci Bar, kako zakon nalaže?“, na što su oni rekli kako su mislili da će taj kontejner negdje da stane usput i istovari te dvije palete droge i da uopšte neće doći u naš magacin. Mi smo ih pitali: „Pa zašto ste onda prekinuli istovar, zašto nijeste pustili da radnici istovare pa da vidimo što će da urade sa tom drogom, ako mi navodno dilujemo drogu iz magacina?“. Oni su nam uporno govorili kako oni znaju da mi nemamo veze sa tim, ali da postupaju po službenoj dužnosti - ispričala je ona i dodala da je istog dana uhapšen i njen otac, gdje im je oboma određeno zadržavanje do 72 sata.
Potom su saslušani pred tužiteljkom, a zatim i pred sudijom za istragu Radomirom Ivanovićem, kojem su objasnili da nemaju veze ni sa čim, da stoje na raspolaganju državnim organima i da ne planiraju da bježe jer se bave uvozom voća 30 godina. Sudija Ivanović im je tada odredio kućni pritvor i oduzeo im putne isprave.
POLITIZACIJA I PRITISAK
Nakon te odluke, sazvana je konferencija za medije čiji su glavni akteri bili tadašnji premijer Zdravko Krivokapić, potpredsjednik Vlade za bezbjednosni sektor Dritan Abazović i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović koji su se „dičili“ istorijskom zapljenom tone i po kokaina, a policajce koje su učestvovali u akciji novčano nagradili za „besprekornu akciju“.
- Mi smo okarakterisani i etiketirani kao narko kartel koji je pušten na kućni pritvor i dok je takvih sudija, pravosuđa nema u Crnoj Gori. U tom trenutku je izvršen medijski pritisak na sudiju Ivanovića i nama je dodijeljen novi sudija za istragu Vladimir Novović. Tada me je pozvao inspektor i rekao da će doći po nas da nas voze u UIKS te da spremimo kesu sa najosnovnijim stvarima. Zamislite paradoks, da mi kao navodni narko kartel sjedimo kući i čekamo da nas policija pokupi? Ali smo ostali smireni, od starta smo sarađivali sa organima, nijesmo imali od čega da bježimo - dodaje ona.
Krstovići su, odlukom tadašnjeg sudije Novovića iz kućnog pritvora poslati u Istražni zatvor, nakon čega počinje njihova borba u sudskom procesu koji je uslijedio.
- Tada sam predala telefon i laptop i dokumentaciju za taj kontejner, da je on prošao policijsku kontrolu u luci utovara i dala sam im kontakt telefon direktora luke u Ekvadoru, misleći da će oni to proslijediti Tužilaštvu radi istrage. U tom trenutku mi smo u pritvoru, 15 dana u izolaciji. Na teret nam se stavlja krivično djelo šverc droge. U pritvoru je teško, ni životinje ne žive u uslovima kakvi su tamo, nemate dnevnu svjetlost, stalno ste u mraku i slušate zvuk katanca i gvozdenih vrata, a prema kućnom redu dozvoljeno je kupanje jednom nedjeljno - priča Marina i dodaje da se još bori sa traumama nakon pritvora, a posebno zbog odvajanja od oca.
BORBA ZA ISTINU
Uslijedio je sudski proces, koji je trajao 15 mjeseci, a za svo to vrijeme Krstovići su bili u pritvoru. Marina napominje da su bili u pitanju fabrikovani dokazi od strane sudskog tumača, prevodioca, koja je prevela njene poruke tako što je dodala nepostojeće rečenice, na osnovu čega je podignuta optužnica.
- U cijelom tom predmetu ništa nije urađeno po proceduri. Tužiteljka Tanja Božović je prikrivala dokaze i koristila je dokumentaciju koju sam ja dostavila o kontejneru poručenih banana. Kao dokaz sudu, koristila je fakturu i teretnicu, a izostavila je drugu dokumentaciju u kojoj piše da je taj kontejner prošao policijsku kontrolu. Selektivno je davala dokumentaciju i za sve vrijeme procesa nije imala nijedno pitanje za mog oca i mene. Onda je nakon istrage koju nije vodila, odlukom Tužilačkog savjeta, vraćena na posao „jer nemaju kadra“ - navela je Krstović, pojašnjavajući da je tužiteljka Božović zbog ovog predmeta bila privremeno udaljena sa posla.
Podsjeća da su Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli i krivičnu prijavu protiv sudskog tumača, koja je priznala da je pogriješila, „ali da nije imala skrivenu namjeru da to tako prevede, na Marina Krstović emotivno nastavlja da se njen otac po izlasku iz Istražnog zatvora razbolio, ali da i pored pravosnažne oslobađajuće presude, nijesu mogli da plate operaciju sa njegovog privatnog bankovnog računa, jer ga je Tužilaštvo blokiralo nakon što su pred sudom pali, kako kaže, fabrikovani prevodi.
- Već pet godina ne uspijevamo da koristimo taj novac koji služi za poslovanje firme, jer nijedna banka neće da nas primi kao klijenta nakon što smo bili optuženi za šverc droge - zaključila je Krstović za Pobjedu.
Enigma o nestanku 300 kilograma kokaina
Marina Krstović kazala je za Pobjedu da je potpisala nalog o oduzetim predmetima na 1.500 kg kokaina, međutim, optužnica je, simptomatično, podignuta na 1.200 kg pa se postavlja pitanja gdje je nestalo tih 300 kg kokaina.
- Optužnica je podignuta na 1.200 kg znači da je na putu od magacina gdje su oni uradili zapljenu i nosili drogu do mjesta gdje je drže, pošto je to i dalje enigma, nestalo 300 kg te droge, u startu. Tako da to govori o ozbiljnosti ovog predmeta i na koji način je rađena istraga - podvukla je Krstović.
„Niko ne treba da doživi ono što su doživjeli Krstovići“
Nakon što je Budimiru i Marini izrečena oslobađajuća presuda, pojedini poslanici u Skupštini su govorili o tom predmetu, poručujući da niko ne treba da proživi ono što je preživjela porodica Krstović.
U tome je, kako navodi, posebno prednjačio poslanik DNP Milan Knežević, koji je u to vrijeme bio predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i koji je javno govorio o predmetu i nepravdi koja je nanijeta njenoj porodici.
- Tada je bilo aktuelno glasanje za IBAR zakone, pa se više poslanika oglasilo uključujući poslanika Miodraga Lakovića, poslanici DPS Ivan Vuković, Andrija Nikolić i Sonja Popović. Govorili su da nikakva naknada štete ne može da nadoknadi to što smo prošli i da treba da tužimo državu i da je to malo što ćemo dobiti, jer takve životne traume se ne brišu - navela je Krstović.
Marina je izrazila nadu da će njihov slučaj biti primjer kako ne treba da postupaju pravosudni organi jedne države.
- Političari treba krivično da odgovaraju za svaku klevetu, jer bi možda tek tada stali i razmislili dva puta prije nego nekome unište život - poručila je Krstović.
