(Specijalno za Portal Analitika iz Sarajeva
Više od tri mjeseca od opštih izbora u Bosni se ne nazire formiranje vlasti - pogotovo na državnom nivou. Ponovo su iznevjerena očekivanja birača, koji su ovoga puta, makar podsvjesno, gajili nadu da su se ovdašnji političari konačno opametili i da će olakšati njihov svakodnevni život.
Umjesto toga: busije su zauzete, stavovi suprostavljenih strana postali su još udaljeniji, a mogućnost dogovora ušla je u zonu sumraka. Zaraćene tabore, što je još jedan bosanskohercegovački nonsens, čine dvije partije socijaldemokraske provinijencije - Socijaldemokratska partija (SDP) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), odnosno njihovi dozlaboga posvađani lideri Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik, obojica poznati kao beskompromisne - autokrate.
Najljući protivnici: Lagumždija je, osim Stranke demokratske akcije (SDA) s kojom je donedavno bio na ratnoj nozi, oko sebe okupio i Narodnu stranku
demokratska stranka, dojučerašnji najljući Dodikov protivnik, te dva HDZ-a, koja sebi prišivaju eksluzivitet u predstavljanju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Dakle, savršena kombinacija za blokadu konstituisanja vlasti i toliko potrebnih reformi, među kojima će najteže i najbolnija biti reforma Ustava BiH. Na jednoj strani je Lagumdžija koji je SDP proglasio apsolutnim pobjednikom i koji sebe vidi na funkciji predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Međutim, na to mjesto oko je bacio i lider HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da to mjesto u ovom mandatu pripada Hrvatima, u čemu ga zdušno podržava njegov srpski partner Milorad Dodik.
Upravo Čović i Dodik čine okosnicu drugog tabora, koji Bosnu i Hercegovinu vide potpuno drugačiju od Lagumdžije i njegovih ad hoc partnera. Dodik je, očigledno, odlučio malo kontrolisati svoje antibosanske porive, pa je izjave o otjepljenju Republike Srpske preinačio u poruke o njenoj nedodoriljivosti, jačanju, stabilizovanju, a ponekad čak pomene i BiH, ali u manje ružnijem kontekstu.
Treći entitet: Dragan Čović, pak, drži se svoje teze o neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini i - sve otvorenije zagovara hrvatski entitet.
Svojevremeno je zbog sličnih ideja o hrvatskoj samoupravi tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Volfgang Petrič “sasjeko k’o mačem” Čovićevog prethodnika Antu Jelavića, kojega je skinuo sa bh. političke scene i smjestio ga u historijske šoške. No, Čović - koji je, takođe, bio žrtva narednog visokog predstavnika Pedija Ešdaun, ali zbog kriminalnih marifetluka - sada nesmetano, makar verbalno grabi ka trećem entitetu. I sa tako potpuno suprotstavljenim ideologijama, maksimalističkim političkim ciljevima i apolutnom nespremnošću na kompromis dva duboko podijeljena bloka krenuli su u dogovore o formiranju vlasti po onoj Lenjinovoj - korak naprijed, dva koraka nazad.
To je potvrđeno mnogo puta do sada jalovim razgovorima od koji je svaki doživio potpuni krah. Najnoviji pokušaj dogodio se protekle sedmice u Sarajevu kada su se sastao “široki front”, odnosno predsjednici i predstavnici 12 političkih stranaka zastupljenih u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, koji nisu postigli dogovor o sazivanju konstitutivne sjednice ovog doma, nakon čega treba da uslijedi formiranje Doma naroda, a onda opet mučni pregovori o sastavljanju Vijeća ministara.
Beznađe i depresija: Novi pokušaj dogovoren je za petnaest dana. Epilog se već nazire, a posljedice političke šizofrenije itekako se osjećaju kod građana ove zemlje. Depresivnu postizbornu atmosferu i beznađe najbolje ilustruje najsvežiji podatak da je samo u nedjelju izvršeno tri samoubistva, po jedno u Sarajevu, Goraždu i Banjaluci.
Zbog svega ovoga, ali i ranijih iskustava, s pravom je izvestilac Evropskog parlamenta Doris Pak primijetila da BiH pati od sindroma nezrelih političara, koji nisu ostavili prošlost iza sebe i koji su, umjesto u kreiranje bolje budućnosti svojih građana, fokusirani samo na sopstvene interese, interese svojih
stranaka i nacionalnih korpusa. Pak smatra da je teško ubijediti Milorada Dodika i ostale šta zaista znači kompromis, “jer na Balkanu je problem - ako pokažeš da si spreman na kompromise, ostali vjeruju da si slab, a ne mudar”. Umorna od nadgornjavanja sa bh. političkim predstavnicima, Evropska unija sada ozbiljno razmatra uvođenje mehanizama finansijskog kažnjavanja političara ili određenih institucija u Bosni i Hercegovini ako se pokaže da oni svjesno blokiraju ostatak države u napretku na evropskom putu. Pragmatični Evropljani smatraju da će udarac po džepu otrijezniti bh. političare.
Zamrzavanje sredstava: U sklopu novog pojačanog pristupa Brisela u BiH, kako su objavili sarajevski mediji, neke zemlje članice zahtevaju da EU ostavi prostor i za određene sankcije, imajući u vidu specifičnu ustavnu strukturu BiH, u kojoj jedna politička opcija ili nivo vlasti može zaustaviti proces prilagođavanja evropskim standardima.
Evropska unija bi, tako, imala mogućnost da brzo i efikasno finansijski sankcioniše one koji prave opstrukcije, zaustavljanjem pomoći i projekata ili, u krajnjoj liniji, zamrzavanjem sredstava političarima i zabranom putovanja u evropske zemlje. Ovakve mjere do sada nisu bile praksa EU, koja je proces proširenja bazirala na politici čvrstog uslovljavanja, ali bez aktivnih sankcija.
No, izgleda da je i po ovome Bosna i Hercegovina izuzetak.
Armin IBRIŠIMOVIĆ
