Uzimanje u obzir svih aspekata ovog važnog pitanja, koje decenijama opterećuje naše društvo vodi nas ka rješenju i prevazilaženju izraženih tenzija.
Dimenzije koje se posebno zanemaruju ovom prilikom jesu i nesporne činjenice da je usvojen novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je u potpunosti prilagođen potrebama i interesima Srpske pravoslavne crkve , kao i da je definisan tekst i najavljeno potpisivanje Temeljnog ugovora Vlade Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom u potpuno netransparentnoj proceduri.
Tu dolazimo i do suštine problema. Odgovornost za tenzije u društvu ne snose, kako pojedini tvrde „dva ekstremna pola“, već isključivo Vlada Crne Gore koja nije preduzela ni jednu jedinu aktivnost koja bi vodila u pravcu prevazilaženja podjela i konflikata kod građana i građanki Crne Gore. Predsjednik Vlade je ekstremno prevazišao svoja ustavna ovlašćenja i samodeklarisao se iz jasnih politikanskih razloga da je više eksponent Srpske pravoslavne crkve nego osoba koja je na čelu izvršne vlasti u Crnoj Gori. Ni potpredsjednik Vlade, koji je lider građanske partije nije preduzeo baš ni jednu aktivnost, kojom je mogao i može da pomogne građanima Crne Gore da se bolje razumiju, međusobno prihvate i uvaže.
Naprotiv, i Predsjednik i potpredsjednik Vlade su se jednostrano i otvoreno stavili na stranu Srpske pravoslavne crkve i svojom neodgovornošću u odnosu za stvarni problem i posljedice, podstiču na diskriminaciju. Oni su odgovorni za širenje konflikata, umjesto da su započeli proces njihovog rješenja. To je bilo njihovo izborno, a naročito postizborno obećanje.
Najavljivali su pomirenje, a Crna Gora je danas na pragu još ozbiljnijih podjela.
