Hana Arent kaže: „Odista su vrlo mali izgledi da činjenička istina preživi napad moći; ona je uvijek u opasnosti da bude uklonjena iz svijeta ne samo trenutno, već potencijalno zauvijek“. A protiv nas su udružili moć Rusije i Srbije i njihovih crkava. Kaže Arent: „Dok je lažov čovjek od akcije, dotle onaj koji kazuje istinu, bilo racionalnu ili činjeničnu, to uopšte nije... Pošto je lažov slobodan da oblikuje svoje 'činjenice' tako da budu podesne za postizanje dobiti ili zadovoljstva ili za puka očekivanja njegove publike, on ima više izgleda da bude uvjerljiviji od onoga koji kazuje istinu“.
Tako stvari stoje u eri masmedija i interneta. Dakle, pustimo se dokazivanja naše istine, decenije smo izgubili u tome, iskažimo moć i otpor. Dvadeset godina je proćerdao DPS u mudrovanju i izbjegavanju upotrebe državne moći, osim u špekulativne svrhe, te smo spali na „ovo rukah što se zbježe u ove planine“. Precima je to bilo dovoljno.
Klerofašistička vlast je poslije kratkog glumatanja oštro krenula. Potajno i nezakonito je pripremano i izvedeno desantno zaduživanje pomoću anonimnih komandosa koji volšebno postaju ministri. Zatim ministar pravde prijeti Apelacionom sudu Zakonom o amnestiji ukoliko ne donese presudu u skladu sa željama njihove srbo-klerikalističko- nacionalističke hunte. Zatim isti lik predlaže izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti koje nadilaze i najluđe vlažne snove Rista Radovića. Bez javne rasprave, konsultovanja Ustavnog suda i Venecijanske komisije i to po hitnom postupku.
Čak traže i vlasništvo nad Cetinjskim manastirom i srboimperijalni naddržavni status u Crnoj Gori gdje mogu posjedovati što im srce ište, bez registracije i bilo kakvih obzira i obaveza prema državi. I sječa svih kadrova državne uprave koji nisu pred njima ničice pali... Njih najbolje opisuje fora sa interneta. Kaže: izmislili smo cigarete bez nikotina, kafu bez kofeina, letilice bez pilota, samo nismo vladu bez idiota.
E, neće moći da vam bidne. Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti nećete usvojiti. Nadam se da će DPS i druge opozicione snage pružiti žilav i argumentovan otpor, ali i izabrati žensku poslaničku momčad da vas gađa flašama vode i mušku ekipu da krši i lomi kompjutere i mikrofone, kao što su vaši radili. A, ako ne uspiju, mi građani Crnogorci bićemo ispred Skupštine da vam objasnimo neke stvari. Ne damo ni mi svetinje.
Nadamo se da ćemo se ovim još više omiliti Evropi jer je vas koji ste ovako radili dočekala raširenih ruku. Ako uspijete u naumu, izgorjelo Cetinje i mi s njim. Nismo dostojni predaka ni otadžbine ako nas takvi porobe, poraze i posrbe. Vi i ne razumijete drugi jezik. Dvadeset godina slušamo kako pizdite zbog ugroženosti, jer zaboga vas 27 posto ne može da vlada. To je rajetinska tuga za moć. I kad vam se posrećilo, pokulja primitivni bijes i krkanluk kojima stupiste na vlast. Priznajemo rezultate izbora, ali postavićemo vam kiljane oko Ustava, zakona i dobrih demokratskih običaja. I samo dotle do tog kiljana, do tog kamena, stupićete možda nogom poganom/ Drznete li dalje čućete gromove.., što bi rekao veliki srpski pjesnik Đura Jakšić. Znamo se dobro, braćo od 1918. godine, no sada smo prošli bolje od vas. Dobili smo u Srbiji značajan broj uglednih pametnih ljudi za prijatelje, a vi naš nesojluk za sunarodnike. Uživajte malo, nećete dugo.
Možda sve ovo grubo zvuči, ali bolje je reći na vrijeme, i zbog nas i zbog njih. Ovaj smo film gledali u okruženju, i bez upozorenja, tamo je završilo sa prskalicama i odlaskom kod rođaka u Srbiju. Bolje je bez toga i s anđelima, ali svakako moramo pokazati moć. To je jedina brana od lažova.
Možda i nije tako tragično. Sve to predvodi Montevožd Krivokapić, koji je u stvari apsurdan i komičan lik poput Kralja Ibija u interpretaciji maestralnog Zorana Radmilovića. Laže kao Ibi, lupeta kao Ibi, mada ne toliko duhovito, okružen je istovjetnim lunaticima. Predstava je beskrajno duhovita satira, a naša realnost je otužna politikantska trakavica. Zato građanskim protestima i angažmanom branimo demokratiju i svoju zemlju i istinu.
