Prije desetak dana moji prijatelji i ja pošli smo da prošetamo do Brijega od Budve i da sjedimo na suncu i pričamo, kad već kafane ne rade. Naravno sve uz maske i propisanu distancu. Kad hoćeš! Ispriječio se mlad pristojan ali odlučan komunalni policajac i saopštio nam da ne možemo dalje, da je zabranjeno jer je na snazi lokdaun, kako to na čistom grbaljskom dijalektu na televiziji naredi Bato Carević. Upitah policajca kako mogu oni tamo da šetaju kućne ljubimce a ja ne mogu kućnog prijatelja Blagotu Erakovića da izvedem na plažu? Tako, zabranjeno je! Rekoh, mi smo uz to ekološki osviješćeni i ne bi kakali po plaži. Ne može! Znači li to da mi ne bi mogli da prošetamo ni unučiće? Ja ne vidim nikakve unučiće ovdje, reče policajac, a mi povadismo one fićoke viskija i gorkog lista što smo kupili na trafici i rekosmo, evo unučića. Ne može!
Momak je bio pristojan i samo je radio svoj posao i bilo mu je neugodno pa smo prestali sa zajebancijom i otišli u park kod spomenika Ljubiši, i sjeli na klupe na kojima komunalci marendaju i bacili priču i cugali unučiće. U isto vrijeme predsjednik Opštine i predsjednik Skupštine opštine sa ordonansima su išli da agituju po Nikšiću, i svaka šuša iz Bileće ili iz Svrljiga i Male Krsne su mogli da im se pridruže u agitaciji, samo mi nismo mogli na plažu.
Naravno: mogli smo na prevaru, da kažemo policajcu da idemo u crkvu da zapalimo svijeće i on bi nas odmah pustio jer s crkvom nema zajebancije. Tamo može biti koliko god dođe ljudi i u koje god doba im padne na um. U istom maniru Božji poslanik Rukoljub, ustoličen od crkve u manastiru, nedavno je naložio da nema zatvaranja granica dok ne pobijedi u Nikšiću pa makar nas sve đavo i kovid ponijeli. Srpstvo je u pitanju, batke! Kad pobijedi onda mandali granice.
Njegov potpredsjednik, veliki zamahivač rukom pravde koja je već krenula, mali Berija, ni iz petog puta nije nam objasnio kad je lagao. Da li kad je tvrdio da mu je nuđen 21 milion mita; ili kad reče da se ne sjeća ko mu je nudio i da li je uopšte nudio; ili kad je rezolutno obećao da neće ništa uraditi na štetu nezavisnosti Crne Gore i njenog građanskog i sekularnog uređenja i njenih euroatlantskih opredjeljenja? Ili možda svaki put? Meni je ostalo samo da potsjetim na narodnu mudrost po kojoj ko laže taj i krade.
Onomadne, protojerej, što bi rekli, staford SPC Velibor Džomić, veliki branilac svetinja i crkve i prava Srba vjernika da mogu da dišu u Crnoj Gori i da vladaju Balkanom, izjavi na nekoj srpskoj splačinoviziji da je pobjeda u Crnoj Gori sigurna jer „dole mi imamo više popova nego oni vojnika“. Ja dodajem da ima mnogo zapopljenih desantnih padobranaca i vitezova iz nedavnih neslavnih ratova koji u mantiju utekoše iz straha od Haškog i Božjeg suda.
Postoji li bolji dokaz od ove izjave, karakter misije te crkve u našoj zemlji, i da tu o Bogu i svetinjama ne bješe govora, i da su litije šovinističko-političke manifestacije. A da, i da je postojala velika potreba za Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i to u onom obliku. Mislim da je najzad svima sve jasno i da kada nužno dođe do velikih sukoba i problema, niko neće moći tvrditi da je nevin i da nije znao. I da nije znao da je izdaja domovine zločin, i da je mržnja i negiranje nesrpskih nacija zločin, i da su spomenici koljačima i njihova posvećenja zločin. Mislim da se približavamo rješenju. Kakvom? Kakvo nam Bog da i sreća junačka, jer teško da će ovdje preovladati neka pamet i razum. I da još jedno raščistimo. Ne možemo se DPS-ovske lupeštine riješiti uvođenjem Vučićevske ili rusko-tajkunske lupeštine, nego usvajanjem vladavine prava i ostalih evropskih tekovina i ulaskom u EU.
E sad: o lijepim i dirljivim stvarima. Toliko me „oduševila“ posjeta likova iz „oslobodilačke vlade“ grobu kralja Nikole da moram izraziti svoje oduševljenje. Tu dubinu moga ushita može izraziti samo poezija, pa sam za ovu priliku posudio pjesmu čuvenoga Arsena Dedića iz Kučah „Kralj i luda“:
„Stoljeća prolaze slučaj se ponavlja/ što bi kralj bez lude i luda bez kralja/ Kralj je uvijek voljan da istinu sluša/ dok mu je govore šarlatan i šuša/ Dok mu je pjevaju džokeri i norci/ i dok im na kapici zveckaju praporci/ Pa luda bez straha ujeda i bode/ i ima svoj ludi osjećaj slobode/ Kralj ga još za drskost i uvrede plaća / i to je sudbina dvorskih zabavljača/.../ Stoljeća prolaze ti odnosi traju/ kralj i luda stenju u svom zagrljaju/.“
Eh, stotinu će luda poljubit barjaka da učini što mu srpstvu drago. Pa glasajte ga sojci i čojci, ko za 500 ko za 600 eura, a svi za svoju veliku bruku i sramotu. Prodajte i pretke i sablje i ordenje i krv i muku i slavu. A Džomketu da poručim, da nikad nije vojske falilo u Crnoj Gori, a te tvoje klerosoldate sredićemo mi trećepozivci. I da zakumim DPS da ugase Ivanoviću tviter e nas izbruči njegovo rodoljublje.
