Jer, dok drugi fudbaleri pauzu između sezona koriste kako bi vrijeme provodili na zabavama ili se posvećuju dodatnim treninzima, on čita literaturu i preporučuje štivo pratiocima na društvenim mrežama.
Ukoliko posjetite neki od naloga prvotimca Betisa na društvenim mrežama, neizostavno ćete naići na korice niza knjiga koje pripadaju različitim epohama i žanrovima.
Među njegovim favoritima tako je čuvena madridska spisateljica Alana Portero, a Beljerin predlaže njeno štivo iz osamdesetih o kvir životu u španskoj prijestonici. U pitanju je literatura koju je svojevremeno naročito uzdizao i Pedro Almodovar.
Pitate li Ektora Beljerina, preporučiće vam naročito čuvenog meksičkog autora Huana Rulfa, koji je svojevremeno inspirisao i Gabrijela Garsiju Markesa da napiše „Sto godina samoće“. Uz to, među njegovim favoritima je i poezija Federika Garsije Lorke, naročito „Ciganski romansero“.
Očekivano, nekadašnji fudbaler Arsenala zbog toga je pobudio pažnju španskih i britanskih novinara – ne sportskih, već onima iz redakcija kulture.
U razgovoru sa njima, on je istakao kako ništa poput književnosti ne utiče tako transformativno na čovjeka.
„Znam da zvuči kao kliše. Ali, književnost je postala nešto što je potpuno promijenilo moj život“, kazao je on.
Istakao je kako je za sve zaslužan njegov otac – obožavao je štiva o staroj Grčkoj, pa su živjeli u 'kući knjiga'. I dok je ranije najčešće čitao publicistiku, sve se naglo promijenilo tokom pojave koronavirusa.
„Osjećao sam se užasno u karantinu. Nijesam znao kada ću moći opet da igram, počeo sam čak i mnogo da pijem. Bilo je to teško vrijeme. Ali, upravo tada, počeo sam danonoćno da čitam i shvatio sam koliko mi je to pomoglo. Zato, neću pretjerati ako kažem da mi je književost pomogla da preživim i da je mnogo olakšala moj život“, istakao je on.
U doba izolacije predlagao je publici neka od antologijskih djela Hermana Hesea i Čarlsa Bukovskog, zatim ga je oduševila „Vegetarijanka“ korejske nobelovke Hang Kang i tako je sve počelo. Danas posebno afirmiše djela savremenih španskih pisaca.
„U čitanje sam ušao kako bih nešto naučio, a ne kako bih doživio zadovoljstvo. Ali, do danas sam shvatio da je u neku ruku obratno – čitanje je sada moje zadovoljstvo“, zaključio je on.
