Krajem prošle godine započeto je rušenje šesnaest objekata koji su decenijama predstavljali sponu Pljevalja sa duhom autentične čaršije. Bezistan se nalazio u Principovoj ulici, iza nekadašnje Robne kuće, a na prostoru koji je zauzimao planirana je izgradnja tržnog centra.
Njegovim rušenjem urušena je i jedna era pljevaljskog zanatstva. Odlukom lokalnih vlasti da sruši Bezistan nameće se pitanje koliko gubimo kada zbog “modernog betona” žrtvujemo sopstvenu istoriju?
Svjedok vremena
Smještena na sjeveru Crne Gore, nadomak granica sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, Pljevlja su oduvijek bila mjesto susreta ljudi i puteva, grad u koji se dolazilo, a Bezistan je čuvao duh takve čaršije
Iako su u Pljevljima u prošlom vijeku srušene stare orijentalne kuće, Bezistan je prkosio vremenu i vlastima sve do kraja 2025. godine.
Iza njegovih starih krovova i oronulih zidova krio se prostor koji je imao mnogo veći značaj od svoje spoljašnjosti.
Tu se dolazilo s namjerom - zbog zanata, usluga, poznatih lica i povjerenja koje se gradilo godinama. Frizeri, krojači, obućari i druge zanatlije decenijama su radili jedni pored drugih, čineći Bezistan prepoznatljivim dijelom gradske svakodnevice.
Praznina nakon rušenja, iz Opštine muk
Na mjestu nekadašnjeg Bezistana sada je ostala praznina, koja govori više od riječi. Mogu li beton i staklo zamijeniti prostor čija se vrijednost decenijama gradila kroz ljude i njihove zanate?
Miris tekstila, zvuk makaza i žamor čaršije sada pripadaju sjećanjima onih koji su ovdje radili i dolazili.
Rušenjem Bezistana grad je izgubio dio prepoznatljivog identiteta, dok su se zanatlije koje su tu godinama radile suočile sa neizvjesnošću i pitanjem kako da nastave svoju djelatnost. Nestale su radnje koje su činile prepoznatljivu cjelinu ovog prostora, a sa njima i dio svakodnevice po kojoj je Bezistan bio poznat.
Kako bismo saznali šta je tačno planirano na prostoru na kojem se nekada nalazio Bezistan, obratili smo se Kabinetu Opštine Pljevlja. Tražili smo odgovore na pitanja o budućoj namjeni lokacije, eventualnom projektu, planiranoj izgradnji i trenutnom statusu dokumentacije. Do objavljivanja ovog teksta nismo ih dobili.
Cijena izgubljenog prostora
Građani Pljevalja ne žale samo zbog rušenja jednog prostora, već i zbog vremena koje je nestalo zajedno s njim. Žale za dijelom čaršije, za pričama koje su se prepričavale. Bezistan jeste srušen, ali sa njim nije srušeno sjećanje Pljevljaka na dio čaršije koji je bio duša grada.
Ljudsku stranu ovog gubitka najbolje oslikava svjedočenje krojačice koja je decenijama radila u Bezistanu, a koja je, želeći da sačuva svoju privatnost, odlučila da ostane anonimna (ime poznato redakciji).
Za Analitiku ona je kazala da joj je teško palo rušenje mjesta koje za nju nije predstavljalo samo radni prostor već i dio života ispunjen uspomenama, poznatim licima i godinama provedenim u zanatu.
Iza vrata njene krojačke radnje, kako ističe, ostali su brojni radni dani, susreti sa mušterijama i sjećanja koja se ne mogu preseliti na novu adresu.
Osim emotivnog gubitka, suočila se i sa neizvjesnošću - gdje nastaviti rad i pronaći novi prostor za svoju djelatnost.
“Potraga za odgovarajućim lokalom dodatno je otežana visokim kirijama, koje predstavljaju ozbiljan teret za zanatlije koje žive od svog rada. Za nekoga ko je decenijama gradio posao, mušterije i povjerenje, preseljenje nije jednostavno pitanje promjene adrese. To znači početi iznova, u vremenu kada su troškovi sve veći, a opstanak malih zanatskih radnji sve neizvjesniji”, ispričala nam je ona.
Njena priča podsjeća da rušenjem Bezistana nisu nestali samo stari zidovi i krovovi. Nestali su i prostori u kojima su ljudi gradili svoje živote, sticali prijateljstva i čuvali uspomene. Dok se prostor može ponovo izgraditi, godine provedene u jednoj čaršiji, povjerenje mušterija i osjećaj pripadnosti ne mogu se tako lako nadoknaditi.
Beton i staklo mogu promijeniti izgled grada, ali ne i nadomjestiti ono što je nestalo sa zajedno sa starim Bezistanom.
Tekst je produkt radionice realizovane u okviru projekta „Medijska pismenost u lokalnim zajednicama – Mapa lokalnih priča“, koji Portal Analitika sprovodi uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, kroz Konkurs za raspodjelu sredstava za podsticanje medijskog pluralizma
