On smatra da Vlada sada mora operacionilzovati novi set mjera, tako da budu usmjerene upravo na očuvanje ekonomske supstance mikro, malih i srednjih preduzeća, jer i pandemija i virus će proći, ali ukoliko ta preduzeća ne prežive, imaćemo dugoročno strateški problem sa ekonomskih rastom i razvojem.
Kostić vjeruje u brz i dinamičan ekonomski oporavak, nakon krize.
Koronavirus kao svjetski problem, izvjesno je, u značajnoj mjeri uticaće na svjetsku ekonomiju, pa tako i kod nas. Šta da mi očekujemo, hoće li biti recesije, kakvo stanje nas očekuje?
Odgovor je teško dati, ali u svakom slučaju odgovor leži u tome koliko će pandemija trajati. Ukoliko pandemija ne bude trajala dugo,onda i svjetska ekononija može da se izvuče bez recesije. Ono što je ohrabrujuće je da se Kina, koja učestvuje sa preko 16 odsto u ukupnoj svjetskoj ekonomiji, već polako otvara i već polako to može da bude kontrateg, u putu ka recesiji. Odgovor je u trajanju pandemije. Ukoliko se ona obuzda što prije, utoliko će štete biti manje. A znamo, već su značajne posljedice po svjetsku ekonomniju i ekonomski gubici su značajni, ali to ne znači da se ekonomija ne može oporaviti, ukoliko pandemija bude zaustavljena.
Prioritetna grana crnogorske ekonomije je turizam. Evidentno je već sad, trpimo gubitke i ostvarićemo manju dobiti nego ranijih godina. Međutim, posljednjih dana se posebno stavlja akcenata na poljoprivredu, svi pričaju o njoj, da je ona možda grana ekonomnije koja traba da nas izvuče i govori se da sada stavimo akcenat na nju. Šta vi mislite, da li je možda sada kasno za tu priču?
Uvijek u ovakvim situacijama postoje grane koje su više pogođene, grane koje su manje pogođene... Poznato je i stručnoj i laičkoj javnosti da postoje grane koje su od izuzetnog značaja, i kod nas je turizam zauzeo tu stratešku važnost. Naravno, svi smo upozoravali i znali da je prevelika zavisnost od jedne grane koliko dobra toliko i može biti i rizična. Evo, pokazuje se u ovoj situaciji da je to naravno rizično. Međutim, te gubitke nećemo moći da nadoknadimo, kao što ste i sami rekli, ali to ne znači da se sa krizom nećemo moći nositi, ukoliko se ovo završi što prije.
Kada govorimo o poljoprivredi, razumno je očekivati da se u ovakvoj situaciji govori i o njoj, i o poljopriverdnim proizvodima, budući da je svjetski lanac snabdijevanja ralomljen i rekao bih i prekinut, i ukazao je na svu opasnost kada zemlja zavisi od spoljnjeg uvoza. U ovakvim situacijama to može biti pogubno i razlog je zbog čega se sada sva pažnja okreće poljoprivredi.
Trebamo ipak znati kakve su karakteristike crnogorske poljoptivrde. Znamo da je crnogorski uvoz značajno upućen na prehrambene poljoprivredne proizvode, ali isto tako moramo znati koja su ograničenja crnogorske poljoprivrede. U svakom slučaju razvoj crnogorske poljoprivrede, u koju se sve više ulaže, bi mogao biti dobra alternativa uvozu, pod uslovom da naši poljoprivredni proizvođači budu produktivni u onoj mjeri koliko su to svjetski proizvođači. Naravno, ono sa čime se oni bez svoje krivice susreću je to da su poljoprivredni proizvodi iz zemalja koje uvozimo u dobrom dijelu subvencionirani od njihovih vlada, pa se opet sve svodi na tu utakmicu da li ste vi bogati, da li je vaša bogata ili siromašnija od druge vlade, i to se onda manifestuje kroz subvencije. Tako su u toj svjetskoj utakmici naši poljoprivredni proizvođači unaprijed osuđeni na neuspjeh, i kada se govori o cjenovnoj utakmici, i kada se govori o produktivnosti - zato što su kapitalno lošije opremljeni nego svjetski proizvodjači. U svako slučaju poljoptivreda ne nešto što trebamo razvijati, u što trebamo ulagati. Ipak, razvojem samo poljoprivrednog, a bez industrijskog i uslužnog sektora, nijedna zemlja se nije obogatila.
Vlada je izašla sa paketom mjera pomoći priovredi. Kako gladate na to? Kakva je ta pomoć za mala i srednja i preduzeća? Jesu li paketi koji su pripremljeni dovoljni, pogotovo za mala i srednja preduzeća?
Ono što je u ovakvim situacijama izuzetno značajno, a malo se obraća pažnja, jeste energičnost djelovanja. Crnogorska Vlada je, rekao bih, to vrlo dobro uradila - odmah, neposredno nakon izbijanja krize objavila je paket mjera koji nije za podcjenjivanje, i nije beznačajan. Rekao bih da je u tom momentu daleko veća korist od samog paketa bilo to što je taj paket mjera objavljen, i što su crnogorski privrednici mogli da shvate da nijesu sami, i da će imati podršku Vlade. Ta pravovremenost je bila izuzetno značajna, po mom sudu, ne manje važna od sadržaja mjera. Bez obira što je i sadržaj mjera bio vrlo dobro operacionalizovan, u smislu da je bio fokusiran na dvije stvari – očuvanje radnih mjesta i očuvanje likvidnosti preduzeća. Moramo znati da je struktura crnogorske ekonomije takva da oko 70 odsto društvenog bruto proizvoda ostvaruju mikro, mala i srednja preduzeća, i to je orijentir, na koji treba biti fokusiran drugi set mjera. Dakle, crnogorska Vlada, iako je to lakše reći nego uraditi, mora operacionilzovati set mjera da budu usmjereni upravo na očuvanje ekonomske supstance ovih preduzeća. Jer, i pandemija i virus će proći, a ukoliko ta preduzeća ne prežive krizu, imaćemo dugoročno strateški problem sa ekonomskih rastom i razvojem. Zato, u ovom momentu je od izuzetne važnosti da se odmah donese drugi set mjera, odnosno da se pravovremeno reaguje. Ukoliko ne bude dobro tajmiran taj set mjera, može se desiti da sve ovo ne bude od nikakvog značaja. Nije vrijeme za prevelike procedure i birokratsko preispitivanje kreditnih zahtjeva i zahtjeva za odlaganja. Naravno, sve se mora odraditi u lex legis konceptu, ali procedute se moraju ubrzati, jer ako se ne bude brzo djelovalo, set tih mjera apsiolutno neće dati nikakav rezultat.
Rekao bih i da taj set mjera mora biti selektivan. Mi smo društvo koje ima koleketivističku svijest, i stalno tražimo svima isto. To je u ekonomskom, pa i u socijalnom smislu pogrešno. Mjere moraju biti selektivne, i usmjerene na ona mikro, mala i srednja preduzeća koja trpe najveće udare i koja su izložene, Nije vrijeme za uravnilovku i redistribuciju: svima jednako. Vrijeme je za pravedno postupanje, i to je u skladu sa opterećenjim akoje je ova kriza nametnula.
Dalje, i taj socijalni elemnt je od izuzetnog značaja. Pričamo o ekonomskim mjerama vlada, a ako pratimo medije - a sva Crna Gora je prikovana uz medije, svi prate situaciju, i govori se i o mjerama u disonantnim tonovima, vidimo da se uvode određene sumnje. U ovom momentu, nije stvar za to. Socijalno saglasje ili socijalna kohezija je od izuzetne važnosti i za realizaciju ukupnih mjera, zdravstvenih i ekonomskih. Sada već, da se figutrativno izrazim „poslije malog dizanja magle, vidjeti u kojim sektorima se možda mogu kombinovati ekonomske sa zdravstvenim mjerama, u kojim sektorima se možda može razmišljati o nekom malom popuštanju... Jer, ukoliko kriza u ovom obliku potraje, onda to može da ostavi ozbiljne posljedice po našu ekonomiju koja je krhka i nejaka. Moramo svi imati svijest da se radi o nečemu što je vanredno, o eksternom šoku koji nije zabilježen u savremenijoj istoriji, i biti svjesni ograničenja koje Vlada ima. Ne zivimo u bogatim zemljama sa velikim mogućnostima za djelovanje, tipa Amerike i zapadne Evrope. Naši resursi su izuzetno ograničeni, i oni moraju biti zbog toga pažljivo raspoređeni i usmjereni. Mi gotovo da nemamo prava na grešku, jer nemamo drugih resursa i izvora. Osim ekonomskog liderstva i vođstva, u ovakvoj situaciji izuzetno je važno da se mobilišu svi ekonomski subjekti, da se mobiliše sva nacija, i da djelujemo ka realizaciji tog cilja. A kasnije, post festum, možemo na miru stvarati novo iskustvo, pretresti ono što smo uradili i iz toga izvući dobre ili loše pouke.
Šteta po ekonomiju će biti, to ne možemo izbjeći. Otpuštanja radnika će sigurno biti. Po vašem mišljenju, koji broj otkaza se očekuje?
Kao i svi u Crnoj Gori, volio bih da se ne desi nijedan otkaz. Teško je i nezahvalno kalkulisati. Odgovor je u tome koliko će kriza trajati. Ako kriza ne bide dugo trajala, a mjere budu dobre i operacionalizovane, neće biti potrebe za nikakvim otpuštanjima – ako Vlada uspije da refundira preduzećima određeni iznos sredstava. Poslodavci su svjesni da se dobra radna snaga i kadar stvara godinama, i da su ovo vanredne situacije, u kojima je bitno da očuvaju svoj kadar. Jer, kadar donosi biznis, a ne biznis kadar. Dakle, ljudi stvaraju biznis, i u interesu je poslodavca da sačuva svakog čovjeka. Odgovor je u tome koliko kriza bude trajala, i scenario ako kriza bude duže trajala, koji niko ne bi želio - ali se zna da će gubici po ekonomiju tada biti veći, i tada bi se dešavala značajnija otpuštanja radnika. Ja ne gajim nerealni optimizam, ali vjerujem da uz disciplinovano ponašanje Crnogoraca, da možemo u relativno kratkom roku da izađemo iz ove situacije. Naravno da če mjere opreznosti ostati na snazi i posle objave da je sve završeno, ali se u tom periodu mogu u pažljivim oblicima kombinovati ekonomske aktivnosti. Vlada mora da djeluje i na strani ponude i na strani tražnje – i na strani stvaranja društvenog bruto proizvoda, i na strani njegove potrošnje, na strani očuvanja standarda građana. Upravo taj kohezioni duh naroda, koji je svjestan da se radi o vanrednim situacijama, je spreman na trpljenje, i spreman je na jedna veliki ekonomski potencijal. To je socijalni kapital, sa ekonomskom dimenzijom.
Očekujete li smanjenje ličnih dohodaka?
Realno je. U ekonomskoj istoiji, nije nezabilježeno da poslodavci, da ne bi bilo otpuštanja, prepolove lične dohotke, tako da svi podnesu krizu u kompaniji, a da se očuvaju radna mjesta. Potpuno je logično očekivati da se ne mogu isplaćivati u punom iznosu zarade, već da će to biti jedan dio, ali to je naravno ograničenog trajanja.
Ova situacija će nas kao državu, vjerovatno, navesti da se ponovo zadužimo. Što to za nas kao državu znači, obzirom na već visok nivo javnog duga?
Rekao bih da nam stoji ograničen set mjera na raspolaganju. Vratimo se par godina unazad, i jasno je da Crna Gora prolazi kroz konsolidaciju i stabilizaciju javnih finansija. Sada smo se u tom procesu visoko zadužili, ali smo imali određene razvojne prioritete, i sa njima smo kombinovali tu sposobnost zaduživanja. Sada smo stavljeni na dilemu, možda ne baš Hamletovsku dilemu “biti ili ne biti“, ali sada je daleko važnije da očuvamo biznis sektor, pa ako treba - neka se i dodatno zadužimo, jer Crna Gora ima kreditni rejting, ima kredibilitet i potencijal da vraća kredite, što je bolje nego da izgubimo dobar dio ekonomske supstance.
Šta nas poslije ovoga očekuje, mislite li da nas čekaju bolne mjere štednje?
Ne, poslije ovoga ne vjerujem da će biti mjera štednje. Poslije ovoga je potreban dinamičan ekonomski oporavak. Vjerujem u tu varijantu, i vjerujem da će kriva ekonomskog oporavka ići isto onaklo brzo kao što je opala, u obliku slova V, jer je ovo eksterni šok, vještački udara na ekonomiju, vejpštačko zaključavanje ekonomije. Onog momenta kada se te ograde skinu i otklone, vjerujem da će ekonomije dinamično da se oporavi. Sada treba da vidimo kolika će biti ta amplituda, a ona zavisi od vremena trajanja i obuzdavanja virusa, zato što je obuzdavanje virusa generalno - ne samo zdravstvena, nego društvena, ekonomska i socijalna mjera.
