Susret predstavnika Kosova i Srbije na najvišem nivou u Vašingtonu, u Bijeloj kuci, najavljen za 27. juni kao važan događaj, koji je trebalo da označi zaokret ka finalnom sporazumu za normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije i da potvrdi nezaobilaznu ulogu Vašingtona u tome.
No, tri dana prije najavljenog susreta, tužiteljstvo Specijalnog vijeća za suđenje zločinima počinjenim tokom oružanih sukoba na Kosovu, spektakularno je objavilo informaciju da jepodnijelo Prijedlog optužnice protiv predsjednika Kosova Hašima Tačija, predsjednika Demokratske partije Kosova Kadri Veseljija i drugih.
U optužnici se navodi da ,,postoji osnovana sumnja da suodgovorni za ubojstva i druge zločine počinjene nad civilima uvrijeme i neposredno poslije oružanih sukoba na Kosovu“. Dakle,prije 21 godinu.
EVROPSKO ILI AMERIČKO PITANJE?
Tači, koji je već krenuo za Vašington, prekinuo je put i vratio se na Kosovo.Premijer Avdulah Hoti je zbog nastale situacije predložio, a domaćin susreta Ričard Grenel, izaslanik američkog predsjednika Trampa - prihvatio da se sastanak u Vašingtonu odloži.
Malo je vjerovatno da je tužiteljstvo samostalno i slučajno baš sada objavilo tu vijest.
Kogod da je došao na tu ideju, teško je povjerovati da to nije smišljeno uradio da bi se uloga Vašingtona u ovom dijalogu umanjila, a predsjednik Kosova izbaci iz procesa dijaloga. Dijalog između Kosova i Srbije, uz posredovanje EU, vodi se već devet godina. Riješena su neka praktična pitanja važna za građane, ali se finalni sporazum još nenazire.
Već godinu i po dijalog je u potpunom zastoju.Američki predsjednik Tramp imenovao je specijalnog izaslanika Ričarda Grenela kao posrednika sa namjerom da se dijalogu nastavi.
Time je pokazao namjeru da Amerika ostane prisutna u regiji zbog širih razloga i interesa, kao i da sačuva uticaj na Srbiju. Ali i EU je nedavno imenovala svog posrednika za dijalog - Miroslava Lajčaka.
Time je EU potvrdila da ne želi da inicijativu prepusti Trampovoj administraciji sa kojom inače, već duže, odnosi nisu srdačni i saradnički. EU je puno investirala na Kosovu i u Srbiji i ona pitanje normalizacije odnosa između Kosova i Srbije smatra prije svega evropskim pitanjem.
RAZLOZI ZAOKRETA
U ovakvom zaokretu pred susret u Vašingtonu moguće je da je određenu ulogu odigrao neko iz EU. Prvo, zato što je Trampov izaslanik Grenel prilično ignorisao ulogu Brisela u tom procesu insistirajući navodećoj ulozi SAD.
Drugo, Hašim Tači je nediplomatski i politički nezrelo demonstrirao potpunu usmjerenost prema Americi, ignorantski se odnoseći prema EU.
Treće, u evropskim krugovima, posebno u Njemačkoj stvoren je dojam da se Tači zalaže i za varijantu promjene granica ili razmjenu teritorija između Kosova i Srbije, te da u Trampovoj administraciji imaju izvjesno razumijevanje za to.
U javnosti se pojavila informacija da je i sa Vučićem razmjenio mišljenja o tome, ali se Vučić elegantno izvukao iz te priče kada je vidio da ona ne prolazi.
U Evropi tu ideju smatraju krajnje neprihvatljivom. Izaslanik Grenel je kasnijenegirao da takva ideja ima podršku Vašingtona. Ali, Evropljani, posebno Njemci, nisu uvjereni da je ideja o promjeni granica i teritorijama mrtva. Tačiju se po tom pitanju ne vjeruje. Osim toga i u SAD ima razlika između demokrata i republikanaca po pitanju dijaloga Kosova i Srbije.
Procurila je i informacija da Vučić i Tači u Vašingtonu mogu iznjeti ideju o obostranoj amnestiji za zločine tokom 1998-99, pa će tako prestati potreba da funkcioniše Specijalno sudsko vijće u koje je sada stigla optužnica protiv Tačija. U Skupštini Kosova lako bi se moglo izglasati poništenje Odluke oformiranju Specijalnog vijeća jer iz svakeparlamentarne grupe ima potencijalnih optuženika. Ali tome se protive i EU i SAD.
OPTUŽNICA KAO ADUT
Gledano sa pravnog profesionalnog stajališta, tužilačka strana ne smije ništa dati u javnost optužnicu, dok nju ne potvrdi sudija prethodnog postupka. Tek poslije toga optužnica ide na proceduru suđenja.
Tužilaštvo je kršenje ovog pravila obrazložilo time da Tači i Veselji skriveno rade na sve načine da ometaju, ako je moguće i zaustave rad ovog suda, pa eto, javnom objavom žele da ih onemoguće u tome.
Pri tome su imali u vidu da je bilo pokušaja krajem 2017. godine da Skupština povuče ovaj zakon o formiranju toga sudskog vijeća. No, tada je, snažnom intervencijom američkog i britanskog ambasadora u Prištini, tozaustavljeno. Formalno-pravno gledano, dok se optužnica ne potvrdi i ne pošalje u dalji postupak, Tači ne mora da podnese ostavku, što je on i izjavio.Ali iz procesa dijaloga sa Srbijom on je faktički izbačen.
Trampov emisar Grenel je javno rekao da se u Vašingtonu 27. juna neće desiti ništa spektakularno niti će se potpisati neki finalni sporazum. Rekao je da će ponuditi sporazum o ekonomsko-trgovinskoj saradnji od koristi za obje zemlje što bi relaksiralo i motiviralo nastavak dijaloga za finalno političko rješenje.
NOVE POZICIJE
Ričard Grenel je najavio da će sesusret u Vašingtonu ipak održati u nekom drugom terminu. U međuvremenu najavljen je susret i kod francuskog predsejdnika Emanuela Makrona, te nastavak dijaloga u Briselu. Nije jasno kako će u tome surađivati Amerikanci i Evropljani.
Razumljivo je što kosovska strana polaže velike nade i povjerenje u svaku administraciju SAD.
Izvjesna suzdržanost prema EU potiče otuda što pet njenih članica nije priznalo Kosovo, a dva EU predstavnika, zadužena da posreduju u dijalogu sa Srbijom su upravo iz tih zemlaja (Ž. Borel iz Španije, M. Lajčak iz Slovačke). Aleksandar Vučić sada ima relaksiranu poziciju u dijalogu jer mu se ne žuri.
Odlaganje susreta u Vašingtonu mu je dobrodošlo. On traži da dobije nešto, a nije rekao šta bi. Hoće neki kompromis, a ne kaže kakav. I da hoće priznati Kosovo, to ne bi smio brzo, jer se tome protivi Rusija. On sigurno ne bi zbog Prištine da kvari odnose sa Moskvom.Priznanje Kosova bilo bi mu važno da skrati put kačlanstvu u EU, ali ni tamo mu se ne žuri. Kosovska strana naizgled je u većim problemima zbog ,,slučaja Tači“, ali i nije, jer pregovore inače treba da predvodi premijer Hoti.
SLIJEPA ULICA
Sve u svemu, dijalog između Kosova i Srbije je u slijepoj ulici. Niko ne zna ni kako će ići, kakva će biti uloga EU i SAD. Predsjednik Tramp je poznat po tome da ne želi duge razgovore ni otezanja. Voli brza rješenja, pa kako bilo. Niko još ne zna sta će sadržavati taj finalni sporazum ni kako će se do njega doći.
Osim što se često ponavlja floskula da to treba da bude ,,finalni, sveobuhvatni, pravno obavezujući sporazum“.
Pri tome niko od posrednika angažovanih u dijalogu, ni Amerikanci ni Evropljani, nisu kazali, makarnačelno,šta bi on trebao da sadrži i kako približno da izgleda. Sa srpske strane Vučić stalno ponavlja da je ,,za kompromisno rešenje gde i Srbija treba da dobije nešto, a ne samo Albanci“ te ,,da nikada neće priznati Kosovo“. Ništa konkretnije od toga. A bez formalnog priznanja, nikakav sporazum se ne može smatrati finalnim.
Sa kosovske strane predočeni su osnovni principi o čemu nema dijaloga - ne o državnom statusu Kosova kao suverene i nezavisne države; ne o teritorijalnom integritetu i granicama; ne o unutrašnjoj ustavnoj strukturi Kosova... Nikome nije jasno ni kako će se dalje dijalog odvijati, niti kakva će uloga posrednika biti, koliko će to trajati i kakvo će biti finale.
Kosovo je objektivno u povoljnijoj situaciji jer ništa ne traži od Srbije. Tačijevo odsustvo u dijalogu neće se osjetiti. Jedina dobra stvar je što zveckanja oružjem na granici nema.
Kosovski Srbi žive normalno i bezbjedni su. Albanci iščekuju da se ova priča već jednom završi.
