Vuković je iskazao veliko zadovoljstvo što će košarkaški teren u Njegoševom parku nositi imečovjeka koji je davne 1980. godine kao kapiten sjajne generacije Budućnosti, prvi put u istoriji uveo naš klub u prvu saveznu košarkašku ligu i na taj način trasirao put svim budućim našim uspjesima voljenog kluba, od tada do danas.
“Ako posmatramo taj period, složili bi se da se u Podgorici gotovo sve promijenilo i da je identitet našeg grada promijenjen, možda najviše u poređenju sa drugim glavnim gradovima nekadašnjih republika bivše Jugoslavije. Neko ko je, recimo, te 1980. boravio u Titogradu, pa iz nekog razloga, do danas nije bio u Podgorici, da je bi se teško snašao u gradu. Identitet grada u osnovi čine ljudi. U tom smislu, rijetki su oni koji su ostali jednako važni svim generacijama nakon toliko vremena i toliko društvenih mijena. Jedan od takvih ljudi je Dragan Ivanović”, kazao je Vuković i dodao da je Dragan Ivanović uspio u nečemu što je u Podgorici vrlo rijetko zbog specifičnosti karatkera i mentaliteta ovdašnjih ljudi- a to je da istovremeno bude cijenjen i voljen.
“Prisustvo ovolikog broja ljudi danas, različitih generacija koji su bili prijatelji Dragana Ivanovića, koji pamte njegove košarkaške bravure na ovom mjesto i u SC Morača i onih koji nisu bili u prilici da odgledaju neku njegovu utakmicu, nego su o njemu slušali iz priča svojih roditelja, prema njemu imaju istu emociju. Zato sam danas vrlo srećan što smo na jedan skroman način u prilici da se odužimo sportskoj legendi našeg grada, na način na koji smo to prije dvije i po godine uradili i sa još jednim velikanom podgoričkog sporta, Goranom Polijem Bojanićem”, kazao je Vuković i poručio da se nada da će budući naraštaji naslijediti put koji je trasirao Dragan Ivanović i nastaviti da doprinose uspjesima podgoričkog i crnogorskog sporta.
U ime porodice, prisutnima se obratio Duško Ivanović i zahvalio svima koji su doprinijeli da ovo kultno mjesto nosi ime Dragana Ivanovića, te da se nada da će mnoge generacije moći da idu njegovim stopama.
“Teško mi je, tužno mi je, ali sam istovremeno srećan kada vidim ovoliki broj dragih prijatelja koje odavno nisam video, koji su godinama pratili Dragana i mene. Dragan je bio, prije svega, dobar i plemenit čovjek. Osim toga, kao sportista bio je primjer i vođa, kapiten jedne sjajne generacije igrača koji su u vrlo teškim uslovima uspjeli da,u to vrijeme, uđu u najjaču ligu Evrope. Na ovom terenu, sjećam se na koliko smo stepenica skakali, koliko šprinteva napravili u parku, preko ovog Visećeg, pa preko Vezirovog mosta. To su bile naše pripreme i tako se treniralo u tim uslovima”, kazao je Ivanović i dodao da je Dragan, osim što je bio kapiten, bio vođa velikog broja mlađih generacija u njegovom klubu “Morača”. “Učio ih je košarci, ali ih je učio i životu, nečemu možda puno važnijem. Sjećam se ovog terena kada je dolazio da svojim unukom Milovanom, kada je prohodao. Volio je ovaj teren i bio bi danas ponosan što ovo mjesto nosi njegovo ime”, zaključio je Ivanović.
Draganov saigrač Jadran Vujačić obratio se porukom kazavši da bi jako volio da je danas mogao biti u Njegoševom parku, te da se iskreno raduje što će košarkaško igralište u Podgorici, nositi ime njegovog prerano preminulog prijatelja i kapitena.
„Više godina smo zajedno u titogradskoj Budućnosti bili košarkaške bitke, radovali se pobjedama i tugovali poslje poraza. Dragan je uvijek bio primjer u svemu - prvi na treningu, najborbeniji na utakmici, gospodin van terena. Bila je posebna privilegija igrati sa Draganom u timu, kao i sa svim sjajnim igračima i ljudima tadašnje generacije titogradske Budućnosti”, kazao je Vujačić
