Osamdesetih godina prošlog vijeka ljekari u jednoj engleskoj bolnici namjerno su pokušali da zaraze 15 dobrovoljaca koronavirusom. Varijanta COVID-19 još nije postojala – ono što je zanimalo te ljekare bio je koronavirus u istoj porodici koja se zove 229E, a koja izaziva prehladu. 229E je sveprisutan i nejasan. Većina nas je to imala, vjerovatno prvo kao djeca, ali nastale prehlade bile su tako blage da su bile neupadljive. I zaista, od 15 odraslih dobrovoljaca koji su dobili 229E začepljenje nosa, samo 10 se zarazilo, a od njih je samo osam zapravo razvilo simptome prehlade.
Sljedeće godine ljekari su ponovili svoj eksperiment. Pronašli su sve originalne dobrovoljce, osim jednog, i ponovo su im prskali u nos 229E. Šest prethodno zaraženih se ponovo inficiralo, ali drugi put niko nije razvio simptome. Ljekari su zaključili da imunitet protiv koronavirusne infekcije brzo opada i da su reinfekcije česte. Ali kasnije infekcije su blaže – čak i asimptomatske. Ne samo da je većina nas vjerovatno već bila zaražena varijantom 229E, već smo vjerovatno bili zaraženi više puta.
Ova mala studija u to vrijeme nije ostavila veliki utisak. Osamdesetih i devedesetih godina, koronavirusi su i dalje pripadali pozadini virusnih istraživanja, jer su se prehlade koje su izazvale činile trivijalnima u velikoj shemi ljudskog zdravlja. Zatim, u proljeće 2020. naučnici koji su hitno tragali za tragovima imuniteta protiv novog koronavirusa ponovo su otkrili ovo višedecenijsko istraživanje.
Četiri poznata koronavirusa odavno postoje
Prije pojave SARS-CoV-2, koji izaziva COVID-19, među ljudima su cirkulisala samo četiri poznata koronavirusa, uključujući 229E. Sva četiri koronavirusa izazivaju obične prehlade, a u najoptimističnijem scenariju, rekli su mi stručnjaci, naš najnoviji koronavirus završiće kao peti. U tom slučaju, COVID-19 bi mogao mnogo da liči na prehladu od 229E-ponavljanje, ali uglavnom neupadljiv.
Možda će biti teško zamisliti tu budućnost ako se jedinice intenzivne njege ponovo napune tokom ovog naleta delta soja. Ali pandemija će prestati. Na ovaj ili onaj način, završiće se. Trenutni skokovi broja slučajeva i smrtni ishodi su od novog koronavirusa koji se susreo sa naivnim imunološkim sistemom. Kada dovoljno ljudi stekne imunitet vakcinacijom ili infekcijom – po mogućnosti vakcinacijom – koronavirus će preći u ono što epidemiolozi nazivaju „endemičnim“. Neće biti eliminisan, ali neće više ugrožavati naše živote.
Prije pojave SARS-CoV-2, koji izaziva COVID-19, među ljudima su cirkulisala samo četiri poznata koronavirusa, uključujući 229E
S tim što je postavljen početni imunitet, biće manje hospitalizacija i manje smrtnih slučajeva od COVID-19. Pojačavači takođe mogu povremeno obnavljati imunitet. U ovom scenariju slučajevi mogu nastaviti da rastu i opadaju, možda sezonski, ali će se izbjeći najteži ishodi.
Ne znamo tačno kako su četiri koronavirusa prehlade prvi put zarazila ljude, ali neki su spekulisali da je barem jedan takođe počeo pandemijom. Ako imunitet na novi koronavirus oslabi kao i kod ovih drugih, on će i dalje uzrokovati reinfekcije i prodorne infekcije, sve više vremenom, ali i dalje dovoljno blage.
Moraćemo i da prilagodimo razmišljanje o COVID-19. Koronavirus nije nešto što možemo zauvijek izbjeći; moramo se pripremiti za mogućnost da ćemo svi biti izloženi na ovaj ili onaj način.
„Ovo je nešto sa čime ćemo morati da živimo“, kaže Ričard Vebi, istraživač zaraznih bolesti u Zdravstvenom centru St. Jude. „I sve dok to ne utiče na zdravstvenu zaštitu u cjelini, mislim da je to moguće“, dodao je on. Koronavirus više neće biti novi – za naš imunološki sistem ili naše društvo.
Endemičnost COVID-19
Čini se da je endemičnost kao završnica COVID-19 sasvim jasna, ali manje je jasno kako do nje dolazimo. Djelimično je to zato što put zavisi od nas. Kao što je moj kolega Ed Jong napisao, mogućnost endemskog COVID-19 ne znači da treba da odustanemo od svih mjera predostrožnosti. Što više možemo da poravnamo krivulju, manje će bolnice biti preopterećene i kupićemo više vremena za vakcinaciju nevakcinisanih, uključujući i djecu. Puštanje virusa da se proširi među nevakcinisanima može nas dovesti do najbrže endemičnosti, ali će usput ubiti većinu ljudi.
Put do endemskog COVID-19 zavisiće i od toga koliko virus nastavlja da mutira. Delta soj je već poremetio ljetnje planove ponovnog popuštanja mjera u SAD. S obzirom na to da je veliki dio svijeta još osjetljiv na infekcije, virus ima mnogo, mnogo prilika da srijeće u novim varijantama koje bi ipak mogle da povećaju njegovu sposobnost širenja i ponovne infekcije.
Dobra vijest je da je malo vjerovatno da će se ovaj virus toliko razviti da naš imunitet vraća na nulu. „Naši imuni odgovori su toliko složeni da je u osnovi nemoguće da ih virus sve izbjegne“, kaže Sara Kobej, evolucioni biolog sa Univerziteta u Čikagu.
Na primjer, nivo antitijela koja brzo neutrališu SARS-CoV-2 zaista pada tokom vremena, kao što se dešava protiv većine patogena, ali rezerve B ćelija i T ćelija, koje takođe prepoznaju virus čekaju. To znači da imunitet protiv infekcije može prvo oslabiti, ali je zaštita od teških bolesti i smrti mnogo trajnija.
Zaštita od teških obolijevanja i smrti bila je, zapravo, prvobitni cilj vakcina. Kada sam prošlog ljeta razgovarao sa stručnjacima za vakcine, dok su ispitivanja bila u toku, univerzalno su mi rekli da ublažim očekivanja. Vakcine protiv respiratornih virusa rijetko štite od potpune infekcije, jer prije izazivaju imunitet u plućima nego u nosu, gdje respiratorni virusi dobijaju prvo uporište. (Uzmite u obzir: vakcina protiv gripa je 10 do 60 odsto efikasna u zavisnosti od godina.)
Imunitet krda ipak nije moguć
Ali „izuzetna efikasnost“ iz početnih kliničkih ispitivanja podigla je očekivanja, rekla mi je Rut Karon, direktorka Centra za istraživanje imunizacije na Univerzitetu Džon Hopkins. S vakcinama Pfizer i Moderna 95 odsto efikasnim protiv simptomatske infekcije, lokalno uklanjanje COVID-19, poput ospica ili zauški u SAD, odjednom se učinilo mogućim.
Zatim je uslijedilo manje prijatno iznenađenje: nove varijante, kao što su beta, gama, a sada i delta, koje nagrizaju neku zaštitu od vakcina. „Sada smo tamo gdje smo mislili da ćemo biti godinu ranije“, rekla je Karon. Očekivano, vakcine i dalje štite od ozbiljnih oblika obolijevanja, ali čini se da imunitet krda opet nije moguć.
Vakcine protiv respiratornih virusa rijetko štite od potpune infekcije, jer prije izazivaju imunitet u plućima nego u nosu, gdje respiratorni virusi dobijaju prvo uporište
Virus će nastaviti da cirkuliše, ali će se manje ljudi razboljeti toliko da bude hospitalizovano ili umre. Pojave visokih stopa zaraze među vakcinisanima, kao što je slučaj Provinstaunu u Masačusetsu, već pokazuju ovaj obrazac. I čitave zemlje sa visokom stopom vakcinisanih, poput Velike Britanije, Islanda i Izraela, takođe bilježe rast broja zaraženih sa tek malim udjelom smrtnih ishoda.
Vrijeme i ozbiljnost reinfekcija i prodornih infekcija kada COVID-19 postane endemičan zavise od toga koliko brzo zaštitni efekti imuniteta protiv virusa opadaju. A to, međutim, zavisi od kombinacije dvjua faktora: prvo, koliko brzo naš imunološki sistem „zarđa“ od SARS-CoV-2, i drugo, koliko brzo se ovaj koronavirus razvija da bi se prikrio.
Imunološku mašineriju je jednostavno teže pobuditi protiv starog neprijatelja. Ali ponovna infekcija ili probojna infekcija jača imunološki odgovor. Ovaj revolucionarni slučaj djeluje „kao pojačivač vakcine“, kako je Lora Su, imunološkinja sa Univerziteta u Pensilvaniji, rekla svojoj koleginici Ketrin Vu. U studiji 229E, ljekari su takođe otkrili da je veća vjerovatnoća da će dobrovoljci koji se nijesu prvi put inficirali biti zaraženi kada su bili izloženi godinu kasnije, u poređenju sa dobrovoljcima koji su se razboljeli prvi put, što ukazuje na to da je skorija bolest zaštitnija.
Slabljenje imuniteta i razvoj virusa
I sam virus će se vremenom promijeniti. Kako sve više ljudi stiče imunitet bilo infekcijom ili vakcinacijom, koronavirus će pokušati da pronađe načine da izbjegne i taj imunitet. Ovo je prirodna posljedica života sa cirkulišućim virusom; grip takođe mutira svake godine kao odgovor na postojeći imunitet. Ali u endemskom scenariju, gdje mnogi ljudi imaju imunitet, koronavirus neće moći da zarazi toliko ljudi, niti će se ponoviti toliko puta kod svake osobe koju inficira.
„Uvjerena sam da će stopa prilagođavanja biti utvrđena rasprostranjenošću SARS-CoV-2 u svijetu“, kaže Kobej. Virusnu replikaciju možete zamisliti kao kupovinu srećki za lutriju, u kojoj virus akumulira nasumične mutacije koje mu povremeno pomažu u širenju. I što virus ima manje srećki, manja je vjerovatnoća da će pogoditi džekpot za mutacije. Pojava zabrinjavajućih novih varijanti može se usporiti.
Reinfekcije četirima uobičajenim koronavirusima vjerovatno su izazvane kombinacijom slabljenja imuniteta i razvoja samih virusa. Sastavljajući sve što znamo, počinje da se pojavljuje obrazac: Vjerovatno smo prvi put izloženi ovim uobičajenim koronavirusima kao djeca, kada nastala bolest ima tendenciju da bude blaga; naš imunološki sistem zarđa; virus se mijenja; ponovo se inficiramo; imunološki odgovor se ažurira; imunološki sistem ponovo zarđa; virus se ponovo mijenja; mi se inficiramo. I tako dalje.
U najboljem slučaju, COVID-19 će slijediti isti obrazac, a kasnije infekcije će biti blage, kaže Stiven Mors, epidemiolog sa Univerziteta Kolumbija.
„Ako teret bolesti nije visok, virus uzimamo zdravo za gotovo“, kaže on. Ipak, ove prehlade nijesu potpuno benigne; jedan od koronavirusa prehlade ranije je izazivao smrtonosne epidemije u staračkim domovima. U manje lošijem scenariju, COVID-19 izgleda kao grip, koji ubija 12.000 do 61.000 Amerikanaca godišnje, u zavisnosti od ozbiljnosti sezone. Ali sami smrtni slučajevi ne obuhvataju potpuni uticaj COVID-19.
Psihološki faktori
„Veliki znak pitanja postoji kod dugotrajnog COVID-a“, kaže Jonatan Grad, imunolog i istraživač zaraznih bolesti sa Harvarda. Još nema podataka koji bi dokazali koliko dobro vakcine sprečavaju dugotrajni COVID, ali stručnjaci su generalno saglasni da je vakcinisani imunološki sistem bolje pripremljen za borbu protiv virusa bez nanošenja kolateralne štete.
Prelazak na endemski COVID-19 takođe je psihološki. Kada svi imaju imunitet, dijagnoza COVID-19 postaje rutina poput dijagnoze streptokoka ili gripa – nije dobra vijest, ali ni razlog za poseban strah, zabrinutost ili sramotu. To znači razumjetisve one poruke u kojima se navodi da COVID-19 nije samo grip.
Još nema podataka koji bi dokazali koliko dobro vakcine sprečavaju dugotrajni COVID, ali stručnjaci su generalno saglasni da je vakcinisani imunološki sistem bolje pripremljen za borbu protiv virusa bez nanošenja kolateralne štete
Ako je zabuna oko preporuka Centara za prevenciju i kontrolu bolesti o mogućnosti da vakcinisani više ne nose maske, koja se čula početkom ovog ljeta bilo kakav pokazatelj, ovaj prelazak na endemičnost mogao bi da bude psihološki čvrst. Ponovno otvaranje je za neke izgledalo prebrzo, za druge presporo. „Ljudi teško razumijeju međusobnu toleranciju na rizik“, kaže Džuli Dauns, psihološkinja koja proučava zdravstvene odluke na Univerzitetu Karnegi Melon.
Kada je riječ o gripi, mi smo kao društvo generalno saglasni po pitanju rizika koji smo bili spremni da tolerišemo. Još nema te saglasnosti kada je u pitanju COVID-19. Realno, rizik će biti mnogo manji nego što je sada usred talasa delta soja, ali nikada neće nestati.
„Moramo da pripremimo ljude da se to neće svesti na nulu. To će se spustiti na nivo koji smatramo prihvatljivim“, kaže Dauns. Bolje vakcine i bolji tretmani mogli bi dodatno da smanje rizik od COVID-19. Ovo iskustvo može takođe da podstakne ljude da ozbiljnije shvate sve respiratorne viruse, što dovodi do trajnih promjena u nošenju maski i ventilaciji. Endemski COVID-19 znači pronalaženje novog, podnošljivog načina života sa ovim virusom. Neko vrijeme će se djelovati čudno, ali će to prestati da bude. Biće normalno.
