''Zakonom o državnom tužilaštvu, u članu 103, propisano je da državnom tužiocu prestaje funkcija, između ostalog, kada ispuni uslove za starosnu penziju, dok je članom 104 istog zakona propisano da rukovodiocu državnog tužilaštva prestaje funkcija rukovodioca državnog tužilaštva kada mu prestane tužilačka funkcija.Uslovi za starosnu penziju, definisani su Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, a to su, prema tom, inače sistemskom zakonu za oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, isključivo dva uslova, a odnose se na godine života (66 godina) i godine staža osiguranja (najmanje 15 godina)'', kazao je Koprivica.
Kako tvrdi, tužilačka funkcija zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju prestaje po sili zakona (ex lege) samim danom ispunjenja uslova za starosnu penziju.
''Posledica člana 103 ovog Zakona je prestanak tužilačke funkcije, a ne odlazak u penziju, što se uporno želi zamagliti, i ta posledica nastupa samim momentom ispunjenja uslova za starosnu penziju, a da li će on podnijeti zahtjev prema Fondu PIO to je njegova stvar, uostalom može nikad da taj zahtjev i ne podnese, ali se sa funkcije mora otići. Osim toga, nije propisano da prestaje funkcija tužioca kad Fond PIO donese rješenje na lični zahtjev tužioca, već kad se ispune uslovi za starosnu penziju, a uslovi su jasni, da jasnije ne može, propisani članom 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, tako da argumenti vd VDT-a padaju u vodu, kao i pokušaj da se sa pitanja prestanka tužilačke funkcije pobjegne na teren penzionisanja'', ističe Koprivica.
Kako dalje navodi, iz javno dostupnih podataka sa sajta VDT, vidi se da je sadašnji vd VDT gospodin Stanković rođen dana 25.5.1954 godine.
''To znači da je gospodin Stanković dana 25.5.2020 godine napunio 66 godina života i time stekao uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziu. Bez obzira na njegovu volju da li će iskoristiti to svoje pravu u skladu sa Zakonom o PIO, on je time ispunio uslov za prestanak tužilačke funkcije, prema članu 103 Zakona o državnom tužilaštvu. Dakle, on više ne može biti ni tužilac, a kamoli vd VDT. Nakon autorskog teksta vodećeg autoriteta u oblasti pravosudnog prava, na ovim prostorima, prof. Vesne Rakić-Vodinelić, i pravnim laicima je jasna razlika između javne funkcije i radnog odnosa, kao i to da su ispunjeni uslovi za prestanak funkcija, te se nakon toga može samo manipulisati radi očuvanja fotelja i privilegija. Naime, ona jasno navodi:"Sudijska funkcija se ne zasniva ugovorom o radu, niti se okončava prestankom tog ugovora...Da se ne radi o radnom odnosu, izvjesno je iz načina izbora sudije, kao i iz razloga za prestanak funkcije...Javna funkcija sudije i njegova prava po osnovu rada su odvojiva i odvojena." Isto važi i za tužilačku funkciju, te prema tome ovdje se ne primjenjuju norme o prestanku radnog odnosa, već norme o prestanku javne funkcije. Da bismo bili još plastičniji naslov člana 103 Zakona o državnom tužilaštvu nije "razlozi za prestanak radnog odnosa državnog tužioca", već naslov, koji odražava suštinu, glasi: "razlozi za prestanak funkcije državnog tužioca". Isto tako u članu 135 Ustava nije propisano da je radni odnos tužioca stalan, već je propisano da je stalna funkcija državnog tužioca.'', dodaje Koprivica.
Koprivica smatra da je pozivanjem na rješenje Ustavnog suda iz 2003 godine, gospodin Stanković postigao neviđen autogol.
''Ovo sa razloga što se u obrazloženju te odluke Ustavnog suda navodi: "vršenje tih funkcija nije zajemčeno Ustavom kao sloboda i pravo čovjeka i građanina." Ovim se jasno pravi razlika između javne funkcije i radnog odnosa. Osim toga, u pomenutoj odluci se navodi i:"konstatacijom o prestanku funkcije sudije...funkcioneru koji je navršio više od 65 godina života i koji je ispunio uslove za starosnu penziju, nije povrijeđeno pravo na rad." Autogol gospodina Stankovića za ubjedljiv poraz. Osim navedenog, mora se naglasiti da predmetna norma Zakona nikako nije "ovlašćujućeg karaktera", već je imperativnog karaktera, tako što je propisano državnom tužiocu PRESTAJE funkcija, a nije propisano "može prestati" ili slično. Iz ove odredbe jasno proizlazi da je zapovijest formulisana na naređujući i imperativan način. Očigledno je da neće da primijene imperativne zakonske i ustavne norme, upravo ljudi koji su na vrhu tužilačke i sudske organizacije-od kojih se očekuje da budu upravo ti koji ce bespogovorno štititi i primjenjivati zakon, a sve zarad ličnog interesa.
Da su motivi ostanka i borbe za tu funkciju vezani za ideal vladavine prava, do sada ne bismo imali to da izviđaji traju i po 6 godina, kao što je slučaj sa palim državnim garancijama, o kojima je DRI iznijela jasne nalaze, niti bismo imali nesavjesno i nezakonito postupanje tužilaca u predmetima u kojima je državnom budžetu nanijeta višemilionska odšteta (Šarići, Kalići, ratni zločini itd), koje niko unutar tužilačke organizacije, pa ni VDT, nije preispitao, a takvim primjerima se broja ne zna'', zaključuje Koprivica.
