- Bio je strastveni patriota i demokrata – izjavio je britanski premijer Gordon Braun na vijest o tragičnoj smrti poljskog predsjednika Leha Kačinskog u avionskoj nesreći kraj Smolenska, u kojoj je život izgubila i njegova supruga, kao i veći dio političkog i vojnog establišmenta Poljske, piše Jutarnji list.
Reakcije na smrt političara koji je, zajedno sa svojim bratom blizancem Jaroslavom, u vrhu Evroske unije doživljavan kao glavni izazivač problema, čelnik konzervativnih stajališta koji je u svim pregovorima bio jako „tvrd“, ipak su otkrile kako su zapadni političari imali više poštovanja prema njemu nego što su to bili spremni da pokazažu. Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je Kačinskog nekoliko posljednjih godina zbog njegove sumnjičavosti prema poljskom zapadnom susjedu uvjeravala u spremnost Berlina za blisko partnerstvo s Varšavom, bila je vidno potresena pred novinarima i rekla im je da je „u šoku“.
U subotu je, dakle, svima postalo jasno – uprkos kritikama koje su dolazile kako iz poljskih, tako i zapadnih medija – da je Leh Kačinski jedan od najvažnijih političara koje je dala poljska „Treća republika“.
Patriotsko odrastanje: Leh i Jaroslav Kačinski rođeni su 1949. u Varšavi, u uglednoj porodici poljskih intelektualaca, sa jakom patriotskom idejom. Otac Rajmund bio je inženjer i veteran Armije Krajove, antifašističkog pokreta koji je bio lojalan poljskoj vladi u izbjeglištvu, i koji je bio među organizatorima herojskog Varšavskog ustanaka 1945. godine. Braća Kačinski školovali su se na Univerzitetu u Varšavi, gdje su diplomirali pravo i administraciju. Bili su stručnjaci za radno pravo, zbog čega su kasnije postali pravni savjetnici sindikalnog pokreta Solidarnost.
U prodemokratskom pokretu angažovali su se još sedamdesetih, a kada su 1980. počeli štrajkovi u brodogradilištu u Gdanjsku, Leh i Jaroslav su bili u prvim redovima poljskih protivkomunističkih snaga okupljenih oko harizmatičnog Leha Valense. Nakon komunističkog uvođenja vojnog režima, Leh Kačinski je bio jedan od mnogobrojnih vođa Solidarnosti koji je završio u zatvoru. U drugoj polovini osamdesetih, bio je među Valensinim najbližim saradnicima.
Međutim, politička svađa sa Valensom, koja se dogodila 1992. godine, braću Kačinski je pomalo izbacila iz glavnog toka političkih zbivanja u Poljskoj tijekom idućih godina. U njega se Leh vraća početkom 2000. godine, kada ga novoizabrani premijer Jirži Buzek imenuje ministrom pravosuđa u svojoj vladi.
Nova stranka Kačinskih: Uskoro su braća osnovala novu stranku - Zakon i pravednost (PiS), a Leh Kačinski je u novembru 2002. izabran za gradonačelnika Varšave i na toj će dužnosti ostati do 2005, kada je postao predsjednik države. Tokom svojeg gradonačelničkog mandata inicirao je otvaranje multimedijalnog Muzeja Varšavskog ustanka, jednog od najatraktivnijih takvoga tipa na svijetu, ali i izazvao velike kontroverze svojom zabranom Gej parade u Varšavi, i to dva puta. To će biti početak stvaranja imidža o njemu i njegovom bratu kao konzervativnim političarima, čija stajališta nisu u skladu sa liberalinim vrijednostima zapadne Evrope.
Takav imidž možda je mogao zasmetati u Briselu, ali u Poljskoj ne. Godine 2005. PiS pobjeđuje na parlamentarnim izborima, a nekoliko mjeseci poslije predsjedničke izbore dobija Leh Kačinski (porazio je današnjega premijera Donalda Tuska).Braća Kačinski (Jaroslav je krajem 2005. bio imenovan za premijera) najavili su tada borbu protiv korupcije, za koju su optuživali preživjele političke kadrove iz komunističkih vremena, i zagovarali stvaranje „četvrte republike“, socijalno pravednog i na hršćanskim vrijednostima utemeljenoga društva. Međutim, njihov „revolucionarni“ naboj uskoro je postao pretjeran za poljske birače, pa 2007. PiS gubi većinu u parlamentu, a Lehu su svi predviđali poraz i na predsjedničkim izborima koji su bili zakazani za jesen ove godine.
Supuga kao podrška: Njegova supruga, Marija Kačinska, rođena je prije 67 godina kao Maria Makjevič u sličnoj porodici, i završila je studije spoljne trgovine. Potom se zaposlila u Pomorskom institutu u Gdanjsku, gradu u kojem je deset godina kasnije upoznala Leha, koji je tada bio asistent na Pravnom fakultetu i antikomunistički aktivista. Vjenčali su se 1978. godine i dvije godine kasnije dobili kćerku Martu. Kako je Marija tečno govorila engleski i francuski jezik, počela je da radi kao slobodni prevodilac. Tako je, kako će često kasnije isticati, imala više vremena za podizanje kćerke i pomoć mužu koji se borio protiv komunističkog režima. Nakon pada Berlinskog zida, politička karijera Marijinog supruga imala je uzlaznu putanju, a ona mu je bila glavna podrška.
Leh Kačinski je svojim stavovima sigurno izazivao kontroverze, ali ni najljući protivnici mu nisu mogli prigovoriti nedosljednost. „Nije slijedio pravila moderne politike. Ostao je vjeran sebi”, rekao je ovih dana jedan njegov saradnik. Među velikim dijelom „običnih“ Poljaka on je uživao status političara koji ih predstavlja bolje nego iko drugi. Njegova tragična smrt nadomak Katina, te „crne tačke poljske istorije“, vjerovatno će ga pretvoriti u njihovog heroja.
Zakon i pravednost (PiS) stranka snažnog desnog, konzervativnog usmjerenja, sa uticajem socijalnih normi Katoličke crkve i insistiranjem na nacionalnim interesima. PiS je nakon osnivanja postao veoma popularan, zauzevši upražnjeno političko mjesto predstavljanja onih slojeva poljskog društva koji se nisu najbolje ekonomski snašli u tranzicijskim procesima. Takođe, PiS je naišao i na simpatije onoga dijela intelektualne Poljske koje je pod uticajem katoličanstva. Ali, nesreća u Smolensku je desetkovala ovu stranku, jer su osim Kačinskog poginuli i skoro svi njeni uticajniji političari koji su putovali u Katin.
Poljska će sada u vanrednom roku morati na birališta. No, ona već sada piše novu stranicu svoje istorije, jer u simbolici tragične smrti predsjednika vidi mogućnost da se poprave višedecenijski zategnuti odnosi sa Rusijom.
Jutarnji list
