Početkom ove nevjerojatne 2020., prije samo tri mjeseca, brojili smo rekorde posjećenosti zagrebačkog Adventa, planirali i s nestrpljenjem iščekivali još jednu rekordnu turističku sezonu, daljnji rast gospodarstva i bolji standard života. A onda se odjednom sve srušilo u trenu. Koronavirus očekivano nije zaobišao ni Hrvatsku. U trenutku dok pišem ovaj tekst, u Hrvatskoj je 790 oboljelih, 6 umrlih, 27 osoba na respiratoru.
Na snazi su stroge mjere ograničenja rada i kretanja, javni prijevoz je stao, nema putovanja iz grada u grad, sve je zatvoreno, osim trgovina prehranom koje rade skraćeno. Svi koji to mogu, rade od kuće. Neizvjesnost se osjeća na svakom koraku i na licima ljudi. Kako nevolje često dolaze u paru, tako je strah i nelagodu još dodatno pojačao jak potres koji je nas Zagrepčane, hladnog nedjeljnog jutra 22. ožujka, prodrmao i iz kućne karantene istjerao na ulice. Treslo se kratko, ali snažno. Stara gradska jezgra nije izdržala. Stradala je katedrala, crkve, muzeji, kazališta, državne institucije, stambene zgrade, bolnice.
Potresne su bile fotografije majki koje su morale s tek rođenim bebama napustiti rodilište u Petrovoj ulici. Ljudi su u nevjerici gledali oko sebe, rado bi s nekime podijelili svoj strah, pronašli utjehu, a nisu smjeli jer nam korona ne dozvoljava bliski kontakt. Potres je odnio jedan mladi život. Više od 26 tisuća je oštećenih građevina, od čega je gotovo 2000 neupotrebljivo i te su obitelji morale napustiti svoje domove, snaći se sami ili prihvatiti privremeni smještaj u studentskom domu u Zagrebu.
Samo golubovi navraćaju u nadi da će pronaći svoju mrvicu kruha
Tjedan dana poslije, još uvijek zbrajaju se štete, popravlja što se popraviti da. Svako i najmanje podrhtavanje tla prati se i bilježi. Zagreb je i proteklog vikenda zbog mjera u borbi protiv koronavirusa, kao i sve ostale metropole, bio grad bez ljudi. Umjesto tisuća ljudi u šetnji i na gradskim špicama i tisuća turista koji se dive ljepotama Zagreba, na prste jedne ruke možemo izbrojati šetače na glavnom gradskom trgu. Samo golubovi navraćaju u nadi da će pronaći svoju mrvicu kruha.
Što će biti dalje, kada će sve ovo prestati, pitanje je koje se svakome od nas najčešće nameće. Nepoznanica je mnogo, životi su nam se sveli na praćenje vijesti o broju zaraženih i nadanje da će struka pronaći odgovor i zaustaviti ovu globalnu pošast. Kako preživjeti samoizolaciju, sva ova ograničenja, bez ljudi, druženja, navika i života prije korone. Tehnologija nam je omogućila da misli skrenemo u drugom smjeru, imamo virtualne knjižnice, psihološki savjete, online kazališta, koncerte.
Svaka kriza iz ljudi izvlači ono najbolje, ali i ono najgore
Imamo li plan B, ima li ga itko pitamo se svi? Uz neizvjesnost vezano uz epidemiju korona virusa i potencijalni broj zaraženih, nažalost i umrlih, još je veća ona što nas čeka poslije? Koliko izgubljenih radnih mjesta? Kako podići posrnulo gospodarstvo? Procjene pada hrvatskog BDP-a već sada se kreću oko 5 posto, zbog velike ovisnosti o turizmu koji je za ovu godinu, kako stvari stoje, izgubljen. Hrvatska vlada predstavila je paket mjera za pomoć gospodarstvu i očekivano i opravdano naišle na brojne kritike. Umjesto odgoda plaćanja davanja državi traže se otpisi. Jer odgode će opet doći na naplatu, a u ovom trenutku rijetki su oni poduzetnici koji su sigurni da će za koji mjesec taj dug zaista moći i vraćati.
Svaka kriza iz ljudi izvlači ono najbolje, ali i ono najgore. U Hrvatskoj je povjerenje građana u institucije države uvijek bilo prilično nisko. Sada konačno imamo i neke kojima vjerujemo. To su ljudi u Nacionalnim kriznom stožeru koji upravljaju ovom krizom u onom najvažnijem zdravstvenom i sigurnosnom aspektu. I to što rade, rade zaista odlično, a još bolje sve što čine komuniciraju prema građanima. To potvrđuje koliko je komunikacija važna, a posebno u krizi. Kvalitetna komunikacija ljudima daje potreban osjećaj sigurnosti, smanjuje paniku i strah, potiče odgovorno ponašanje i, u ovoj situaciji, nužnu ozbiljnost. Nažalost, ima i onih koji krizu koriste za širenje lažnih vijesti, što je loše, ali i opasno. Tu je velika odgovornost i medija, ali i svih nas koji se bavimo komunikacijama da na to upozoravamo i ispravljamo takva nepoželjna ponašanja. Također, svojim znanjima iz krizne komunikacije sada pomažemo našim klijentima da sve aspekte ove krize kvalitetno komuniciraju svojim internim i eksternim javnostima.
Komunikacija je sada presudna u svima aspektima našeg života. Tehnologija nam je otvorila prostor da i u samoizolaciji komuniciramo i budemo blizu jedni drugima, da pružimo podršku i utjehu, čak i da se našalimo na račun ovog ludog virusa, naravno da pritom ne prijeđemo granicu. Komunikacija je ono što nas drži i pomaže da iz svega ovoga izvučemo što više dobroga i da nakon svega budemo bolji ljudi.
Ivica Mamić
Agencija IMC
