(Specijalno za Portal Analitika iz Sarajeva)
U Memorijalnom centru u Potočarima danas je, u prisustvo blizu 40.000 ljudi, sahranjeno još 520 identifikovanih žrtava genocida koji se 11. jula 1995. godine dogodio u Srebrenici, kada su srpska vojska i policija ubile više od 8.000 nedužnih i nenaoružanih bošnjačkih civila u tada zaštićenoj zoni koja je bila pod kontrolom mirnovnih snaga Ujedinjenih nacija.
Sahranjivanjem novih 520 identifikovanih srebreničkih žrtava, broj ukopanih osoba u Memorijalnom centru ukupno popeo se na 5.657. Među žrtvama koje su danas sahranjene su i šestorica dječaka. Nijaz Hasanović, Suad Klempić, Emir Mandžić, Adem Mekanić, Ahmed Pašić i Hajro Smajlović imali su samo 15 godina kada su ubijeni. Svaka deveta žrtva je mlada osoba, a svaki dvadeset peti ubijeni muškarac stariji je od 65 godina.
Zvaničnici izviždani: U znak sjećanja na genocid u Srebrenici, najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, u Federaciji BiH bio je proglašen dan žalosti, dok je u manjem bh. entitetu Republika Srpska ovaj dan ponovo ignorisan. Istovremeno je diljem Evrope ovaj dan obilježen kao Dan sjećanja na genocid, u skladu s odlukom Evropskog parlamenta.
Ovogodišnja komemoracija i dženaza u Potočarima, povodom 17. godišnjice genocida u Srebrenici, po mnogo čemu se razlikovala od svih prethodnih. Naime, za razliku od prethodnih godina, kada su se brojni zvaničnici iz Bosne i Hercegovine, ali i predstavnici međunarodne zajednice u ovoj zemlji bukvalno utrkivali i „nadmetali“ u govorima prepunim jeftine patetike, današnji tužni i dostojanstven skup u Potočarima bio je pošteđen toga.
To je, zapravo, bio izričit zahtjev porodica žrtava i srebreničkih udruženja, koji su se usprotivili ranijoj praksi „prikupljanja jeftinih političkih poena“ na račun Srebrenice i srebreničkih žrtava. Srebrenička udruženja bila su čak i protiv dolaska domaćih i stranih zvaničnika u Potočare. Čak su zvaničnici Bosne i Hercegovine, ali i predstavnici međunarodnih organizacija, prilikom dolaska u Memorijalni centar Potočari bili izviždani. Porodice žrtava i srebrenička udruženja prvi put su se otvoreno suprotstavili dolasku zvaničnika na komemoraciju.
No, nije im se moglo udovoljiti pa su komemoraciji, između ostalih, prisustvovali članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i Željko Komšić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, ministar vanjskih poslova BiH i lider Socijaldemokratske partije BiH Zlatko Lagumdžija, premijer Hrvatske Zoran Milanović, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko, šef Misije Evropske unije u BiH Peter Sorensen, kao i mnogi ambasadori, među kojima je bio i ambasador Crne Gore u BiH Dragan Đurović.
Sveto mjesto: Jedini politički zvaničnik kojem je dopušteno da održi govor je v.d. načelnika Opštine Srebrenica i predsjednik Koordinacionog odbora za obilježavanje 17. godišnjice od počinjenog genocida Ćamil Duraković koji se prije zvaničnog obraćanja požalio da ga je neko gađao flašom. Obraćajući se svojim Srebreničanima i Podrinjcima, Duraković je kazao da je 11. juli sveti dan, a Potočari - sveto mjesto, te poručio Srebreničanima da zadrže dostojanstvo koje su imali svih ovih godina.
-Pred nama u ovim tabutima leži jedan cijeli svijet. Tek danas svakome od njih vraćamo identitet, ime i prezime. Oni za sve nas danas i ovdje ponovo postaju ljudi i prestaju biti nepoznati neidentificirani ostaci. Mi ne ukopavamo posmrtne ostatke, već ukopavamo naše očeve, braću i sestre. Srebrenica je naša posljednja tvrđava, mjesto iz kojeg ne smijemo i nećemo otići - poručio je Duraković.
Jedini stranac kome su srebrenička udruženja dozvolila da govori na komemoraciji bio je glavni rabin Jevrejske zajednice u SAD-u Artur Šnajer (Arthur Schneier), koji je osnivač i predsjednik Fondacije „Prigovor savjesti” i koji je i sam preživio holokaust i izgubio cijelu porodicu. Šnajer je poručio da je zločin počinjen u ime vjere najveći zločin protiv vjere, te je istakao da se brutalnost onoga što se dogodilo u Srebrenici ne može zaboraviti, te da se ne smije poricati i negirati.
-Za počinioce ovog zločina oprosta nema jer oni nose biljeg kojeg nijedan čovjek izbrisati ne može i bez obzira na to koliko trajalo, pravdi ne mogu uteći. Svijet nije upotrijebio svoju moć da zaustavi zločin. Šutnja nije rješenje. Ona samo ohrabruje počinioce i na kraju se zbog nje krvlju plaća strašna cijena. To je lekcija koju svijet treba iznova učiti i zaustaviti zločine nad nevinima - poručio je Šnajer iz Potočara.
Ovogodišnja komemoracija ostaće upamćena i po oštroj i veoma otvorenoj poruci američkog predsjednika Baraka Obame onima koji negiraju genocid u Srebrenici.
Besraman čin: U posebnoj izjavi povodom 17. godišnjice genocida u Srebrenici, Obama je izrazio svoje saosjećanje s porodicama ubijenih Srebreničana te je osudio pokušaje negiranja razmjera i karaktera počinjenih zločina.
-11. jula odajemo počast i prisjećamo se više od 8.000 nevinih muškaraca i dječaka, braće i muževa, očeva i sinova koji su brutalno ubijeni u Srebrenici prije 17 godina u besramnom činu genocida koji je šokirao svijet. Ime Srebrenice uvijek će biti povezano sa najmračnijim događajima iz 20. stoljeća, kaže se u Obaminoj izjavi koju je prenijela Američka ambasada u Sarajevu.
Predsjednik Obama je ocijenio kako se pravda koju zaslužuju žrtve djelimično ostvaruje na sudovima u Den Hagu i u Bosni i Hercegovini gdje počinitelji ovog zločina, uključujući Ratka Mladića i Radovana Karadžića, konačno odgovaraju za svoja djela.
- Sjedinjene Države odbacuju nastojanja da se iskrivljuju razmjere ovog zločina, da se opravda motiv za ovaj zločin, da se okrive žrtve i da se negira nepobitna činjenica da je to bio genocid, ističe se u poruci američkog predsjednika koji je naglasio da njegova zemlja ostaje uz građane BiH i na dan kada se shranjuju žrtve srebreničkog zločina.
Poruku Baraka Obame dodatno je „pojačao“ američki predsjednik Patrik Mun govoreći danas polaznicima Ljetnjeg univerziteta u Memorijalnom centru Potočari.
- Vlada SAD-a i njeni međunarodni partneri ostaju posvećeni tome da počinioci genocida moraju odgovarati. Činjenica da je genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. ne može se poricati. Oni koji poriču genocid odvlače pažnju od neophodnih nastojanja da se zadovolji pravda i odgađaju proces pomirenja - istakao je Mun.
Poruka Baraka Obame upućena je onima koji negiraju genocid u BiH, među kojima, u posljednje vrijeme prednjači predsjednik Republike Srpske i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik koji se, kao ni njegovi politički sljedbenici, nije udostojio ni ove godine da prisustvuje komemoraciji i sahrani 520 žrtava srebreničkog masakra.
Neka se svijet stidi: Zamjenik premijera Turske Bekir Bozdag bio je veoma otvoren u kritikovanju međunarodne zajednice koja je izgubila obraz u Bosni i Hercegovini prilikom odigravanja najkrvavije balkanske drame, kada su se pred očima svijeta, u srcu Evrope, događali najstravičniji zločini nad nedužnim građanima.
- Oni koji su mogli, a nisu spriječili genocid u Srebrenici u srcu Evrope, danas neka se stide pred očima cijele svjetske javnosti - poručio je Bozdag.
Pred Haškim tribunalom u toku je suđenje kretaorima i izvršiocima srebreničkog genocida Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Ugledni britanski historičar s Univerziteta Kingston u Velikoj Britaniji dr Marko Atila Hoare smatra da se srebrenički masakr ne može se tretirati kao odvojeni čin od bosanskog genocida. Prema njegovim riječima, zločinački pokolj u Srebrenici jedan je od najbolje i najviše dokumentiranih genocidnih djela u historiji čovječanstva.
- Postoji tačan broj ubijenih i tačno znamo imena i prezimena žrtava. Postoje precizna svjedočenja preživjelih, ali i samih počinilaca. Pokolj u Srebrenici bio je samo jedan genocidni akt šireg genocida koji je počinjen u BiH. Srbija i bosanski Srbi - nacionalisti, organizirali su i proveli genocid u cijeloj BiH od proljeća 1992. godine, od Prijedora prema Višegradu. To je bio pokušaj da se uništi bošnjačka zajednica, a što su pretvorili u djelo i u Srebrenici. Izuzimanje samo Srebrenice za ono što se dešavalo u BiH - izjavio je ovaj britanski historičar za “Dnevni avaz”.On dodaje da rukovodstvo RS, s Miloradom Dodikom na čelu, radi na završetku podjele i uništenju BiH, odnosno na uspostavi RS kao samostalne države.
- Priznavanje genocida u Srebrenici kočilo bi te njihove ciljeve, jer bi ozvaničilo tvrdnje da je ovaj entitet utemeljen na genocidu, čime bi bio nelegitiman. U isto vrijeme, Dodikov režim nastoji provocirati Bošnjake vrijeđajući njihova sjećanja na pokolj u Srebrenici, a kako bi se stvorilo više sukoba koji će ubrzati uništenje Bosne.
Što se tiče Srbije, ta zemlja rastrgana je između proevropske, dakle reformističke struje, i zaostale nacionalističke. Srbija je u svojoj parlamentarnoj deklaraciji iz 2010. godine prepoznala genocid. No, novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić nedavno je vratio stvari unatrag negirajući genocid - naglasio je dr Marko Atila Hoare.
Aćimovićev herojski čin: No, u Republici Srpskoj postoje i oni koji ne misle kao Milorad Dodik i oni koji negiraju ono što je potvrdio i Haški tribunal, odnosno Međunarodni sud u Strazburu. Autor dokumentarnih filmova o ratu u Bosni i Hercegovini Avdo Huseinović podsjeća na ljudski i herojski postupak Srećka Aćimovića iz Ročevića kod Zvornika, komandanta 2. bataljona Zvorničke brigade Vojske RS, koji se dva puta odbio naredbu da počini pokolj nad 500 Srebreničana. Huseinović citira riječi Mitra Lazarevića, Aćimovićevog ratnog zamjenika, o njihovim postupcima nakon što im je stigao telegram od nadležnih.
- Komandant Aćimović je rekao da će odbiti da izvrši takvo naređenje, a u tome smo ga podržali svi prisutni, uključujući komandire četa. To smo odlučili zato što je to bilo suludo naređenje i što smo svi smatrali neljudskim činom - sjeća se Lazarević.
Isto su ponovili i nakon drugog telegrama s istim naređenjem, poslije čega je Aćimovića telefonom pozvao Drago Nikolić, tadašnji načelnik bezbjednosti Zvorničke brigade (pred Tribunalom u Haagu osuđen na 35 godina zatvora). Rekao mu je da je naređenje stiglo „odozgo” i tražio da ga izvrši, ali je Aćimović to ponovo odbio. Sljedećeg jutra kod škole u Ročeviću Aćimović je zatekao pukovnika Vujadina Popovića, načelnika bezbjednosti Drinskog korpusa VRS (osuđen pred Tribunalom u Hagu na doživotnu kaznu zatvora). Aćimović je i njega odbio. Poslije je saznao da su zarobljenici odvedeni u Kozluk, gdje su pogubljeni 17. jula 1995., pored rijeke Drine, nedaleko od komande jedinice „Vukovi s Drine”.
- Nažalost, komandant Aćimović sa svojim saradnicima nije uspio spasiti strijeljanja oko 500 srebreničkih Bošnjaka, ali je, eto, bio jedini oficir koji je veličanstvenim činom odbijanja naređenja da ih strijelja odbio da učestvuje u genocidu, pokazao da je sve moglo biti drugačije i bio dobar čovjek u danima velikog zla - kaže Huseinović.
Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pomogla je vlastima BiH da do sada otkriju gotovo 90 posto od ukupnog broja osoba prijavljenih kao nestale padom Srebrenice u julu 1995. godine. Komisija procjenjuje da je padom Srebrenice 1995. godine nestalo između 8.000 i 8.100 osoba. Kako bi DNK analizom identifikovao ove žrtve, ICMP je prikupio uzorke krvi od 22.160 srodnika 7.773 nestale osobe prijavljene ICMP-u, te ih je uporedio s koštanim uzorcima ekshumiranim iz masovnih grobnica. Od 7.040 jedinstvenih genetskih profila koje je dobio iz ekshumiranih koštanih uzoraka, ICMP je putem DNK analize dosad identifikovao 6.838 osoba.
Ruždija ADŽOVIĆ
