Kombi i zastava

Gledajući produkt svoga nedjela, piroman koji je prije nekoliko dana zapalio kombi sa bosanskim tablicama, uoči duela fudbalskih reprezentacija Crne Gore i Bosne i Hercegovine, vjerovatno mrmlja sebi u bradu: ''A, što mi je ovo trebalo?''.

Jer rezultat tog nauma je totalno kontra onome što je planirano – da predstavi Crnogorce kao huligane. I ne samo to, nego i da "pokaže" kako među Crnogorcima postoji i određena doza animoziteta prema Bošnjacima. A desilo se obrnuto! 

Ah, kukavni ugašeni srpski svete, kako li će te tek napraviti tvoji zagovornici kad ni najmanju akciju ne mogu obaviti, a da vam se ne vrati kao bumerang. I to još jedan u nizu od kojeg ništa ne naučiše.

Dešavanje na stadionu i oko njega dokaz je da je suživot na Balkanu moguć

Jedan zapaljeni kombi učinio je više u povezivanju dva naroda no sva diplomatija i politička demagogija od raspada Jugoslavije naovamo. Pare za kombi su skupljene za manje od 24 časa, novi će biti kupljen, a burek sa sirom pojeden. Obraz će ostati čist, a prijateljstvo sa Bošnjacima izneseno na deset nivoa više. 

Istraga će pokazati odakle je sve poteklo, mada nije teško za naslutiti. Način djelovanja ih odaje. U rasponu od par dana, u jednom primorskom gradu grupa mladića je na kontejner raširila crnogorsku zastavu i planirala da je zapali, vjerovatno snimajući za društvene mreže na kojima bi im isto umobolni drugari čestitali na ovom (ne)djelu.

Sličnih paljevina bilo je i ranije. Iskreno, nisu ništa drugo do produkt patološke mržnje prema nečemu drugačijem, kulturnijem, civilizovanijem…Usudiću se reći da su i produkt straha. Straha i naopakog vaspitanja.

Jer, piroman bi najradije da su Crnogorci zapalili kombi, a pripadnik nekog drugog naroda crnogorsku zastavu. Idealan scenario za fašiste i krvomutnike. U takvom rasulu jedino fašista umije da obitava i zadovoljava svoje destruktivne potrebe. 

Fašisti crpe energiju iz mržnje koju siju, a posebno se raduju kad ta mržnja buja sama, bez potrebe da lično bace špicu. Pogotovo kad imaju pretenziju prema oba naroda, koja ne shvatajući želju fašizma koji dolazi od trećeg da njima dominira i da koristi njihovu neslogu. 

Primjera zavađanja Crnogoraca i Bošnjaka bilo je i ranije. Ali, propao je još jedan pokušaj. Svakako, ne vjerujem da će ovo biti zadnji put da ovoga ljeta nekome pored sunca ipak pristudi, pa dobije želju da se ogrije o zapaljenu crnogorsku zastavu. 

U suštini, da takav gnusan čin (i drugi slični) nije pokušan ne bismo znali da još ima momaka spremnih da sami idu na četu huligana kako bi odbranili državno znamenje i obraz familije. Pogotovo u gradovima za koje ponekad pomislimo da su duboko zagazili u fašističko blato.

Fašisti crpe energiju iz mržnje koju siju, a posebno se raduju kad ta mržnja buja sama

I to je suština svega. Mi ne treba da brinemo dok god ima ljudi spremnih da reaguju kako je to učinjeno i sa zapaljenim kombijem i sa pokušajem paljenja zastave. Kraj će nam bit' kad takvih ljudi ponestane, a nadamo se da neće nikad.

Dešavanje na stadionu i oko njega dokaz je da je suživot na Balkanu moguć, da utakmica između reprezentacija može prođe ne samo bez incidenata no i bez jedne jedine upućene ružne riječi. Održan je čas civilizovanosti! Tako i pticama na grani postaje jasno da region jedino remete destruktivne velikodržavne ideje koje sve žele da povuku sa sobom u ambis. 

Što se pak tiče Crnogoraca, bitno je samo da nikad ne odstupe od svojih normi čojstva i junaštva. To je kompletna suština Crnogorstva - onog bez kojeg ne bi bilo Crne Gore, kako reče kralj Nikola. 

Tako je čojstvo ispraviti tuđe greške, sačuvati obraz, skupiti pare za zapaljeni kombi, a junaštvo prevaspitati one koji bi u oganj bačili crnogorskog orla. Iskreno se nadam da je momak koji je reagovao bio ubjedljiv i da su zapamtili lekciju.