Ako nastavi ovim tempom, Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore će, čak i ako mandat 44. Vlade bude trajao kraće nego što se nadaju premijer Spajić i ministar Ivanović, imati bogatu kolekciju protestnih nota iz susjednih zemalja.
Ta kompromitantna situacija postaje pravilo za crnogorsku diplomatsku službu, koja je upravo proslavila 150. godišnjicu svog organizovanog postojanja.
Prvo je, vezano za izjave crnogorskog ministra odbrane, ali i njegovog pomenutog kolege iz MVP CG, Hrvatska protestovala povodom komemorativne table u Morinju, ali i školskog broda ,,Jadran“. Uslijedila je onda i (nepotrebna) konfuzija u vezi protestne note iz Sarajeva, povodom kontroverzne posjete Milorada Dodika Crnoj Gori i ozbiljnih protokolarnih i diplomatsko-političkih propusta crnogorskih vlasti. Ministar Ivanović je neuspješno (i iz razloga koji izmiču logici), negirao ono što su, praktično, svi već znali: nota iz glavnog grada BiH je zaista stigla, a crnogorsko ministarstvo je odgovorilo na nju. Koliko uvjerljivo - drugo je pitanje.
Najnovija - treća protestna nota u prvoj godini vlasti koalicije sa (formalno gledano) Pokretom ,,Evropa sad“ na čelu – dolazi, opet, iz Hrvatske.
To je, treba li posebno napominjati, jasni i neporecivo znak da je crnogorska vanjska politika, bez obzira na zvanični narativ o ,,stoprocentnoj usaglašenosti sa EU“ - u potpunoj suprotnosti sa proklamovanom principima i strateškim opredjeljenjima.
Potpisi na koalicionom sporazumu su ostali protokolarno-simbolični. Ali, ni to nije novo saznanje. Stvarne namjere konstituenata vlasti teško je sakriti.
Nije potrebna bujna mašta pa da se u najnovijem slučaju - protestna nota iz Hrvatske, dakle - kojom tamošnje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova obavještava našu diplomatiju da osuđuje pokušaj da Hrvatska bude instrumentalizovana u unutrašnje crnogorske političke svrhe i da je manipulacija žrtvama Jasenovca neprihvatljiva za zvanični Zagreb, pronađe najava ozbiljnih problema za Crnu Goru na evropskom horizontu. Optimizam u vezi IBAR-a je na staklenim nogama. Vrlo čak.
Vojvoda Andrija Mandić i njegova politička koalicija, ali i centri moći u Beogradu i Moskvi, mogu biti zadovoljni: provokacija usmjerena prema Hrvatskoj je najjednostavniji način da se ugrozi crnogorska evropska agenda.
Očigledno se ne objašnjava: hrvatska nota to jasno sugeriše. Čak i da nema pitanja Prevlake, ni rašomonijade u vezi „Jadrana“, pa i da tekst na ploči u Morinju - ta nesporna i neoboriva istorijska istina - postane naprasno prihvatljiv za PES, ZBCG, za sadašnje i bivše članove SNP, pa čak i Bečić-Bogdanović Demokrate - sada je, povrh svega toga - potegnut zloglasni i tragični Jasenovac.
Kao da je istina o tom Zlu nepoznata, kao da nije priznata i potvrđena, kao da je iko dovodi u pitanje… Kao da, uostalom, i sama Narodna skupština Republike Srbije, prije samo dvije godine - nije odbacila ideju o potrebi nekakve ,,rezolucije“ o tome!
Ministar Ivanović, koji se u prvom slučaju (tabla u Morinju) ,,okliznuo“, izjavom da tekst na tabli ,,nije adekvatan“, juče se, možda ne tako očigledno, našao u diplomatskom i političkom ,,ofsajdu“ - ne samo u Hrvatskoj, već i više - ovdje, u Crnoj Gori, ali – i to je posebni problem - i u Briselu.
Naime: ako ministar Ivanović ne može, citiramo, da garantuje ministru Grlić-Radmanu da Skupština Crne Gore neće donijeti taj deplasirani i nepotrebni provokativni dokument - pošto on i njegov premijer ne znaju i nemaju kontrolu kako će postupiti parlamentarna većina - kako onda može obećavati i ,,garantovati“ evropski put Crne Gore, do IBAR-a i poslije IBAR-a?
Jer - ko ne može manje, ne može ni veće.
O tome je ministar Ivanović trebalo da razmisli prije odgovora hrvatskom kolegi. Istina - teško je reći šefu diplomatije susjedne zemlje, čak i privatno, na primjer: ,,Znate, kolega, mi ne kontrolišemo situaciju u našoj Skupštini, i ne možemo znati
kako će postupiti i dokle će ići oni od kojih zavisi naša Vlada, a koji su, nažalost, pod direktnim uticajem Beograda i Moskve“.
Za takav iskaz su potrebne neke personalne i profesionalne/političke atribucije koje sada nema potrebe pominjati. Ministar je bar mogao da (pokuša da) javno obeća gospodinu Grlić-Radmanu da takva rezolucija neće biti donijeta u Skupštini Crne Gore.
Zašto to nije rekao - znamo svi. Jer PES to ne smije da kaže, a ministar Ivanović, sve i da misli tako, prati takvu beskičmenu politiku premijera Spajića i njegove partije.
To je, prije svega, problem stranke zvučnog evropskog imena. Ali, to je - sviđalo se to nama ili ne - i ogromni problem današnje Crne Gore.
Vazalstvo je vrlo neprijatna i degradirajuća stvar.
Vazali ne odlučuju o odnosima sa susjedima, a, još manje, o istorijskim kapitalnim odlukama o učlanjenju u EU. Toga svi moramo biti svjesni.
