
Danas je crnogorski jezik i pored silnog zalaganja kvazisrpske lingvistike naučno priznat i potvrđen kao jedan iz skupine južnoslovenskih štokavskih jezika, što izaziva neskriveni bijes tradicionalnih protivnika crnogorske književnojezičke i ukupne nacionalno kulturne emancipacije.
Ostavimo jezičko pitanje lingvistima, no pokušajmo gospodinu Jakovu podastrijeti argumente koji su i njemu kao laiku u ovoj oblasti razumljivi. Dragi Jakove, i kad se jezik u Crnoj Gori zvanično zvao srpskim ili takođe neadekvatno srpskohrvatskim, crnogorski govornici su bili visoko cijenjeni i osluškivani kao idealna retoričko izražajna mjera, gotovo nedostižan ideal za sve izvancrnogorske govornike u Srbiji, Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Crnogorski govornik je uvijek, poslije čak i polovine rečenice u svome javnom nastupu, bio prepoznatljiv i istican kao pozitivni primjer odnjegovanog jezičkog izraza, od nekadašnje akcenatske norme do specifičnog rečeničkog ritma. Bio je to, dragi Jakove, crnogorski jezik, ali Crna Gora dugo nije imala neophodne institucije u kojima se normira i ozakonjuje jezička stvarnost jedne zemlje i naroda. Crna Gora nije imala ni univerziteta, ni akademije nauka, ni svoje matice, ni svoga P.E.N. centra. Posebna je priča vezana za „srdačnu“ beogradsku pomoć po kojoj nam je uvijek govoreno da Crnogorcima ništa ne treba, jer sve imaju u Beogradu. Napisao sam u jednoj svojoj kolumni da su Crnogorci bili spremni da na srpski nagovor da im ne treba kiseonik, jer ga imaju dovoljno u Beogradu, samo slegnu ramenima i zbog svoje poznate inokoštine pristanu na danajske darove.
Da je jezik Crnogoraca i drugih građana Crne Gore uvijek bio visoko uočljiv i izvan matične republike govore brojni primjeri. Svojevremeno je Crnogorcima, u doba Jugoslavije, tako komplimentirano da je neko od sarajevskih pisaca, koliko se sjećam Abdulah Sidran, rekao grupi crnogorskih književnika među kojima je tada bio čak i Radovan Karadžić: „Lako je vama Crnogorcima da budete pjesnici, jer donosite taj svoj moćni crnogorski jezik koji je sam po sebi poezija“. Crnogorska jezička stvarnost i u okvirima nekadašnjih naziva srpski ili srpskohrvatski jezik upućivala je na to da su Crnogorci uvijek bili poželjni lektori u pozorištu, posebno u Hrvatskoj. Što se beogradske situacije tiče, valja konstatovati da nijedan srpski glumac, ma koliko bio slavan, poput Ljube Tadića ili Raše Plaovića, jednostavno nije mogao pravilno pročitati deseteračke stihove u epskoj narodnoj pjesmi, nego je za tu svrhu, posebno u televizijskim programima, obavezno korišćen Crnogorac Mihailo Mišo, a ne Miša, Janketić, ili Nikšićanin Petar Banićević. Matija Bećković uočava da je ,,deseterac osnovna mera našeg jezika“, samo zaboravlja činjenicu da ekavski deseterac jednostavno nije moguć. Ijekavski deseterac je do te mjere crnogorski specijalitet da je Bećkovićeva poezija zasnovana na tradicionalnom rovačko- moračkom govoru razumljiva i cijenjena jedino u Crnoj Gori, bez obzira na Bećkovićeve svakodnevne cirkuske eskapade usmjerene protiv crnogorskog života i postojanja.
Svojevremeno je, kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina, u vrijeme studija generacije potpisnika ovih redova u Beogradu, na našoj katedri zvanično nazvanoj Za opštu književnost i teoriju književnosti, popularnije imenovanoj kao Svjetska književnost, jedan od profesora imenom Dragan Nedeljković pozvao grupu crnogorskih studenata u svoj kabinet da nas, u što nijesmo sumnjali, iskreno posavjetuje: „Dragi Crnogorci - rekao je tada - vi donosite nesumnjivi talenat, ali i najbolji jezik. Valja vam samo prionuti na izučavanje stranih jezika za što vi očigledno nemate dovoljno strpljenja“. Zanimljivo je da je profesor, koji je devedesetih postao jedna od perjanica srpskog nacionalizma, smatrao da tobože najbolji srpski ili srpskohrvatski jezik stanuje baš i jedino u Crnoj Gori?
Da ne nabrajamo dalje tradicionalne osobenosti crnogorskog jezika, nego recimo samo toliko da mišljenje našeg predśednika da govori srpskim jezikom ne samo da predstavlja falsifikat i grubu neistinu, nego i svjesno kršenje Ustava države kojom hoće da predśedava. To je grijeh koji se na njegovom mjestu jednostavno nikada ne prašta.
Komentari (29)
PA NORMALNO DA CRNOGORCI GOVORE CRNOGORSKIM JEZIKOM, srpskohrvatski je nestao 80tih godina.
Samo pogledajte ovo na sta lici...Najbolje i najslikovitije ga je opisao Miljo Radojicic !
Svi đedovi su nam govorili srpski. Što bismo mi nešto izmišljali?
...Tako je KUĆO CEROVIC ! Ni za Beckovica ni za Petra Bozovica ni za mnoge druge nebi se znalo da nijesu "progovorili" na Crnogorskom ---sad su na "ekavici"...ka guslar kad bi poja junačke pjesme na srbijanskoj ekavici ...presmiješni , ali oni to ne vide od velikosrpskog ,služenja i uobraženja... Zdravo bio časna STARINO !
Ako si dobri Rajku njemu ovaj tekst namijenio, dzaba si pisao. On je osoba bez dostajanstva, karaktera i morala.
Mali poslusni pinokio..koji je izgubio orjentaciju..da je Pres'ednik drzave CG..Zalosno..
Vise mudrosti i istine u jednom tekstu gospodina Cerovica, no u vaskolike vlasti Crne nam gore.
Vuk Karadzic je pravi Srbin, vise je volio Bec nego Beograd, u Becu se i ozenio, a s obzirom da je bio Srbin nosio je crveni fes da bude prepoznatljiv i da istice svoje srpstvo.
@tikvan_neregistrovani Tako je tikvane,imaš istoriju u malom mozgu. Možeš štampati skriptu reverzibilno.
@Pipun_neregistrovani Samo Srbin, Srbina razumje.
@tikvan_neregistrovani Uz to, presao u katolicanstvo. Bas “srpski”
Pii ovo zadtidje CG treba samo prezreti svaki komwntar je suvisan
To je grijeh koji se, jednostavno, ne prašta!
Za nekoga ko se bavi poezijom se kaže da je pjesnička duša. Pjesnička duša je duša koja je puna ljubavi za razliku od Bećkovićeve duše koja je puna mržnje. Tako da Bećković nije pjesnik već obični stihoklepac.
@Baba_Ljube_neregistrovani Bećković je veliki pjesnik,ali posrbljeni Crnogorac. I to je njegova tragedija. Ali, nije on jedini. Imade još sličnijeh njemu. Svi oni koji se posrbe trude se da budu veći Srbi od patrijarha. Bećković govori i piše 99% crnogorski, ubacujući ekeavski izgovor.To se od njike očekuje. pak, ima i onijeh koji,čim dođu mešu svoje,progovore 100-postotnim crnogorskim. Ima ona:"Dok se Vlasi ne dosete."
@Drobnjak - Da ponovim, Bećković nije ni veliki ni mali pjesnik. Uopšte nije pjesnik. Ne znam ni za jednog pjesnika kojemu je duša puna mržnje. Bio neko posrbljeni Crnogorac ili poturčeni Srbin, ne smije da pokazuje i izliva toliku mržnju kao što to radi Bećković. I prema kome izliva mržnju? Prema narodu od kojega je potekao. Stid ga i sram bilo!
Živa istina.Niko ne srbuje toliko,ka Bećković. I niko sam sebe toliko ne demantuje,pišuć i govoreći deseteračkim rovačko-moračkim govorom,ka Bećković. Takve komplimente je doživjeo i naš Milo Đukanović u jednom legendarnom intervjuu sa Senadom Hadžifejzovićem.Ta ljepota govora nije zavisna od stepena obrazovanja,no je dio identiteta svskog crnogorca i jedna od najvećih baština crnogorske kulture! A, što se tiče Milata Nesretnoga, on govori nemuštim jezikom unjkavog dijalekta.
@Drobnjak_neregistrovani Izvinjenje čitaocima zbog dvije pravopisne greške : "crnogorca"ispravno- Crnogorca ; "doživjeo"-ispravno-doživio.
... jezik. govornici i sl. su posledica a ne uzrok, uslovno poreklo "problema" ... истурчи се плахи и лакоми, ... млијеко их српско разгубало ! ... Што утече испод сабље турске, ... што на вјеру праву не похули, ... што се не хће у ланце везати, ... то се збјежа у ове планине ... да гинемо и крв проливамо, ... да јуначки аманет чувамо, ... дивно име и свету свободу i t.d. .. Све су наше главе изабране ! (Gorski Venac ili Vijenac, svejedno), ... CG (i Ercegovina) njihove planine su uvijek (bar iljadu godina) bile zadjnje utocite najprosvecenih srbskih rodova, ... za posledicu (i danas) imamo jako visok nivo svesti u CG i Ercegovini posledicno i mocan jezik, govornike i sl. ... aj'zdravo, ...
@LipaLipa_neregistrovani je li ti ovo AI sastavlja 🤣
Tačno tako g. Ceroviću. Kad sam, veoma davno, polagao ispit iz retorike kod. prof. Frana Vatovca sa Ljubljanskog univerziteta,upitao me je odakle sam, kad sam mu rekao iz CG,rekao je; vi Crnogorci ste rođeni govornici i ti nećeš imati problema da položiš ovaj ispit...tako je i bilo!
Sve što ste rekli je apsolutna istina.Nažalost,nijesmo imali pravih profesora koji bi nas učili istini i ljepoti nešeg jezika.Danas je situacija još gora jer "strah životu kalja obraz često".