Naravno, na posjete naročito utiče kapacitet stadiona, no ne treba zanemariti ni druge faktore, poput geografske lokacije i samog interesovanja navijača.
Nenadmašna brojka iz 1994.
Najposjećenije Svjetsko prvenstvo tako ostaje ono iz 1994. godine, čiji su domaćin bile Sjedinjene Američke Države, a čije je utakmice u prosjeku pratio 68.991 gledalac. Tome je naročito doprinijela činjenica da je polovina stadiona imala kapacitet veći od 70 hiljada sjedišta, pri čemu su legendarno finale Brazil - Italija na Rouz boulu pratila 94.194 gledaoca.
Nakon toga, slijedi SP 2014. u Brazilu (53.592), te ono iz 2006. u Njemačkoj (52.491). Ispred njih bi se, međutim, za desetak dana mogao naći Mundijal u Kataru, s obzirom na to da prosječna posjeta trenutno iznosi 51.226 gledalaca, a da najzanimljivije utakmice, tokom kojih će stadioni biti puni, tek predstoje.
Najmanje prosječne posjete, logično, bilježene su u doba kada su tribine fudbalskih stadiona bile znatno skromnije – i to 1934. u Italiji (21.353) i četiri godine kasnije u Francuskoj (20.872).
Marakana i Asteka ispred svih
Kada su u pitanju pojedinačni mečevi, nenadmašna ostaje posjeta odlučujućem susretu Mundijala 1950. godine u Brazilu. Tada je susret Brazil – Urugvaj (1:2) na Marakani u Riju zvanično pratilo 173.850 navijača. Nezvanično, bilo ih je još više – od 199.000 do 210.000, zavisno od izvora.
Pored Marakane, naročito se pamti i stadion Asteka u Sijudad Meksiku. Najprije, na SP 1986. godine, dvije utakmice na čuvenom stadionu pratilo je 114.600 gledalaca, što je bio i njegov maksimalan kapacitet. Bio je to meč grupne faze Meksiko – Paragvaj (1:1), a potom i nezaboravno finale Argentina – Zapadna Njemačka (3:2).
Šesnaest godina ranije, meč Meksiko – Belgija (1:0) na istom su stadionu pratila 108.192 gledaoca.
Najveća posjeta nekom susretu SP u Evropi zabilježena je 1966. godine. Lokacija – Vembli. Za veliko finale između Engleske i Zapadne Njemačke (4:2) tada je prodato 98.270 ulaznica.
