„It is from Africa that we all came.“
Citram ovu rečenicu na jeziku na kojem je izgovorena. Ne sumnjam da će je čitalac sam lako prevesti. Ali ga čikam da pogodi ko je ovu rečenicu izgovario. Koga ja to citiram? Neka se ne zaleće čitalac te pomišlja da je rečenicu izgovorio neko čije je „korijenje“ u Africi, čiji su pradjedovi pradjedova, sputani lancima, u potpalubljima odvedeni na drugi kontinent. Neka čitalac ne tipuje na in'uensere koji imaju tu vrstu porodičnog nasljeđa. Da skratim. Rečenicu je izgovorila osoba za koju se kaže da je od onih koji govore irski jezik. Takvu ćete opasku pronaći kod manjeg broja Iraca. Dočim svi govore engleski. Rečenicu sam izdvojio iz podužeg inspirativnog govora koji je nedavno na jednom samitu u Africi izgovorio aktuelni irski predsjednik. Michael Daniel Higgins. Izvorno irski: Mícheál Dónal Ó hUigínn. Do govora sam stigao po diktatu aktuelnosti. Povodom nedavne posjete američkog predsjednika Joe Bidena Irskoj. Uzgred me to sjeetilo jedne nezaboravne večeri u mom sarajevskom stanu kada je gost bio jedan irski pjesnik. Veče postaje nezaboravno od onog trenutka kada gost, zapravo gost moje supruge, otkriva da je domaćin Crnogorac. Od monografija koje sam mu tim povodom pokazao
odvajao se tako teško da sam u neka doba pomislio da bi neka od njih onako „u neznanju“ mogla otputovati s gostom. A sve zato što je gost s ushićenjem otkrivao sličnosti Crne Gore i Irske. Došlo se do zaključka da su Irska i Crna Gora slične po pejzažu… po dominantnosti oralne kulture i tradicije. Humoru. A negdje kod druge boce crnogorskog vina svečano je ugovorena posjeta Irskog predsjednika Crnoj Gori.
I sad eto, 2023. je godina (ono je bila 2011.) a od sarajevskog dogovora ne bijaše ništa. Nego irskog predsjednika koga sam u međuvremenu zaboravio (a pomalo i pjesnika) vidim u Africi. Služi kao deveti predsjednik Irske od baš 2011. godine. Godinu dana je stariji od američkog predsjednika Joe Bidena ( sutra, 18. aprila mu je rođendan). A u Africi je bio mjesec-dva prije no mu je u posjetu stigao Joe Biden. U Africi bio, i onu rečenicu da „svi stižemo iz Afrike“ izgovorio. Naglasio je i to da je kao irski predsjednik prvi put u Africi. Kad neko ko ima 82 godine a nije od onih predsjednika što često putuju, upitati se: a zašto u Africi, zašto sada kad već nije do sada ? Zašto ne u Crnu Goru ili Bosnu i Hercegovinu?
A onda, evo u Africi i, ne baš predsjednika Joe Bidena, ali američke potpredsjednice Kamale Harris. I ona bijaše nekoliko intenzivnih dana u Africi. Zanimljivo, i jedno i drugo, i Irac i Amerikanka svoj posjeti Africi obrazlažu brojevima. Američka potpredsjednica Harris pominje da će do 2050. godine svaki četvrti stanovnik zemaljske kugle živjeti u Africi. A sumorna statistika koju Kamala Harris doduše ne pominje, kazuje nam da će u to vrijeme nastavi li se aktuelni trend, Balkan biti temeljito ispražnjen. Podaci su neumoljivi. Zatim:prosječna dob stanovnika Afrike je 19 godina, a Evrope 45. I irskom predsjedniku koji ima neodoljiv imidž redovnog gosta lokalnog paba u kojem se zna piti ali i recitirati neko od savjetnika je inspirativni afrički govor armirao brojevima. Govori u Africi irski predsjednik da 20 procenata svjetske mladosti živi u Africi. Da kontinent koji ima 1.4 milijardu ljudi čini 17 procenata svjetske populacije. I tu irski predsjednik izgovara onu rečenicu što sam je citirao na početku:
„It is from Africa that we all came.“
A evo i trećeg primjera. Samo što je u Briselu (pretpostavljam: u pauzi između dva nečega) dala intervju crnogorskoj Pobjedi, u Afriku je otputovala slovenačka ministrica inostranih poslova, Tanja Fajon. Tanja Fajon u Africi nije održala inspirativan govor, odnosno poslanicu. U skladu sa slovenačkom pragmatičnošću imala je mnogo susreta u nekoliko zemalja, davala kratke izjave, ali se i kod nje kao i kod Harris ili Higginsa pominje skupna imenica Afrika. Ona je „stigla u Afriku“. Ili: „na afrički kontinent“. Negdje na margini shvatate da Slovenija računa na Afriku kao plodno tržište, primjerice za svoju farmaceutsku industriju. Mučni narativ o ulasku u EU ovdje je nepotreban. Sve zvuči mnogo konkretnije od onog što bude rečeno kad inače dobronamjerna Tanja Fajon posjeti Sarajevo i Podgoricu.
Naravno, ne smijemo zaboraviti pomenuti francuskog predsjednika. Vjerovatno vam je još živo sjećanje na njegovu nedavno izgovorenu rečenicu u Kongu.Upozorio je tamošnji svijet da se odupre balkanizaciji! Da nije pomenuo balkanizaciju ovdašnji mediji vjerovatno ne bi ni primijetili da je francuski predsjednik bio u Kongu. U Africi. Na afričkom kontinentu. Kao što ne pominju da je Higgins bio u Africi. Da je u Africi bila Tanja Fajon. Da je u Africi bila Kamala Harris… Nabrajam samo ove iz posljednjih nekoliko mjeseci… Hoću reći: nismo li fokusirani na svoje probleme, koji zaista jesu ogromni, zapali u svojevrsni ne evrocentrizam nego balkanocentrizam. A postoji svijet i izvan nas.
I postoje problemi mimo našeg. I postoje prioriteti! Za Ukrajinu znamo. Ali, evo mi se čini-i Afrika! Dugoročni prioritet! Navikavajmo se. Adaptirajmo se. Rječju Marina Držića, Dubrovčanina (bijahu meštri diplomacije): akomodajmo se! Za početak: staviti mapu na sto pa pogledati gdje je i koliki je taj kontinent za koji se evo odjednom jedan evropski (EU!) predsjednik sjetio da „svi iz njega dolazimo“.
Pomenuću da je irski predsjednik u sklopu svoje afričke turneje, u Senegalu odao počast njenom velikom pjesniku i državniku, Léopoldu Sédar Senghoru.
Te mi se, a uz podsjećanje na ono veče s irskim pjesnikom, javila želja kakva zna na um pasti romantičnom adolescentu. Uostalom, zašto ne!? Da irski predsjednik posjeti i Crnu Goru. Jer imao bi i ovdje pomenuti državnika i pjesnika u jednom liku. Onog koga su nedavno, baš na dan „drugog kruga izbora“, u važnoj srbijanskoj novini „podgrijali“ tekstom gdje se pominje kao „najlepši Srbin“(no comment!) a koji „nije ostavio potomstvo“. Ono jeste da Njegoš (ne da se zna) đece nije imao, ali kod pjesnika i državnika se potomstvo ne računa po tome! Kratko i jasno: ostavio je potomstvo! Neka se danas i malim brojem broji, ima ga! U Crnoj Gori. U Crnogorcima! A one sam večeri, kad se uz drugu bocu crnogorskog vina ugovaralo crnogorsko-irsko prijateljstvo, naučio kako se na irskom kaže: Koliko je sati?
Cén t-am é?
U bukvalnom prijevodu: Koje je vrijeme? Da, baš tako! Jer manje je važno gdje su kazaljke na satu u odnosu na: Koje (nam) je vrijeme? Neka i ova mala skica- ntekst bude sićušni pokušaj odgovora na to pitanje. I da… da posudim rečenicu irskog predsjednika u parafrazi: „It is from Balkan (but not Open Balkan) that we all came!“
