I nemojte krvave ruke iz nedavnih ratova prati mlazovima lažnih prodemokratskih i proeuropskih zaklinjanja. I ne mogu nam gomile profitera i lihvara iz prethodne vlasti sada prodavati sindrom Savla koji je obnoć postao posvećenik i propovjednik Pavle
Od zvaničnog proglašenja rezultata izbora održanih 30. 8. 2020. godine, jedna od najčešće pominjanih riječi je – kohabitacija. Pobjednici je navode dosta pežorativno, ono kao kad zuji muva pa te nervira u pobjedničkom zanosu i osjećaju svemoći, a poraženi kao ozbiljan garant da pobjednici neće baš moći „Kako goj oj“, što bi rekao novi premijer Rukoljub Ahmadinedžad.
Problem je jako tijesna većina od samo jednog poslanika i činjenica da je predsjednik Crne Gore iz poražene političke opcije. Počela je poprilično nezakonita i nepromišljena koševina svih zatečenih kadrova u cilju uhljebljavanja pobjednika po dubini i izmjene i donošenje zakona na nezakonit način i naprečac. Privredu „ekspertska“ đečina rastresaju kao Alajbegovu slamu takođe bez ijednog pogleda na zakone, uredbe, pravilnike i slične trice i kučine. I onda predsjednik kohabitator vikne: „Stani kuj oj“, na jeziku koji oni razumiju, i vrne im zakone donešene bez zakonite većine i javnih rasprava i ospori smjene u vojsci, diplomatiji itd. Onda krene histerija i prijetnje od Mad Max Dritana i ekipe i to na ne baš pristojan način tako da je cijela zemlja bila zbunjena i nije znala šta da misli.
Zato pođimo redom od početka. Što je to kohabitacija? Pošto smo odnedavno „deo srpskog sveta“, a oni ne znaju i ne priznaju crnogorski jezik, moraćemo po Vujakliji, velikom srpskom leksikografu i po njegovom „Leksikonu stranih reči i izraza“. Tu cijenjeni Vujke kaže da latinska riječ cohabitatio znači- stanovanje zajedno; život u dvoje; snošaj, spolno opštenje. To, batke Milanče, koliko sam ja shvatio, to je, između ostalog narodski rečeno, i je..čina. „Pa da bude milovanje sve ot Ulcinj pa do Vranje“. Ma ne, nisam mislio milovanje u smislu Milove vladavine, nego ono šarmiranje i petingovanje. Ovo posljednje značenje riječi kohabitacija najbolje odslikava neka događanja i izjave povodom gorenavedene problematike.
Lideri vladajuće hunte su počeli sa rikom alfa mužjaka i šiljenjem milokliza tako žestoko, da su ih njihovi pokrovitelji i vaspitači iz diplomatskih krugova Kvinte morali pozvati na ubrzani kurs lijepog i zakonitog ponašanja i kratki kurs o Ustavu i modernim političkim uređenjima, kakvima su se zakleli da će da hrle. Tek nakon toga je premijer pozvao na sastanak predsjednika države i predsjednika Skupštine i potpredsjednika Vlade. Naravno bez prisustva medija. Razišli su se sa istim ubjeđenjima, ali kako rekoše u zajedničkom saopštenju, da će se dogovarati i rješavati probleme u nadležnim tijelima i organima. Pošto sokratovski medijski koncern Vijesti ne spada u medije već u srce nove vlasti, on je dobio ekskluzivno šire saopštenje kako bi mogao još istu noć istaći optimističko-trijumfalistički naslov.
Naš učesnik tog vorkšopa, gospodin Đukanović, procrnogorskim medijima nije dao nikakvo saopštenje. Da li zato što je htio da ispoštuje raniji dogovor ili dio javnog mnijenja koji ga podržava ne treba obavještavati jer je bezuslovno uz njega? Pa će procrnogorski mediji opet morati da čekaju jedno dva dana i demantuju već zaboravljenu bombastiku Vijesti.
Kohabitaciju treba ipak posmatrati kao suživot dvije političke opcije koje konstruktivno i u miru dijele vlast. Jer, kako tvrdi Anri Bergson: „Doista, među svim političkim koncepcijama, koncepcija demokratije najudaljenija je od prirode, to je jedina koncepcija koja, barem u namjeri, prevazilazi uslove koji postoje u 'zatvorenom društvu'. Ona pripisuje čovjeku neprikosnovena prava. Da bi ostala takva, ta prava zahtijevaju da svaki čovjek postojano vrši svoju dužnost. Taj čovjek poštuje druge kao sebe samog, savjesno ispunjava obaveze, i to tako da se ne može tvrditi da li dužnost daje pravo ili pravo nameće dužnost“.
Zato treba nagone i instinkte plemena, hordi i naroda - i statični moral nastao iz njih - zamijeniti za ljudski (svjetski moral) i poštovati zakone nastale iz njega. Mora se poštovati Ustav i zakoni i podzakonska akta i ne smiju se podređivati nacional-šovinističkim i klero-fašističkim nagonima i improvizacijama. Ne smije se pomenuta legislativa podređivati ni kriminalnim, korupcionaškim interesima i klanovima. Ne smijete nam nuditi pomirenje i jedinstvo na ponižavajućim osnovama nepriznavanja naše istorije, kulture, nacije i crkve. To je hegemonizam, a ne pomirenje. I nemojte krvave ruke iz nedavnih ratova prati mlazovima lažnih prodemokratskih i proeuropskih zaklinjanja. I ne mogu nam gomile profitera i lihvara iz prethodne vlasti sada prodavati sindrom Savla koji je obnoć postao posvećenik i propovjednik Pavle.
Obje strane imaju suviše grijehova i grešnika da bi tek tako mogli biti „oslobodioci“ ili „spasioci“. Zato tiho. Gledamo vas.
