Kako se zemlje pripremaju za COP11 Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duvana (FCTC), sve je manje ceremonijalnog optimizma, a više neugodnih pitanja - ko zapravo kroji globalne zdravstvene agende i pod kojim uslovima?
U sedmici kada delegacije finalizuju stavove, u prvi plan izbijaju dva talasa otkrića - upozorenja istraživača i medija o rastu anonimnih donacija prema fondaciji SZO, te izvještaj Odbora za nadzor Predstavničkog doma SAD o uticaju Bloomberg Philanthropies na javne politike. Zajedno, oni navode na isto - kredibilitet institucija globalnog zdravlja suočava se s najjačim testom u posljednjim godinama.
Naime, BMJ Global Health i britanski Guardian ukazuju na porast “prvljavog finansiranja” odnosno donacija čiji se izvori ne objavljuju, a koje pristižu u WHO Foundation, fondaciju osnovanu 2020. da proširi bazu finansiranja SZO.
Kritičari tvrde da anonimnost, čak i kada je praćena internim provjerama, smanjuje javni uvid i otvara prostor za uticaj skriven od očiju javnosti. Skoro paralelno, američki kongresni memorandum iz jula 2025. tvrdi da Bloomberg Philanthropies, najveći privatni donator globalnih antiduvanskih programa, koristi pravne strategije, kadrovske razmjene i mrežu partnerskih NVO kako bi preusmjerio pravce politika izvan standardnih demokratskih procedura.
Fondacija SZO odgovara da novac iz zabranjenih industrija ne prima, da provodi stroge provjere i da se dio donatora odlučuje za anonimnost kako bi izbjegao negativne kampanje i beskrajne zahtjeve za nova sredstva.
Međutim, pitanje povjerenja ostaje - ako se izvori finansiranja ne vide, ko može procijeniti rizik od sukoba interesa?
Upravo tu rasprava o novcu prelazi u raspravu o moći. U središtu kontroverze nalazi se dugogodišnji raskol oko pristupa kontroli duvana. Bloomberg Philanthropies je, kroz programe s organizacijama poput Campaign for Tobacco-Free Kids i Vital Strategies, u mnogim zemljama s niskim i srednjim prihodima postavio standarde koji snažno naginju apstinenciji i restrikciji. Zagovornici smanjenja štete, pristupa koji regulisane nikotinske proizvode s nižim rizikom vidi kao put prema nižoj prevalenciji pušenja, tvrde da se njihov glas potiskuje i da uniformisana pravila ne odražavaju lokalne realnosti, ekonomije i kulture.
Primjeri iz prakse potvrđuju tu sumnju.
Naime, u Pakistanu su početkom 2025. vlasti zatvorile više organizacija povezanih s Bloombergom zbog navodnih finansijskih nepravilnosti i kršenja registracijskih propisa, uz optužbe da se guraju reforme koje ignorišu domaću ekonomiju i poljoprivredni lanac duvana.
Na Filipinima je još 2020. finansiranje regulatora od strane istog donatora pokrenulo kongresnu istragu, baš dok je zemlja preuređivala propise kako bi e-cigarete i bezdimne duvanske proizvode tretirala kao potencijalno manje štetne alternative.
U Indiji je Reuters 2017. dokumentovao gubitak licenci za strane donacije kod pojedinih NVO finansiranih iz istog okvira, zbog sumnji na lobiranje mimo demokratskog nadzora, a kasnije su i nadležna ministarstva provjeravala uticaj same fondacije. Iako su politički konteksti različiti, obrazac koji kritičari vide je sličan - inostrani i sumnjiv novac ulazi u osjetljive regulatorne prostore i, namjerno ili ne, postavlja ton.
“Filantropski kolonijalizam”
Zbog toga se uoči COP11 učvrstio termin “filantropski kolonijalizam” - optužba da privatni kapital, pa makar dolazio sa zdravstveno motivisanih adresa, preoblikuje domaće prioritete i sužava prostor suverenim vladama da eksperimentišu sa modelima koji odgovaraju njihovim društvima. Zagovornici filantropije to odbacuju kao pretjerivanje i podsjećaju na neumoljivu statistiku bolesti i smrti povezane s pušenjem. Ako su životi u pitanju, tvrde, najbolje raspoložive intervencije trebaju biti primijenjene odmah i bez kompromisa.
Ipak, predstojeći sastanak u Ženevi sada je manje tehnički, a više politički. Delegacije raspravljaju ne samo o tome koja mjera najbolje smanjuje prevalenciju pušenja, već i o tome kako osigurati da proces odlučivanja bude otporan na nevidljive uticaje.
Akteri koji sumnjaju u sadašnji poredak traže puno objavljivanje svih privatnih izvora finansiranja, jače i nezavisnije mehanizme odgovornosti, kao i institucionalno uvažavanje potrošačkih i nezavisnih naučnih glasova u raspravama o smanjenju štete.
Drugi upozoravaju da pretjerana birokratizacija i političko nadmetanje mogu zakočiti hitne javno zdravstvene akcije.
Na kraju, sve se svodi na kredibilitet. Ako globalno zdravlje želi istovremeno da bude efikasno i odgovorno, moraće da dokaže da je sposobno da razlikuje pomoć od pritiska, partnerstvo od preuzimanja, i dokaz od predrasuda.
Ishod COP11 neće odlučiti samo sudbinu narednog seta smjernica o kontroli duvana, on će poslati poruku o tome može li međunarodna zdravstvena arhitektura istovremeno zaštititi javni interes i očuvati povjerenje. U trenutku kada joj je to najpotrebnije.
