Nakon još jednog gafa „stand-up“ političara Milana K. i još jednog pogaženog obećanja, nameće se pitanje: đe su nestale crvene linije? (Pitam za drugaricu i druga, jer i Kenana i Ervin ih godinama traže). Ili je u pitanju neka „infrared“ linija – ona koja se pređe, a da se i ne osjeti.
Da se velikosrpska ideologija sprovodi snažnije nego ikada ranije jasno je svima, osim onima kojima je lični interes preči i od države i od naroda koji navodno predstavljaju. Već samim formiranjem 44. Vlade bilo je jasno da joj je zadatak sprovođenje velikosrpske ideje i usporavanje evropskog puta Crne Gore, sve u cilju zaštite Aleksandra iz Srbije.
140
Samoproglašeni borci za demokratiju i protiv totalitarizma nemaju ni stav ni osudu prema totalitarnom režimu koji ubija građane Srbije kroz korupciju i koji angažuje kriminalce da prebijaju građane što mirnim protestima traže pravdu za stradale sugrađane. Upravo suprotno – sve što rade, rade u zaštitu tog i takvog diktatora, ne birajući ni sredstva ni načine da ostvare svoj naum.
Ovoga dana svjedočimo da ovoj i ovakvoj vlasti nijesu važni ni građani Botuna ni građani Pljevalja, već isključivo usporavanje Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji. To bi, naime, bio glogov kolac u ideju Velike Srbije, a samim tim i kraj političke svrhe ovakvih partija i političara.
Jasno je da, nakon neuspješnih pokušaja da se Crna Gora uspori na evropskom putu – kroz rezoluciju o Jasenovcu, prepucavanja oko broda Jadran, progone Turaka i, na kraju, neuspjelu opstrukciju izgradnje Postrojenja za preradu otpadnih voda – Milan K, umjesto da održi datu riječ, pokreće novu opstrukciju. Ovoga puta kroz nove podjele i ultimatume, direktno udarajući na Ustav Crne Gore.
Naivan posmatrač mogao bi pomisliti da je došlo do razilaženja između NSD-a i DNP-a, jer su građani Crne Gore do sada progutali gotovo sve što im je servirano. Međutim, istina je upravo suprotna. Mandić pokazuje dosljednost jedino u ponižavanju Crne Gore. Ovih dana svjedoci smo njegove pojačane aktivnosti, ali ne u sopstvenoj državi niti za nju, već za entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini.
Dok naši pacijenti u crnogorskim zdravstvenim ustanovama ne mogu da dobiju ni fiziološki rastvor, on otvara bolnicu u Trebinju. Na isti način čestita neustavni Dan Republike Srpske, dok mu ustavni Dan nezavisnosti sopstvene države očigledno ne znači ništa.
Dan državnosti Crne Gore, 13. jul, kao i istoimenu nagradu, pokušao je da unizi do krajnjih granica. Ne zato što u Crnoj Gori nema časnih i zaslužnih Srba koji bi mogli primiti tu nagradu, već zato što mu je bio potreban najgori mogući izbor – onaj koji krade po marketima, i to za knjigu koja nije ni objavljena. Cilj je bio jasan: obesmisliti i nagradu i Dan državnosti.
Ipak, od njih takvih gori su samo politički predstavnici nacionalnih manjina, koji od prvog dana daju legitimitet vlasti koja pokušava da Crnu Goru uvede „u stečaj“, kako bi je lakše i jeftinije prodala ili predala neostvarenom snu Velike Srbije.
Jasno je da ova Vlada ne može uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju i da joj se bliži kraj. Zato sada svi akteri pokušavaju da se povuku i prestroje, kako bi ponovo prevarili birače kojima je Crna Gora u srcu.
Međutim, bez tih birača se ne može formirati nova vlast, a oni su već jednom izigrani – i na istu foru se ne može varati stotinu puta.
Zato su uzaludni pokušaji Bošnjačke stranke da šturim saopštenjima obmanu javnost, jer Bošnjaci nijesu 2023. glasali za BS da bi pravila vlast sa velikosrpskim ideolozima, i nijedan Bošnjak koji drži do sebe više neće dati glas saradnicima okupatora.
(Autor je osnivač Bošnjačkog demokratskog pokreta)
