Crnu Goru po ulasku u Evropsku uniju, sasvim izvjesno, očekuje značajan odliv stanovništva. To nam govori iskustvo svih novih članica od 2004. na ovamo, ali i činjenica da u Cronje Gori već imamo trend odliva stanovništva što je pokazao popis 2023. godine.
Crnogorske institucije, trenutno, nemaju procjenu da li će se i koliko stanovništva odseliti kada postanemo članica EU, ali objašnjavaju da su migraciona kretanja, u slučaju ranijih članica značajno zavisila od ekonomskog razvoja zemlje, dinamike rasta zarada, mogućnosti zapošljavanja, kvaliteta javnih usluga, ali i prelaznih ograničenja koja su pojedine države članice uvodile za pristup svojim tržištima rada.
Iseljavanje pogodilo skoro sve nove članice
Kada je u pitanju Hrvatska, sa kojom se najčešće, i najopravdanije, poredimo, ova država je doživjela značajnu depopulaciju u prvih 10 godina članstva u EU.
U prvih deceniji članstva, od 2013. do 2023. iz Hrvatske se, prema podacima Državnog zavoda za statistiku iselilo 389.197 građana. Samo nakon tri godine članstva, 2016, kada im je omogućeno da pored slobodnog kretanja mogu i rade u većini članica EU, iz Hrvatske se odselilo čak 47.352 građana.
Nije samo Hrvatska doživjela depopulaciju nakon ulaska u EU. Profesori na Katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Anđelko Akrap i Krešimir Ivanda ukazali su to je bio slučaj za skoro sve države koje su postale članice od 2004.
Odliva stanovništva pošteđene su Češka, Estonija, Slovenija, Malta i Kipar. Stanovništvo se, u manjoj ili većoj mjeri, nakon članstva iseljavalo iz Mađarske, Litvanije, Poljske, Slovačke, Bugarske, Rumunije… Iz država koje su (većina njih) ekonomski i u svakom drugom smislu stabilnije od Crne Gore.
Trendovi iseljenja u potrazi za boljim životom nisu ograničeni samo na period po ulasku u EU, niti su ekskluzivni za nove članice.
Istraživanje EUROSTAT-a pokazuje da17 od 19 analiziranih evropskih zemalja u 2024. izgubilo više ljudi rođenih u tim zemljama nego što ih se vratilo. Na taj način stanovništvo gubi čak i Njemačka (oko 91.000 takvih stanovnika), Italija oko 65.000, a Španija oko 31. 500…
Godišnje bi se moglo iseljavati između pet i devet hiljada građana
Direktorica Društva statističara i demografa, Gordana Radojević, ukazuje da se u prvih pet punih godina članstva iz Hrvatske godišnje iseljavalo u prosjeku 0,84 odsto stanovništva, a iz Rumunije 1,45 odsto.
„Hrvatsku smo uzeli kao polazište jer nam je regionalno bliska i posljednja je pristupila EU. Rumuniju smo uključili kao primjer znatno snažnijeg odliva u prvim godinama članstva. Kada te stope primijenimo na broj stanovnika Crne Gore, dobijamo, da bi se oko 5.300 stanovnika moglo iseljavati godišnje prema iskustvu Hrvatske, ili oko 9.000 ako procjenu baziramo na iskustvu Rumunije. Oba scenarija obuhvataju ukupan broj odlazaka u inostranstvo“ kaže Radojević.
„Očekujemo da će lakši pristup evropskom tržištu rada podstaći dodatne odlaske, ali nagli talas iseljavanja ne smatramo osnovnim scenarijem. Odlazak radi rada u EU već je dio našeg migracionog obrasca. U 2024. crnogorskim državljanima izdata je 3.261 prva boravišna dozvola u EU, od čega 1.371 po osnovu rada. Broj dozvola daje nam posredan uvid u mobilnost koja postoji i prije članstva“, navodi ona.
Neće se baš odmah moći do lakog posla u EU
Ipak, naivno bi bilo očekivati da će odmah po ulasku u EU naši sugrađani moći tek tako da odu i rade u članicama EU. Svaka članica EU ima pravo da na period od sedam godina zadrži mehanizam izdavanja radne dozvole, odnosno, zaštiti svoje tržište rada. To znači da, na primjer, ako postanemo članica EU, 2028. kako se to prognozira, Njemačka može odlučiti da crnogorski državljani do 2035. moraju tražiti radne dozvole u toj zemlji, dok bi, recimo, neka druga država, poput Irske, mogla da uopšte ne traži prelazni period već da odmah omogući našim sugrađanima rad u toj državi. Ograničenja na zapošljavanja hrvatskih radnika uvodile su Belgija, Njemačka, Holandija, Austrija, Velika Britanija, Slovenija, Španija i Luksemburg.
“Državljani Crne Gore koji zakonito rade na dan pristupanja u nekoj državi članici i koji su bili primljeni na tržište rada te države članice u neprekidnom periodu od 12 mjeseci ili duže, imaće pristup tržištu rada te države članice, ali ne i tržištu rada drugih država članica koje primjenjuju nacionalne mjere. Dakle – svaka država može da primijeni sopstvene mjere kada će i kako primate naše radnike”, navodi se u pregovaračkoj poziciji za poglavlje 2 koje se odnosi na slobodu kretanja radnika.
“Državljani Crne Gore primljeni na tržište rada neke države članice nakon pristupanja, u neprekidnom periodu od 12 mjeseci ili duže, imaće pristup tržištu rada te države članice, ali ne i tržištu rada drugih država članica koje primjenjuju nacionalne mjere”, dodaje se u dokumentu.
U crnogorskom slučaju, u pregovaračkoj poziciji, za sada se konkretno pominje da bi svoje tržište rada ograničavanjem zapošljavanja naših državljana mogle štititi Austrija, Njemačka i Holandija.
Priliv stanovništva – sve zavisi od toga kako se u Crnoj Gori živi
Migracioni trendovi nam govore da bi u Crnu Goru mogao da se doseli značajan broj novih stanovnika.
Radojević kaže da se može očekivati da bi doseljavanje s vremenom moglo nadoknaditi odlaske, ali da u prvim godinama članstva taj odnos može biti nepovoljan.
„Hrvatska je tek 2022, devet godina nakon pristupanja, zabilježila više doseljenih nego odseljenih. Ako na Crnu Goru primijenimo hrvatske stope doseljavanja iz perioda 2022–2024, možemo očekivati oko 9.400 do 11.400 doseljenih godišnje. Takav priliv mogao bi da nadoknadi odlaske u oba scenarija koja smo razmatrali“, kaže ona.
Mora se, kako kaže, uzeti u obzir da smo oko 20.000 dolazaka u 2024. ostvarili uz viznu politiku koja još nije bila u potpunosti usklađena s politikom EU.
Prema popisu iz 2023. godine u Crnoj Gori živi 46,8 hiljada stranaca, dok evidencije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) govore o gotovo 100 hiljada.
U EU se, prema istraživanju Eurostata u 2024. godini doselilo 4,2 miliona imigranata izvan EU, a početkom 2025. u EU živjelo 46,7 milona ljudi (10,4% stanovništva) rođenih van EU. U prosjeku se u EU u 2024. godini na 1000 stanovnika doselilo devet imigranata, u Hrvatskoj duplo iznad prosjeka – na svakih 1000 stanovnika doselilo se 18 imigranata. Najveću stopu migracije zabilježila je Malta – 60 imigranata na 1000 stanovnika, zatim Kipar 42 imigranata na 1000 stanovnika i Luksemburg – 38 imigranata na 1000 stanovnika.
Ipak, i tu sve zavisi od pojedinačnih članica, njihovog stepena razvoja, ekonomije ali i spremnosti da prihvataju doseljenike i novu radnu snagu.
Svaka država ima pravo da odredi svoju kvotu prijema migranata, što znači da padaju u vodu brojni narativi o tome da će nas EU primorati da primamo migrante i da će se promijeniti struktura stanovništva, te da postoji cijena koju ćemo plaćati ako odbijemo da prihvatimo migrante. U suštini, sve zavisi od našeg upravljanja ekonomijom, životnim standardom i tržištem rada.
Zvaničnih procjena još nema
Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije ukazuju da brojevi koji se pojavljuju u javnosti, na društvenim mrežama i tvrdnjama koje su često teorije zavjere, predstavljaju pojedinačne procjene i ne mogu se smatrati zvaničnim niti naučno utemeljenim projekcijama.
„Iskustva država koje su pristupale Evropskoj uniji pokazuju da migracioni tokovi nijesu bili identični, već su značajno zavisili od ekonomskog razvoja zemlje, dinamike rasta zarada, mogućnosti zapošljavanja, kvaliteta javnih usluga, ali i prelaznih ograničenja koja su pojedine države članice uvodile za pristup svojim tržištima rada. Stoga nije metodološki opravdano unaprijed tvrditi da će Crna Gora izgubiti ili dobiti određeni broj stanovnika u unaprijed definisanom vremenskom periodu“, kazala je za Raskrinkavanje.me direktorica direktorata za demografiju, Mileva Brajušković Popović .
Prema njenim riječima, trenutno ne postoje zvanične projekcije koje bi precizno procjenjivale broj građana koji bi nakon pristupanja EU napustili Crnu Goru ili broj lica koja bi se doselila u našu državu. Takve procjene, kako kaže, zahtijevaju složene demografske modele i kontinuirano ažuriranje podataka o ekonomskim, društvenim i migracionim trendovima.
„Upravo zbog toga Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije će kroz izradu Demografske strategije Crne Gore, posebnu pažnju posvetiti analizi migracionih tokova i izradi različitih scenarija budućeg demografskog razvoja, kako bi javne politike bile zasnovane na pouzdanim podacima i dokazima“, navela je ona.
Broj stranaca raste jer nam treba radna snaga
Brajušković Popović kaže da Crna Gora već duži niz godina bilježi rast broja stranih državljana koji borave ili rade u zemlji, prvenstveno zbog potreba tržišta rada, naročito u sektorima turizma, građevinarstva, uslužnih djelatnosti i informacionih tehnologija. Istovremeno, prisutan je i rast broja stranih državljana koji u Crnoj Gori borave iz poslovnih, investicionih ili drugih razloga.
„Međutim, budući obim tih migracija zavisiće od ekonomskog razvoja zemlje, potreba domaćeg tržišta rada, migracione politike, kao i širih regionalnih i evropskih okolnosti. Zbog toga se u ovom trenutku ne može sa sigurnošću govoriti o obimu budućeg priliva stanovništva“, kaže ona.
Iskustvo država koje su pristupile EU, kako navodi,pokazuje da su efekti članstva na migracije dinamični i mijenjaju se kroz vrijeme.
“Hrvatska je, na primjer, u prvim godinama nakon ulaska u Evropsku uniju zabilježila intenzivnije iseljavanje dijela stanovništva, posebno mlađeg i radno sposobnog. Međutim, članstvo je istovremeno omogućilo pristup značajnim evropskim fondovima, ubrzalo razvoj infrastrukture, podstaklo privredni rast, jačanje institucija, unapređenje obrazovnog i zdravstvenog sistema, kao i rast zarada i životnog standarda. Posljednjih godina bilježi se usporavanje iseljavanja, povratak dijela hrvatskih državljana, ali i značajan priliv stranih radnika zbog povećanih potreba tržišta rada“, kazala je Brajušković Popović.
Zabrinjava to što Vlada ćuti
Radojević ukazuje da posebnozabrinjava što Vlada i nadležna ministarstva još nijesu javno predstavili procjenu demografskih efekata članstva u EU.
“Koliko ljudi može otići, koliko se može doseliti nakon usklađivanja vizne politike i kakve će biti posljedice po tržište rada i pojedine opštine? Prije ulaska u EU trebalo bi da imamo makar razrađene scenarije na kojima možemo zasnovati planiranje obrazovanja, zdravstva i drugih javnih usluga“ kaže Radojević.
Podsjeća i da je jedno od ključnih obrazloženja za sprovođenje popisa u decembru 2023. bilo da su nam potrebni pouzdani podaci za javne politike.
“Ipak, stiče se utisak da je popis bio prioritet samo do objave podataka o nacionalnoj pripadnosti, dok je primjena rezultata u javnim politikama izostala. Upravo bi pripreme za članstvo trebalo da pokažu čemu nam popis služi. Očekujemo da Vlada i nadležna ministarstva na osnovu tih podataka javno predstave demografske scenarije i objasne kako će se za različite ishode pripremiti opštine, škole, zdravstvene ustanove i tržište rada”, zaključuje ona.
