U narednih nekoliko nedjelja, CDU će održati svoju 33. stranačku konvenciju i izabrati novog lidera. Ko god to bude, biće vjerovatni kandidat CDU za kancelara kada Merkel odstupi, a gotovo je sigurno da će CDU biti u vrhu na opštim izborima narednog septembra, kada će zauzeti vodeću poziciju u formiranju sljedeće vlade.
Trojica muškaraca koji se takmiče za vrh ove stranke nisu poznati van zemlje. Prvi (po abecedi) je Armin Lašet, ministar predsjednik Sjeverne Rajne-Vestfalije, dugogodišnji marljivi član stranke čija harizma nije na nivou njegovih kompetencija.
Sledeći je Fridrih Merc, koji je predvodio savjet CDU u Bundestagu prije dvije decenije dok ga nije izgurala Merkel dok se pripremala za trku do vrha. Nakon što je otišao u privatni sektor i zaradio mnogo novca, on ponovo želi da se vrati.
Treći je Norbert Retgen, predsjednik komiteta za spoljnu politiku u Bundestagu. On je kratko bio na poziciji ministra za životnu sredinu sa Merkelovom na čelu dok ga ona nije otpustila.
Ko je Merkelin prećutni favorit?
Lašet je Merkelin prećutni favorit, ako ni zbog čega drugog onda zato što druga dvojica imaju neizmirenih računa sa „Mutti“ (majkom), čiji je put do moći posut ne tako nepokolebljivim rivalima. Zbog pandemije koronavirusa, ne znamo još kada i kako će CDU birati novog lidera. Ali bilo da se susretne fizički ili virtuelno, ova stranka će ovog mjeseca odlučiti o datumu konvencije sredinom januara.
Nema pravog favorita. Merc je dobio 27% podrške u nedavnoj anketi, ali mu popularnost opada. Retgen je imao 16% i uživa u malom porastu. Lašet zaostaje za obojicom, a 21 posto ispitanika koji su zaokružili „nijedan od ponuđenih“ pojačavaju nesigurnost.
U svakom slučaju, ko god pobijedi u trci u CDU u januaru i postane kancelar u septembru moraće da vlada u tandemu ili čak u trojci. Zbližene pandemijom, koja je favorizovala sile koje jesu na vlasti, CDU i njena bavarska sestrinska stranka, Hrišćanska socijalna unija (CSU) će vjerovatno obezbijediti 35 posto glasova. Malo ulijevo, Zeleni bi mogli da dobiju 20 posto glasova, što bi ih činilo prirodnim koalicionim partnerom za CDU/CSU.
Ovaj aranžman balansa moći obećava kontinuitet, što nije posebno uzbudljivo. Nijedan od ova tri kandidata ne bi pokrenuo revolt protiv Mutti i njenog nasleđa. Naredni njemački kancelar, sigurno je predvidjeti, biće Merkel bez Angele.
