Njegovo pismo prenosimo integralno.
„Gospodine Milatoviću,
volio bih da Vas mogu nazvati “predsjedniče”, ali poslije sinoćnjeg ustaškog skandiranja na Maksimiru: “ubij Srbina”, i Vaše šaolin poze u svečanoj loži, mislim da Vam je i ovo “gospodin“ previše od mene. Ne znam da li ste znali da u ovoj našoj Crnoj Gori živi 33% Srba, i to onih Srba koji su Vas u drugom krugu predsjedničkih izbora masovno glasali, i tako bili najzaslužniji što se ste postali predsjednik Crne Gore.
A pošto sumnjam da niste znali, jer ste u međuvremenu pokazali da znate kako se drže motivacioni govori košarkašima, cijepaju drva, bere grožđe, provodi jedan dan s najboljim studentom, sprema teletina ispod sača, zašto sinoć nijeste napustili Maksimir jer su tribine odzvanjale ustaškim pokličom na ubistvo Srba? Ili smatrate kao i ND(H) “Vijesti” i njihov novinar da se to Vas ne tiče, jer ste Vi Crnogorac. Tako je i onaj vaterpolista Crvene Zvezde bježeći od proustaški raspoloženih navijača Hajduka u Splitu vikao: “Ja sam Crnogorac”, misleći poput Vas da ga se to ne tiče, dok nije završio u moru, i onda shvatio da ga se i te kako tiče.
Za razliku od njega koji je makar bježao, Vi ste u svečanoj loži zajedno sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem mirno slušali kako stadion u Maksimiru poziva na ubistvo 33 % Vaših sugrađana, i svih Srba ma gdje oni živjeli. Ali ubiti Srbina je trend, kao “Black friday” ili žurke u bikiniju. Da su skandirali: ”Ubij foku” ili “Ubij flamingosa”, sigurno bi u ime crnogorskog “ekološkog” sektora u znak nelagode makar prebacili desnu na lijevu nogu. A posle utakmice iskazali i kontrolisanu dozu protesta zbog sudbine jadnih foka i flamingosa. Možda sljedeći put na Maksimiru ili Poljudu, ko zna, u poluvremenu radi zabave pučanstva, zbilja i dovedu živog i vezanog Srbina, koga će maljem ubiti na centru uz neku prigodnu Tompsonovu pjesmu.
I dok gospodine Milatoviću preko lovćenske vile tražite oproštaj za Dubrovnik, da li su Vam sinoć u toku utakmice sa Vama najdražim susjedom, bar jedan sekund pali na pamet oni srpski i crnogorski mučenici iz Lore? Da li znate koliko ih je zvjerski mučeno i ubijeno u tom logoru? Znate li njihova imena? Smijete li pitati Andreja Plenkovića da li će lijepa njihova, a izgleda i Vaša Hrvatska, obeštetiti porodice stradalnika iz nikšićko-šavničke grupe? Naravno da ništa od ovog ne znate i ne smijete, jer naša politika prema Hrvatskoj zasnovana je na principu “dubokog grla”, i izgleda da nema toga što nijesmo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio.
I na kraju, gospodine Milatoviću, pošto Vas je Zoran Milanović podučavao Njegošu, ja ću Matiji Bećkoviću, bez ikakve iluzije da ću išta promijeniti:
„Moja Crna i sve crnja Goro
Nema većeg besmisla i žrtve
Nego tvoje za zavjet zaludnji
Strašno li je što te više nema
A još strašnije što i sad postojiš“.
Ili kako napisa novinar Vijesti sinoć na Maksimiru: „…sa sjeverne tribine se zaorilo 'ubij Srbina'. Nije to, naravno ni najmanje dotaklo naše navijače i igrače, nije bilo namijenjeno njima”.
I sve dok je namijenjeno nama, a ne Vama, blago nama s Vama!
Ojha!“
