Mislim da se ovo ne odnosi samo na dizajn, nego na svaku profesiju ikada.
Poslednja novost je da su naučnici dokazali da se ipak ne razumijemo svi u sve i da ipak neki od nas znaju malo više o pojedinim oblastima od drugih. I to je skroz ok, jer nemamo svi ni vremena za sve, ni ista interesovanja. Doduše u poslu je to malo drugačije, jer je ljudima nekad teško da vjeruju osobi koju su sami izabrali i platili.
Kad se ovako napiše bude mi čudno, ali opet - razumijem da neko ima svoju ideju i ja uvijek želim tu ideju da čujem i da pokušam da je nacrtam ili napravim poster/sajt od nje, šta je već zahtjev, ali ću uvijek imati i svoj predlog. To što ću imati svoj predlog nije zato što je moja ideja bolja, nekad ni nema potrebe da imam svoj predlog, nego ako ima prostora, to uradim.
Problem nastaje u tom mikromenadžementu kad moramo da pomjerimo nešto za dva piksela ili da promijenimo boju u 'bolju boju'. Osim što ne znam šta je tačno 'bolja boja', uglavnom imamo edukaciju i iskustvo iza te boje i tih dva piksela, a i dvije glave ne vide isto stvari.
Zato klijenti, a ima vas, koji kažete - radi kako ti misliš da treba, volim vas i uvijek ćete biti prioritet, jer osim što poštujete tuđe vrijeme, vjerujete svom odabiru saradnika.
