Prema obrazloženju komiteta za dodjelu ove nagrade, ona treba da odrazi „miroljubive namjere kineskog naroda“, a dobitnik je bivši potpredsednik Tajvana Lijen Čang.
Ideja o dodjeli kineske nagrade za mir prvi put je pokrenuta 17. novembra, u jednom biltenu Komunističke partije, a samo nekoliko nedjelja kasnije osnovan je i komitet za dodjelu ove nagrade, nazvane „Konfučijeva nagrada za mir“.
Za prvog dobitnika nagrade izabran je bivši potpredsednik Tajvana Lijen Čang, zbog svog doprinosa „u građenju mostova između Tajvana i matične zemlje“. Uz priznanje, biće dodijeljen i novčani dio nagrade od 100.000 juana (11.300 eura), a komitet za njenu dodjelu je blisko povezan sa kineskim Ministarstvom za kulturu.
Kineska vlada je na odluku o dodjeli Nobelove nagrade za mir Sjaobou, od početka reagovala ogorčeno, a portparol kineskog ministarstva inostranih poslova je ovu odluku okarakterisao kao „antikinesku farsu“.
Beogradski list podsjeća da je i ranije bilo slučajeva da neka zemlja iz neslaganja sa odlukom Nobelovog komiteta uvede sopstvenu nagradu za mir, a to je bilo, između ostalog i 1936. godine, u Hitlerovoj Nemačkoj.
