„Borba za prava radnika predstavlja kontinuiran proces izazvan neoliberalnim konceptom sa kojim se svakodnevno susrijećemo, pa je tako bilo i u 2025. Najveći izazov sa kojim se radnici i sindikat suočavaju je borba za stvaranje dostojanstvenih uslova rada koji podrazumijevaju stabilne ugovore o radu, adekvatnu zaradu, rad u zdravoj radnoj i životnoj sredini, stambenu zbrinutost“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika predsjednik Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) Srđa Keković.
Prema njegovim riječima, mnogo je radnika i radnica koji, nažalost, rade u nedostojanstvenim uslovima, imaju nestabilan radni angažman kroz ugovore o radu na određeno vrijeme, ugovore o privremenim i povremenim poslovima, honorarne i ugovore o djelu, kao i ugovore sa nepunim radnim vremenom te zarade koje se kreću ispod ili u visini minimalne zarade.
„U stalnom strahu da im ugovorni odnos neće biti produžen, oni su veoma ranjivi, ne smiju da traže svoja prava, ne smiju sindikalno da se organizuju, ne mogu dugoročno da planiraju svoj i život svoje porodice. Misija Unije slobodnih sindikata Crne Gore je da našu državu gradimo kao državu socijalne pravde, što je inače naš ustavni postulat, a stvaranje dostojanstvenih uslova rada je jedan od fundamenata za ostvarenje te misije“, podsjeća Keković.
Povećanje plata dominantan zahtjev u protekloj godini
Iako se u javnosti stekao utisak da su mnogi radnici organizovano protestovali boreći se za ostvarenje većih prava, Keković ističe da u 2025. i nije bilo tako mnogo protesta.
„Protesti koji su se desili tokom godine uglavnom su bili usmjereni na zahtjeve za povećanje zarada, što je sasvim razumljivo i očekivano imajući u vidu uticaj inflatornih kretanja na kupovnu moć i standard radnika. Najveći problem sa kojim se radnici trenutno suočavaju su svakako nedostojanstveni uslovi rada zbog čega se brojni naši građani, pogotovu mladi ljudi, odlučuju da napušte zemlju u potrazi za boljim uslovima rada i životnim okruženjem“, smatra on.
Kao najupornije u borbi za svoja prava izdvaja članove Sindikata prosvjete Crne Gore koji je, podsjeća, nakon nedavno uspješno organizovanog štrajka, ponovo bio primoran da izlazi na proteste zarad očuvanja zarada prosvjetnih radnika.
„Njihovom istrajnošću i upornošću ostvarili su cilj zaključivanjem novog Granskog kolektivnog ugovora“, podsjeća Keković.
2Jedna od inicijativa Unije slobodnih sindikata, koja je došla pred sam kraj godine, bila je i ona za povećanje plata zaposlenima u javnom sektoru za 10%. Keković za Analitiku pojašnjava da je crnogorskoj javnosti pogrešno prezentovano da je USSCG zahtijevala povećanje Obračunske vrijednosti koeficijenta (OVK) sa 90 na 100 eura samo za zarade u javnom sektoru.
„Istina je sljedeća: USSCG već drugu godinu zaredom nije dala pozitivno mišljenje Vladi Crne Gore na predlog da se OVK za zaposlene u javnom sektoru definiše na 90 eura bruto. Isto toliko vremena posvetili smo inicijativi da se OVK za zaposlene u privredi, a koja je propisana Opštim kolektivnim ugovorom (OKU), utvrdi u većem iznosu uključujući i inicijativu za povećanje koeficijenata složenosti poslova definisanih pomenutim aktom. Konačno, u posljednjem kvartalu ove godine došli smo do načelnog kompromisa sa Unijom poslodavaca Crne Gore u vezi sa povećanjem obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura i uvećanja koeficijenata složenosti poslova definisanih OKU-om. Ipak, naš dogovor do danas nije podržan od strane Vlade Crne Gore ni kada je u pitanju Opšti kolektivni ugovor, niti kada je u pitanju Odluka o visini obračunske vrijednosti koeficijenta za zaposlene u javnom sektoru“, kaže Keković.
Sagovornik Analitike navodi da je OKUnajviši izraz tripartitnog socijalnog dijaloga, te dosadašnja neodlučnost Vlade, kao jednog od potpisnika OKU-a, da stavi potpis na postignuti kompromis između sindikata i poslodavaca dovodi, kaže, u pitanje budućnost ovog akta, ali i pokazuje odnos prema nužnosti povećanja zarada u odnosu na inflatorna kretanja i činjenicu da se obračunska vrijednost koeficijenta nije mijenjala od 2011. do danas.
„Ukoliko se pak desi da ne dođe do zaključivanja novog OKU-a, biće to veliki alarm za zaposlene i sindikate i poziv na sve oblike industrijske akcije u očuvanju ovog izuzetno važnog akta“, poručuje on.
Sindikalna potrošačka korpa pokazala da je veliki broj građana na rubu egzistencije
Keković podsjeća da Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja, koji djeluje pri USSCG, već dvije godine objavljuje iznos Sindikalne potrošačke korpe (SPK). Posljednja je objavljena je 1. decembra i odnosila se na IV kvartal 2025. Analiza je pokazala da za posmatrano četvoročlano domaćinstvo SPK iznosi 2.045,00 eura.
„Ista obuhvata 10 kategorija troškova, od kojih se najviše izdvaja na troškove prehrambenih proizvoda, na koje otpada gotovo trećina SPK.USSCG je, prilikom izrade prve SPK, radila detaljnu analizu koja je utvrdila da svega 22,3% domaćinstava ima primanja preko 1500 eura. Ovo nam govori da se veliki broj naših građana/ki nalazi na rubu egzistencije, te da nemaju dovoljno prihoda da pokriju iznos SPK koja obezbjeđuje „samo“ dostojanstven život, ništa više od toga“, navodi on.
Upozorava da, prema podacima Poreske uprave koji se odnose na prethodnu godinu, čak 70% zaposlenih prima iznos do prosječne zarade u Crnoj Gori, koja je u oktobru iznosila 1.016€.
„Ako pak znamo da trenutno ni dvije prosječne zarade u zemlji nisu dovoljne da pokriju iznos SPK, onda je sasvim jasno da se dobijeni podaci umnogome poklapaju sa podacima dobijenim anketom koju je sprovela USSCG, odnosno njen Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja. Svakako su i dalje najugroženiji zaposleni u sektoru trgovine, državnoj administraciji, ali i u uslužnim djelatnostima čija zarada je i dalje daleko ispod državnog prosjeka“, ocjenjuje naš sagovornik.
Ponudili smo kompromis u vezi neradne nedjelje, ali taj model nije testiran
Upitan da prokomentariše stalno aktualizovanje pitanja neradne nedjelje i da li očekuje da u narednoj godini imamo nova rješenja po tom pitanju, Keković podsjeća da se USSCG još od 2009. zalaže za poštovanje dnevnog i sedmičnog radnog vremena tj. za isključivanje ili smanjenje prekovremenog rada koji je, kaže, postao pravilo, a ne izuzetak kako bi to trebalo biti, ali i za poštovanje prava na slobodan praznični dan i prava na neradnu nedjelju kao dan porodičnog okupljanja i odmora.
Ističe i da je Zakonom o radu propisano da bi nedjelja morala biti neradna u svim djelatnostima u kojima priroda posla ne zahtijeva kontinuirani rad. Nažalost, dodaje, ta odredba se u praksi ne poštuje zbog pogrešnog tumačenja zakona od strane nadležnih institucija.
„Tako smo u Zakonu o untrašnjoj trgovini dobili odredbu da veći dio zaposlenih u trgovini imaju nedjelju kao obavezan dan sedmičnog odmora, iako takva odredba već postoji u Zakonu o radu. U svakom slučaju, od tog trenutka svjedoci smo brojnih polemika i pritisaka, kako poslodavaca, tako i vlada, da se trgovinama omogući rad nedjeljom. To je najviše obrazlagano potrebom turista, većim prometom i punjenjem budžeta, kao i potrebama građana koji zbog radnih obaveza ne stižu da trguju radnim danima“, podsjeća Keković.
Ukazuje da je pitanje veoma kompleksno i za njih u sindikatu izazvono.
„U svemu tome bitan je faktor i inicijativa poslodavaca podnijeta Ustavnom sudu za ocjenu zakonitosti norme kojom je uvedena neradna nedjelja u trgovini, a koja prijeti ukidanjem te norme, pa samim tim i uvođenjem radne nedjelje za sve zaposlen u trgovini“, navodi on.
Dodaje da su, kao odgovorna organizacija i socijalni partner, prije dvije godine našli mjeru kompromisa kako bi sačuvali neradnu nedjelju u trgovini, koji je podrazumijevao rad nedjeljom manjeg broja zaposlenih u trgovini i to samo u toku pet mjeseci ljetnje i zimske sezone.
„Ti zaposleni imali bi obavezno slobodnu prvu narednu subotu, a samim tim i dva spojenavikenda, odnosno četiri slobodne subote i dvije slobodne nedjelje u toku mjeseca. Osim toga Opštim kolektivnim ugovorom smo propisali uvećanje od 80% za rad nedjeljom, što je takođe jedan značajan vid satisfakcije. Sve je to trebalo biti oročeno na godinu dana kako bi se testirali efekti i na osnovu toga odlučilo da li je takav model prihvatljiv za zaposlene i poslodavce. Odgovor na pitanje zašto ovaj model nije testiran treba tražiti od donosioca odluka“, poručuje predsjednik USSCG.
Prema njegovim riječima, u USSCG nijesu imali obraćanja radnika po pitanju neisplaćivanja uvećanja dnevnice za rad nedjeljom.
„Što se tiče drugih zahtjeva za pomoć, oni su svakodnevni i naša Stručna služba, sa advokatskim kancelarijama sa kojima imamo poslovnu saradnju, izlazi u suret pravnom podrškom i savjetima“, kaže Keković.
Kraće radno vrijeme u skladu sa savremenim svjetskim trendovima
Pred kraj 2025. aktualizovana je i priča oko skraćenja radnog vremena na 7 sati. Keković podsjeća da se jedna od rezolucija koje su donijeli delegati IV Kongresa USSCG (2022) odnosi se na potrebu skraćenja radnog vremena kako bi zaposleni postigli veću ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
„To nije ništa novo jer to su trendovi u savremenom svijetu, a mi smo to zagovarali i prilikom pregovora vođenih o aktuelnom Zakonu o radu. Sada je to i zvanični cilj Vlade u čemu ima našu podršku. Naravno da smo svjesni izazova i kompleksnosti uvođenja sedmočasovnog radnog vremena, ali smo isto tako uvjereni da se i po tom pitanju mogu naći održiva rješenja po uzoru na druge države koji takav model već primjenjuju“, jasan je sagovornik Analitike.
Prema njegovim riječima, u konceptu razvijenih država EU ekonomsko-socijalni savjeti (kod nas Socijalni savjet) imaju izuzetno važnu ulogu jer je to mjesto gdje se susrijeću predstavnici vlade, radnika i poslodavaca i gdje se vodi tripartitni socijalni dijalog.
Ističe da se, tokom godina, ime ovog tijela mijenjalo te da će, kad se pristupi očekivanoj izmjeni Ustava, USSCGzahtijevati da se toj instituciji vrati stari naziv Ekonomsko-socijalni savjet, kakav ima u svim evrospkim državama.
„Kada je riječ o radu Socijalnog savjeta moramo konstatovati da je zadnjih godina imao puno oscilacija. Jednim dijelom to moramo pripisati promjenama vlada i ministara rada, tj. predstavnika Vlade u tom tijelu, dok u drugom dijelu moramo konstatovati da same vlade nijesu shvatile, pa samim tim nijesu ni pridavale važnost tom tijelu“, navodi Keković.
Ipak, dodaje, dolaskom Naide Nišić na mjesto ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Socijalni savjet je dobio osobu koja je, kako kaže, u potpunosti razumjela značaj socijalnog dijaloga i koja, pogotovu u periodu njenog predsjedavanja tokom 2025, kako tvrdi, ulaže iskren i maksimalan trud da se uloga Socijalnog savjeta postavi na pravo mjesto u relacijama sa Vladom i Skupštinom.
„To znači da se preporuke i stavovi Socijalnog savjet uvažavaju i implementiraju kroz odluke i zakone koje donose Vlada i Skupština. Dakle, trenutno je komunikacija unutar Socijalnog savjeta vrlo intenzivna i, ako tako bude u narednom periodu, ubijeđeni smo da će se Socijalni savjet (vjerujemo uskoro Ekonomsko-socijalni savjet) izboriti za mjesto koje mu pripada u konstelaciji snaga i institucionalnim odnosima u našoj državi“, naglašava Keković.
Prioritet za 2026. socijalni model stanovanja po uzoru na Beč
U 2026. godini, poručuje predsjednik USSCG, čeka ih puno posla i realizacija već podnijetih inicijativa koje se tiču poboljšanja socio-ekonomskog položaja svih zaposlenih.
„Za ovu priliku izdvojiću našu kampanju koju vodimo pod motom „Za miran san socijalni stan“, jer mislimo da se nalazimo u pravom trenutku da naša država u 2026. godini udari temelje državnoj stanogradnji. Dakle, u pitanju je model tzv. socijalnog stanovanja koji je razvijen u mnogim evrospkim državama, a naš uzor je model grada Beča kao jednogod najuspješnijih i najstabilnijih modela stanovanja u svijetu. Taj model podrazumijeva da država gradi i održava stanove u svom vlasništvu, a da ih građanima izdaje po pristupačnoj zakupnini. Npr. zakupnina za stan površine 60m2 u Beču se kreće od 1/10 do 1/12 njihove prosječne zarade“, kaže Keković.
Dodaje da po tom modelu građanin zaključuje ugovor o zakupu stana i taj stan doživotno mogu da koriste on i njegovi naslednici, pod uslovom da uredno izmiruju svoje obaveze prema državi.
„Građanin ne plaća porez na stan, a državni fond koji upravlja tim stanovima odgovoran je za održavanje zgrade. Na drugoj strani otvaraju se brojna nova radna mjesta za zapošljavanje radnika koji bi u državnom fondu radili na poslovima održavanja zgrada i stanova, zaključivanja i praćenja ugovora o zakupu i na projektovanje i izgradnji novih stanova. Ovaj model u Beču se uspješno primjenjuje i stalno razvija još od 1919“, podsjeća Kekoović.
Smatra da je 2026. godina pravi trenutak da se otpočne sa ovim modelom stanovanja jer je Evropska komisija, dodaje, objavila Plan za pristupačno stanovanje kao odgovor na rast cijena stanova i najamnina i stambenu krizu koja pogađa mnoge građane.
„Evropska komisija i Evropska investiciona banka pokreću investicionu platformu za pristupačno stanovanje, po kojoj je planirano oko 10 milijardi eura za izgradnju ili renoviranje stanova. Smatramo da bi Crna Gora kao prva nova članica EU, kako se to trenutno najavljuje u evropskim krugovima, mogla da ima povoljnu finansijsku podršku kroz kreditna, a možda i bespovratna sredstva za uspostavljanje platforme pristupačnog stanovanja po modelu državne stanogradnje. Za građane Crne Gore to bi mogao da bude kapitalni projekat vijeka“, ističe sagovornik Analitike.
Poređenja radi, dodaje, za projekat Velje Brdo planirano je ulaganje od 600 miliona eura samo za infrastrukturu - putevi, vodovod, struja, kanalizacija - dok bi za te pare, navodi, na teritoriji Crne Gore mogli da izgradimo 10.000 stanova površine 60m2, a građani bi ih mogli koristiti po zakupnini od 100 do 120 eura.
„Samo od zakupa tih 10.000 stanova Fond za upravljanje i održavanje stanovima imao bi mjesečni priliv od 1 do 1,2 miliona eura, zaposlio bi nekoliko stotina radnika i bio održiv. Uporedimo samo investiciju u ovaj kapitalni projekat od 600 miliona eura koja bi riješila stambeno pitanje za 10.000 naših porodica, sa investicijom od 1,3 milijarde eura u kapitalni projekta izgradnje dijela auto puta Bar – Boljari. Dakle, u narednoj godini nastavićemo sa kampanjom “Za miran san socijalni stan” i vjerujemo da ćemo za taj model pristupačnog stanovanja dobiti podršku građana, pa samim tim i donosioca odluka“, zaključuje Keković.
