Izdanje sadrži dva originalna koncerta za gitaru nagrađivanih kompozitora Hauarda Šora (trilogija “Gospodar prstenova”) i Jobija Talbota (“Autostopersld vodič kroz galaksiju”).
Najveći dio posla, kako pojašnjava Karadaglić, bio je završen prije pandemije i tada su u čuvenom Abbey Road studiju snimili Talbota, sa BBC-jevim Simfonijskim orkestrom…Sorov koncert je nakon premijere snimljen u Kanadi, a veliki dio solo dionica prošle je godine snimljen u restriktivnim uslovima tokom pandemije u Londonu.
“Koliko nam je to otežalo u smislu praktičnosti, toliko nam je toga i donijelo u smislu vremena koje smo prvi put imali na raspolaganju. Sad kada slušam ovaj album i kad pomislim na sve procese koje sam prošao da dođem do njega, srećan sam što su svi ti elementi upravo onakvi kakve sam ih uvijek i zamišljao. Einaudijeva kompozicija ‘Full Moon’je tipičan primjer nečega što ne bi bilo moguće da smo bili pod pritiskom vremena, striktnih rasporeda i prostora između turneja. Čovjek uvijek može da pronađe neku novu šansu i ideju. Optimizam je jedina nada da opstanemo, i kao ljudi i kao umjetnici”, ističe Karadaglić
Riznica raskoši i ljepote
Tokom rada na albumu Šor i Talbot bili su inspirisani Karadaglićevim “legendarnim umijećem, ali i jedinstvenim ličnim nasljeđem”.
“Ponosim se što se na ovom albumu nalaze samo nova djela djela pisana za mene. To je san svakog soliste. Budući da sam upravo ja bio inspiracija ovim velikim kompozitorima, neizostavno je da moje porijeklo i moj duh kao neka zlatna nit povezuju sve te uticaje. Skoro dane postoji orkestar ili grad u kojem nijesam već nastupao sa nekim od postojećih koncerata za gitaru i orkestar. Rodrigov ‘Aranjuez’ je riznica raskoši i ljepote… Ali, ima nešto magično i posebno u ovim novim djelima, nešto što mi svaki put da krila da poletim još više. Ovaj album rezultat je godina velikog rada i dubokih procesa Lakoća Šora i energija Talbota do srži me umjetnički ispunjavaju i izazivaju. Oni su zaista moja lična bajka…”, kaže naš proslavljeni gitarista.
Kada je riječ o saradnji sa legendarnim kompozitorima, Karadaglić pojašnjava da “što su ljudi veći, to su ponizniji i zahvalniji’!
“Obožavam Hauarda i njegov epski stil komponovanja, kao i kontrast njegove tihe ličnosti i beskrajne skromnosti. On je jedan veliki čovjek, a njegov blagi naklon na sceni poslije premijere u Otavi nikada neću zaboraviti. Kompozitor ulaže veliko povjerenje u vas svaki put kada napiše djelo. Ovaj proces stvaranja bio je jako intenzivan i bitan za nas. A onda se iz njega rodi jedno novo djelo koje nastavlja da živi i postaje dio klasičnog repertoara”, navodi on.
Jobija Talbota i Hauarda Šora karakteriše, kako kaže, kontrast uticaja, generacija, stilova i ideja, ali oni se ipak dopunjujui dovode umjetnost do nivoa blizu savršenstva.
Eksplozija zvuka
“Sa Jobijem sam radio još bliže na stvaranju ovog djela nego sa Hauardom. To mi je dalo šansu da moj lični pečat bude još izraženiji. Htio sam da napravimo kompoziciju koja pomjera limite i ruši stakleni krov mogućnosti. Treći stav koncerta je revolucionaran u efektu i eksploziji zvuka. Kada radite sa nekim ko ima neograničene kreativne mogućnosti, najveći izazov je stati i biti zadovoljan. Na premijer i u Londonu bilo mi je jasno dasmo ovom kompozicijom pomjerili granice mogućeg”, prisjeća se Karadaglić.
Osim kompozicija “Forest” i “Ink Dark Moon”, album uključuje i Enaudijevu kompoziciju “Full Moon” i Šumanovu “Traumerei” dva veličanstvena klasična djela u novim, modernijim aranžmanima. Kombinacija novog i starog donekle je provjereni recept da se nove generacije upoznaju sa klasicima.
“Ove dvije male kompozicije sumi posebno drage… Obje su u originalu za klavir. Šuman već postoji u obradi FranciskaTarege. Kao što je nalagao tadašnji stil, obrade tog tipa su često simplifikovale original. Po meni, transkripcija nekog djela jedino ima i smisla ukoliko se u tom procesu samom djelu dodjeljuje još neka nova dimenzija i izražaj. Muzička linija je kao ljudski glas. A kada žica postane glas, meni je to sve na svijetu. Einaudi je sasvim slučajno došao u igru i nametnuo se kao nešto skroz novo, i stilski i tehnički. Ovo je prvi put da se njegova kompozicija svira na gitari. Bio sam uzbuđen da je i sam Einaudi čuje i njegova pozitivna reakcija mi je puno značila. Mislim da ovo neće biti jedina njegova kompozicija koju ću obraditi”, najavljuje gitarista.
Promocija albuma biće drugačija od svih do sada, jer situacija u kojoj se nalazimo nalaže neka nova pravila…
“Koliko bih nekada volio da nije tako, toliko to nije ni tako loše, jer posredstvom nove tehnologije danas smo u mogućnosti podijeliti svoje ideje i poruke sa mnogo više ljudi nego što je to ikada bilo moguće. Način ‘konzumiranja’ muzike se u mnogome promijenio u zadnjih desetak godina, od kako snimam. Ljudi najviše slušaju muziku putem digitalnih platformi. Album će, naravno, biti dostupan i u Crnoj Gori na Spotify, Apple Music, Deezer, Amazon i ostalim digitalnim muzičkim platformama”, naglašava gitarista.
Uprkos pandemiji, prethodna godina u Karadaglićevoj karijeri nije prošla nezapaženo. Održao je onlajn koncert, radio na novom materijalu, učestvovao na Kotor Artu…
Međutim, iako su onlajn platna, saglasan je sa konstatacijom kolega da nijesu pogodno rješenje na duže staze.
“Svakodnevno nas bombarduju neke nove inicijative koje pokušavaju da nadomjeste očiglednu žudnju publike za umjetničkim sadržajima. Meni se posebno svidjela ideja o koncertu u Njemačkoj, za koji su se između ostalog kupovale onlajn karte, u simboličnom iznosu, jer se na taj način jasno slala poruka publici da, koliko je naša odgovornost da održimo svoje prisustvo raznim sadržajima, toliko je i odgovornost same publike da pokaže zainteresovanost da nas podrži u tome. Kada bismo na jutjub kanalima svakodnevno izbacivali besplatan sadržaj, snimljen lošim mikrofonima i kamerama u neadekvatnim prostorima, onda od naše umjetnosti ne bi ostalo ništa”, smatra Karadaglić.
Simbioza sa publikom
Prema njegovom mišljenju, nije u redu da zbog tehnološke jednostavnosti publika tako lako i brzo može da konzumira vaš rad. Taj čin bespovratno i grubo devalvira našu vrijednost.
“Umjetnost i publika žive u simbiozi, a svi moramo znati što je naša odgovornost. Wigmore Hali u Londonu je takođe ostao zapažen u svijetu jer je direktno prenosio koncerte putem Fejsbuka, koji su u tom momentu bili ‘strimovani! A potom bili na raspolaganju 24 sata. Rodilo se puno fantastičnih ideja, za koje sam siguran da će nastaviti život i poslij e pandemije. Ipak, smatram da ništa ne može zamijeniti onaj magični elektricitet koji se desi svaki put kad muzičar izađe na scenu i kad za svoju publiku odsvira prvu notu”, ističe on.
Umjetnici su nosioci duha jedne nacije
Poučen iskustvom prethodne godine, kada je pandemija zatvorila vrata umjetnicima, ali i mnogim institucijama kulture, s pravom smatra da je oporavak neizvjestan.
“Plašim se za budućnost kulture jer njena egzistencijalna vrijednost nikad nije na prvom mjestu sistema. Kad se osvrnem na period prije pandemije vladalo je neko opšte blagostanje i nikada nije bilo više dobrih koncerata i kulturnih projekata. Trebaće da prođe dosta vremena da sve ovo prođe i da se ponovo izgradi. Do tada, mi sami moramo odoljeti izazovima koji nijesu mali i razumjeti koja je naša uloga u svemu što se dešava. Mi umjetnici smo nosioci duha jedne nacije borimo se i dajemo sve od sebe, beskompromisno i u nadi za bolje sjutra”, zaključuje naš gitarista svjetskog renomea.
Deset godina uspješne saradnje
Ujedno, ovim izdanjem, naš istaknuti gitarista proslavlja 10 godina saradnje sa čuvenom izdavačkom kućom Universal.
Tim povodom, u planu je mnogo toga..
“U zavisnosti od narednog slijeda događaja, naravno. Otvorena Ijetnja scena sa Bečkim simfoničarima, povratak solo recitalima, Rojal Albert Hol koncert 17. jula koji obilježava desetogodišnjicu mog debija na Deutsche Grammophon-u, Festivali u Gštatu i Tanglewood-u, turneje u Americi i Aziji sve ovo je trenutno kao neka fatamorgana. Ovi nastupi mi jako nedostaju, a sad još i više. Privilegija i šansa koja mi je takođe data ovim novim djelima je nešto što shvatam jako ozbiljno. A publika, bez obzira na sve što se dešava, čeka da čuje nešto drugačije i novo”, cijeni Karadaglić.
