Pandemija koja je u potpunosti preokrenula način na koji živimo i kulturno se uzdižemo učinila je da Miloš Karadaglić više od godinu dana nije odsvirao cijeli koncert u Crnoj Gori. Zahvaljujući međunarodnom festivalu KotorArt Don Brankovi dani muzike, u petak 13. avgusta, u Crkvi Sv. Duha, u 21.30 sati, naš proslavljeni gitarista ponovo svirati doma.
U međuvremenu je snimio izuzetan album pod nazivom „The Forest and the Moon“, i zabilježio tek nekoliko nastupa, pokazao da i bez publike i putem digitalnih platformi može da se održi kontinuitet u komunikaciji sa publikom. Baš zbog toga je postao svjestan koliko zavisi od neposrednog kontakta sa onima za koje, najvećim dijelom, i nastupa. O tome koliko je u posljednjih 18 mjeseci izgubio i dobio, zbog čega voli festival KotorArt i o onome što će svirati Karadaglić govori za Pobjedu pred povratnički koncert.
Odavno nijeste imali svoj koncert u Crnoj Gori, a sada dolazite sa novim albumom, no nećete voditi cijeli orkestar sa sobom. Spremamo li se za intimnije verzije kompozicija sa „The Moon and the Forest“ ili će program biti raznovrstan?
Konceptualni albumi kao što je „The Moon and the Forest“ iziskuju sveobuhvatan repertoaraski pristup kada govorimo o koncertima. Svako djelo na albumu kreira atmosferu u simbiozi svih pratećih elemenata. Kratke kompozicije koje su se našle na njemu su na neki način srasle sa glavnim, novonastalim koncertima za gitaru i orkestar. Ova djela ću u narednim sezonama izvoditi sa orkestrima širom svijeta, a resitali, kao sto je ovaj u Kotoru, biće u mom tipičnom raznovrsnom stilu. Proteklih 18 mjeseci bilo je vrijeme za preispitivanje i presabiranje. Moj život mi se ponekad čini kao jedan šarenoliki kolaž koji se stalno dopunjuje i mijenja. Izazovi koji se jedan po jedan nižu na horizontu života tjeraju nas da u sebi tražimo ono duboko, nepokolebljivo i jako. A snagu možemo sagraditi jedino na temeljima iskustva i nepokolebljive volje. Kompozicije koje ću izvesti na koncertu u Kotoru obilježile su različite periode mog života i kao takve one nastavljaju da tkaju muziku mog sopstvenog bića. Poslije zatišja korone nastupi mi nikad nijesu bili draži i bitniji. Želio sam da podijelim taj novi doživljaj i sa svojom publikom, kući.
Iako je situacija s pandemijom u nekom trenutku popustila, malo ste nastupali i malo ste promovisali svoj posljednji album. Ipak, što bi naš narod rekao, „dobro se primio“ i u najavi je nekoliko koncerata u Hong Kongu, Njemačkoj, Americi... Da li još uvijek s rezervom zakazujete koncerte?
Koncertni kalendar u nastupajućoj sezoni nastavlja da bude intenzivan, ali realnost situacije ne dozvoljava mi mir kada je sve to u pitanju. Svijet trenutno funkcioniše na totalno novim i nepoznatim principima. Teško je bilo što planirati i na to se osloniti. Programiran sam da funkcionišem od projekta do projekta. To me tjera na rad i iz mene izvlači ono najbolje. Kada se usred tog procesa otkaže projekat vrlo je teško pronaći inspiraciju i volju. Ja duboko vjerujem da muzika oživi samo onda kada je dijelite na sceni sa ljudima oko vas. Sve ostalo je samo priprema. A svakodnevno biti „u pripremi“ bez koncerta je jedan nepodnošljivi status quo. Posljednji album je namjerno izdat i prilagođen tim uslovima. Zato je i sam koncept albuma upriličio slušaocu neki ljepši, paralelni svijet mašte i snova. Cijela kampanja bila je bazirana na novim tehnologijama, digitalnim medijima. Na taj način je glas o meni i mojoj muzici došao do nekih novih ljudi. To me čini srećnim jer moramo ići u korak sa vremenom. Ipak, ne bih volio kada bi sve te solucije koje mijenjaju one prave vrijednosti postanu norma. Ništa ne može zamijeniti doživljaj muzike uživo.
Koncert u Rojal Albert Holu odložen je malo prije održavanja. Obeshrabruju li Vas takve situacije i kako se nosite sa sve češćim promjenama planova na koje ne možete uticati, i na kraju, može li to usporiti razvoj Vaše karijere?
Koncerti kao što je taj u Albert Holu su uvijek monumentalni i bitni. Oni šire vaš glas u cijeli svijet muzike i nagomilavaju energiju koja se kasnije prirodno širi na svim drugim scenama svijeta. Taj koncert je već dugo vremena planiran, i u mojoj svijesti i podsvijesti on je uvijek prisutan. Ipak, epidemiološke mjere nijesu dozvolile da se on desi ove godine i zbog toga je pomjeren za jun sljedeće godine. Iskreno se nadam se će do tada sve biti u redu i da će ljudi jedva čekati da dođu. Kako god da bude, ja ću biti tu, spremam i pun želje da makar na tren promijenim svijest nekome u publici i da mu dam ono što je u meni najljepše i najbolje. A što se karijere tiče, vrijeme je trenutno stalo i svi smo u istom brodu. Radimo najbolje što znamo da bi se prilagodili i pronašli svoj smisao u svemu tome. Razočara me kada vidim da jedna fudbalska utakmica ima puno gledalište a da koncerti klasične muzike u Londonu moraju poštovati sulude mjere korona-opreza. Uticaj lobija i moć novca kreiraju nepravde. Ali naša moć je ipak u nama samima, a dok ima nas biće i muzike.
Postoji li neka posebnost u vezi sa festivalom KotorArt koja Vas i ovog puta vraća na njegovu pozornicu?
To je jedno dugogodišnje prijateljstvo i veza. Taj grad i ljudi u njemu su jedan veliki živi teatar. Kotorska energija kreira idealan prostor za umjetnost i muziku. Često se sjetim svojih prvih nastupa na festivalu i kad se ponekad na televiziji pojavi video-zapis sa tih koncerata uvijek me obuzme bujica pomiješanih emocija, nostalgije, sreće i sjete u jednakoj razmjeri. Jako je bitno da uprkos svemu sto se dešava učinimo sve što je do nas da opstane umjetnost. Tu odgovornost imaju institucije kao što je Kotor Art, umjetnici, kao što sam ja, ali takođe i publika. Iskustvo koje nosim iz posljednjih nekoliko mjeseci i nastupa ohrabruje me. I ovo će se juče zvati.
Da li je već u toku rad na nekom novom materijalu, ili bar potraga za dobrim kompozicijama, te da li je u međuvremenu neki novi muzički žanr privukao Vašu pažnju?
Iz svega ovoga donosim zaključak da je sustina svega ipak u klasici, u onoj utemeljenoj i istinskoj dubini koja krasi tu muziku. Ona je i početak i kraj. Ona je temelj svega onoga što gradimo i istražujemo. Nikad do sad mi nije bilo potrebnije vratiti se tim korijenima i plivati u tim dubinama. Izleti u druge žanrove i pravce za mene su uvijek bili interesantni i krajnje prirodni. Ipak, naredni period biće mnogo konzervativniji i na neki način bliži mojim počecima. To su ciklusi. Privlači me barokni repertoar i djela pisana za lautu i viola da gambu. Pronalazim nove kompozicije koje me guraju u neki novi talas kreativnosti. Na isti način na koji se transformiše svijet poslije pandemije, transformišem se i ja i na neki načim počinjem sve iz početka.
