Vijest da je menadžment RTCG-a zabranio jednom novinaru da u programu koristi upotrebu jotovanih oblika crnogorskoga jezika uzbunila je domaću javnost. I dok su diskriminatornu odluku Javnog servisa promptno osudili i pozvali na odgovornost Crnogorski PEN, FCJK, CDNK, CHO, te neke procrnogorske partije… od nadležnih - muk. Uprkos brojnim javnim pozivima i prozivkama, nije se oglasio ni vrh RTCG-a, ni da obrazloži skandaloznu odluku, ni da je demantuje.
Za Portal Analitika, tim povodom jedan od najpoznatijih protivnika nacionalizma u jeziku na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, hrvatski lingvista Mate Kapović, koji zastupa stav o štokavskoj jednojezičnosti, ocjenjuje da je očito kako je u ovom slučaju riječ o politički motivisanom postupku.
„Sramotno je da se u 21. stoljeću događaju takve jezične zabrane, no očito je riječ o jezičnom ekvivalentu onoga što se i inače događa u političkom i društvenom životu u Crnoj Gori zadnjih godina“, smatra Kapović.
Crnogorci sami da biraju kako će govoriti i pisati
Sagovornik Analitike poručuje da prije svega Crnogorci - pa onda i pojedini novinari na državnoj televiziji, kao i svi drugi - imaju pravo da sami odaberu kako će govoriti i pisati.
„Bez obzira kakvo netko mišljenje imao o štokavskim standardnim varijetetima, nepobitno je da nitko Podgorici i Cetinju ne može iz Beograda ili Zagreba (u praksi se radi o Beogradu, jasno) diktirati kako bi trebali govoriti i pisati svojim jezikom“, kategoričan je Kapović.
Kako kaže, izvan Crne Gore to nije poznato, ali u Crnoj Gori jeste, da se u spontanom govoru govori isključivo "đe, đeca, śedimo, iźelica" i sl.
14
„Hoće li Crnogorci tako i pisati - kao što je sada moguće - ili neće, nego će pisati "gdje, djeca, sjedimo, izjelica", kako je u hrvatskom i bosanskom pravopisu, to je na Crnogorcima samima da odluče i ni na kome drugome. Do takve će odluke doći kroz upotrebu i jako je loše da se poseže za zabranama s jedne od stranâ, tim više što crnogorski pravopis dopušta i jotirane i nejotirane varijante, kao što priznaje i iznimke. Npr. u knjiškim riječima tipa "djelo", gdje ne postoji varijanta đelo, koja se realno ne koristi, te se tu vidi da se ne radi o nekakvom pretjerivanju nego o realnu izgovoru. I nikome se ne nameće, nego se izbor prepušta pojedincima“, pojašnjava Kapović.
U čitavoj priči, kako kaže, perverzno je da se neki pojedinci i "stručnjaci" protive "novom" pravopisu (iako izgovor tipa "đevojka" nije u Crnoj Gori ništa novo ni neobično, nego najuobičajeniji i jedini izgovor osim ako se ne "glumi finoću") iz tobože antinacionalističkih i "stručnih" razloga.
„To je potpuno promašeno. Crnogorci imaju apsolutno pravo - žele li to - pisati kako i govore i uvođenje se realna izgovora u pisanje ne može izjednačavati s, recimo, nekim pretjerivanjima i izmišljanjima, tipa inzistiranje na purizmu ili progon nekih srbizama i "srbizama" tipa riječi "tokom" ili "glasati" i sl. koja su se događala u Hrvatskoj kako bi se hrvatski razgraničio od srpskoga. To ne znači da se u hrvatskom u svim primjerima nužno radi o tome - recimo, jekavizirano pisanje "brjegovi" uz starije "bregovi" u hrvatskom nakon 1990. ima uporište u stvarnu izgovoru“, ističe sagovornik Analitike.
Proturanje čistog nacionalizma
Prema njegovim riječima, u crnogorskom slučaju zapravo se radi o tome da pojedini "stručnjaci", glumeći tobože antinacionaliste time što se protive posebnom crnogorskom pravopisu, a koji odgovara realnom crnogorskom izgovoru, zapravo guraju nacionalističku, konkretnije velikosrpsku - politiku.
„Tu se zapravo pod tobožnjim antinacionalizmom i strukom protura čisti nacionalizam. Ovakva zabrana pisanja jotiranih oblika na državnoj radioteleviziji je samo još jedan vid toga. Treba reći da nije svaki nacionalizam isti. Nacionalizam koji drugomu na silu natura što mu je strano je jedna stvar, a nacionalizam koji se bori za pravo da upotrebljava nešto što mu je prirodno (bilo da je riječ o jeziku, običajima ili nečemu trećem) je nešto sasvim drugo“, napominje Kapović.
Dao je i paralelu pojasniviši kako nije ista stvar Turčin koji ne dâ Kurdu da govori kurdski i Kurd koji se bori za pravo da govori svojim jezikom.
„Pri tome je najsmješnija teza da se Crnogorci tobože više neće razumjeti s drugim narodima koji imaju štokavske standarde. Takvi očito ne znaju da se npr."đe" kaže i u Dubrovniku i Slavonskom Brodu ili da govornici u Hrvatskoj često u šali ekspresivno znaju reći "ćerati" umjesto "tjerati" i sl. Dakle, sasvim je jasno da ćemo se i dalje razumjeti čak i ako svi u Crnoj Gori počnu i pisati "đeca" uz to što sad tako svi spontano govore“, poručuje Kapović.
