Njen unuk Aron Gudman snima je u njenoj dnevnoj sobi u američkom gradu Moristaunu, a ona se tokom kratkih video klipova prisjeća da je provela u Aušvicuviše mjeseci tokom 1944. i 1945. godine.
U videima ona takođe govori i o događajima nakon logora.
„Shvatili smo da je to fantastičan medij za Holokausta, za mlade ljude koji ne žele da čitaju knjige, koji ne vole časove u školi, koji ne vole način na koji nastavnici predaju ili šta već, kojima je to dosadilo, ili nekima koji nikada nisu čuli za to. Evo ih, slušaju“, rekla je Fridman.