Sud je tokom procesa utvrdio da je Zmajević, kao dobrovoljac Vojske Jugoslavije, ubio četiri osobe albanske nacionalnosti u selu Žegra.
- Odbija se kao neosnovana žalba branilaca okrivljenog Vlada Zmajevića i potvrđuje rješenje Vrhovnog državnog tužilaštva od 9. juna 2020. godine kojim je odlučeno da nema razloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti – navodi se u odluci Vrhovnog suda, a u koju je Pobjeda imala uvid.
Nakon što je prvostepenu presudu, početkom juna prošle godine, izrekao sudija Višeg suda u Podgorici Dragoje Jović, u novembru je potvrdio Apelacioni sud.
Prema navodima prvostepene presude, tokom sudskog postupka je iskazima svjedoka potvrđeno priznanje optuženog Zmajevića koje je dao nekoliko dana nakon počinjenog zločina u Žegri.
Zmajević je u istrazi 3. aprila 1999. godine priznao tri ubistva, objasnivši pri tome, da je ,,prateći jednog mladića ugledao dva čovjeka i odmah zapucao, a kada je ušao u kuću hicima iz automatske puške, ubio i ženu“.
Sudija Jović je podsjetio da se Zmajević u vojnoj istrazi, neposredno nakon zločina, pravdao da je pucao u Ćazima Hazirija i Mijazima Idrizija ispred njihove kuće u Žegri, zato što se plašio da će žrtve zapucati na njega. Ubistvo Ćamile Haziri, koju je zatekao u kući, pokušao je da objasni revoltom zbog njenih psovki. Tvrdio je da je to bio okidač da je udari vojničkim nožem u čelo, a potom u nju ispali i metak.
Tokom suđenja u podgoričkom Višem sudu, Zmajević je negirao sve što je ranije kazao, čudeći se kako se priznanje zločina našlo u zapisniku.
Njegovu odbranu pred sudom, opovrgao je svjedok Danijel Čolić koji je rekao da je Zmajević hladnokrvno počinio ubistva, te da je, kada ga je pitao zašto je to uradio, odgovorio: ,,Zato što je šiptar“.
Svjedok Damir Nović je do detalja opisao kako je Zmajević likvidirao čobanina Imera Kadriu koji je čuvao stoku pored puta kojim su vojnici prolazili.
Prema navodima optužnice, Zmajević „za vrijeme oružanih sukoba, između naoružanih pripadnika vojne organizacije takozvane OVK-a i pripadnika Vojske Jugoslavije, kršeći pravila međunarodnog prava IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata, kao vojnik dobrovoljac, pripadnik III pješadijskog bataljona Vojske Jugoslavije, prema licima koja nijesu neposredno učestvovala u neprijateljstvima pripadnicima albanske nacionalnosti, nije postupao u svakoj prilici čovječno“. Ocjenjuje se da je ubijao civilno stanovništvo albanske nacionalnosti i pljačkao njihovu imovinu.
