“Izaći ću na izbore, to mi je građanska dužnost, a ne znam ni ko je na listama”.
Ove riječi studentkinje produkcije sa cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju možda najbolje odražavaju atmosferu koja vlada u prijestonici pred 7. februar.
Za taj dan zakazani su izbori za odbornike Skupštine grada. DPS, SDP, SNP i koalicija Liberalne partije i Građanske partije boriće se za što povoljniju raspodjelu mjesta u gradskom parlamentu, u kojem od 10. decembra 2005. sjedi 19 predstavnika ondašnje koalicije DPS – SDP, 11 Liberalnog saveza (Lovćen za slobodno Cetinje), dvoje iz tada brojne “prosrpske” koalicije (SNP, NS, NSS, DSS), kao i jedan predstavnik Građanske partije.
Pobjednički slogan ne treba mijenjati :Za sada, sve je “under construction”, kako stoji na opštinskom sajtu kada pokušate da uđete na arhivu pitanja i odgovora sadašnjoj predsjednici SO, Njegosavi Seji Vujanović.
“Blaga kampanja i direktan kontakt sa građanima”: Tako svoju strategiju definišu učesnici predstojećih izbora. Biće da je to eufemizam za potpunu predizbornu neinventivnost.
Pust je trg pred Dvorcem. Snijeg sam kopni, leda nema tamo gdje se sam odmrznuo.
DPS se nije potrudio ni da osmisli drugi slogan. I nakon pet godina, i bez SDP-a, ostao je “Za evropsko Cetinje”, na onom jednom bilbordu na putu koji vodi iz grada.
Tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati…Ili, barem - pobjednički slogan.
“Kad jednog dana izađem na izbore, zaokružiću onoga ko bude odradio tu famoznu žičaru do mora”, kaže Mirjana Zejak, budući producent, dok čeka da dođe na red za polaganje ispita kod profesora Janka Ljumovića.
Ona je Bjelopoljka, i divi se zaštitničkom načinu na koji Cetinjani prihvate one koji mu dođu u goste “Cetinje zaslužuje da mi, koji se školujemo tu, ostanemo u njemu”. Ona bi ostala tu, uprkos svemu, iako joj je izbor za večernji izlazak – između lokala sa turbo muzikom i onom “normalnom”.
“Kada bi nam dali podsticaj, sami bi mijenjali ono što nam fali”, kaže Mirjana.
Alternativa u formatu: “Prava alternativa, drugačije, bolje”, što bi kazali iz SDP-a u ovoj predizbornoj kampanji, kao da su čuli Mirjanu. Opredijelili su se za manju formu - umjesto jednog bilborda, “prava alternativa, drugačije i bolje” je mnoštvo plakata okačenih (ali bukvalno) na svakom drvetu prijestonice. Pri čemu su se posebno potrudili oko stabala uz drvored ispred opštinskog zdanja.
Oko prilaza Zetskom domu niko se nije potrudio.
“Eksplozija sjećanja 5”, stoji obavijest o predstavi u obližnjem Zetskom domu. Put do Zetskog je neočišćen, ne može se prići, a predstava je već odigrana, u neđelju 17. i u poneđeljak 18. januara.
Biće da je odavno održan i posljednji matine studenata Muzičke akademije, na koji Cetinjani rijetko dolaze, kako tvrde Elizabeta Bočkarjova i njena drugarica Ivana Naumovska, studentkinje klavira (na slici).
“Nema koncerata, nema bioskopa, rijetko je pozorište, neočišćene su ulice, samo je na našoj akademiji bilo grijanja tokom raspusta, da nam klaviri i ostali instrumenti “ne puknu”. Ponekad je stvarno sumorno cetinjsko veče.”
Nevidljiva opozicija: Većina opozicionih partija bojkotovaće cetinjske izbore. Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Narodna stranka i DSS drže se ranijeg dogovora da ne učestvuju na izborima.
SNP će učestvovati. Zajednička lista im se prije pet godina zvala “Zajedno za Cetinje”. SNP je sada “sama za Cetinje”. Opredijelili su se, kažu u Milićevoj stranci, za kampanju “niskog intenziteta”. Toliko niskog, da se ne vidi i ne čuje.
“A nama bi bila dovoljna jedna jača fabrika. Pa, nas je samo 20 hiljada!. Bojana, Tara, Košuta, Trgopromet, Obod, sve je zatvoreno. Ovo malo nas radi u ugostiteljstvu, kod privatnika. I Grand je zatvoren”, kaže Marko, konobar u kafani “Angolo”. Radi od svoje 15. godine. Plata mu je300 eura, ali ima i nešto bakšiša. Što će, sve su ga sankcije, kako kaže, dopale.
“Odlazi cetinjska mladost, ide u veće sredine. A kad su izbori, uvijek su tu obećanja”, priča Marko.
Iz koalicije Liberalne i Građanske partije kažu da su za kampanju za cetinjske izbore na raspolaganje dobili 320 eura! Eto, Marko zaradi toliko, i više, u njegovom “Ćošku”, sa studentskom klijentelom, na kafi od 80 centi, i pivu od euro i dvadeset. A za te pare, šta i kako da obećaš?
Nema para, nema kampanje. Sve je “under construction”? Ili, pak, pod kontrolom?
G. Borović
