Obilježavanje 700 godina od prvog poznatog pisanog pomena Ćeklića, koji datira iz 1326. godine održano je sinoć u Velikoj sali Zadružnog doma u Ćeklićima uz program posvećen istoriji, prostoru i ljudima Ćeklića, od prvog pisanog pomena do danas.
„Prvi poznati pisani pomen Ćeklića datira od 7. septembra 1326. godine i to u dokumentima Kotorskog arhiva. U tim istorijskim dokumentima iz Kotora Ćeklići se pominju pod nazivom Tekla, dok su kasnim zapisima navode kao Teklići. Jedan od dokumenata bilježi i da je izvjesni Maro iz Ćeklića bio svjedok sklapanje bračno-miraznog ugovora, što je upravo jedan od najstarijih poznatih pisanih tragova o ovom kraju i njegovim stanovnicima. Sedam vjekova kasnije imamo priliku, jedinstvenu za ovo vrijeme, da obilježimo jubilej i da se kroz istorijski izvor i razgovor podsjetimo na viševjekovnu tradiciju Ćeklića i da sačuvamo sjećanje na istorijsko naslijeđe ovoga kraja. Da sačuvamo ono što je vrijedno i da se zapitamo što ćemo mi ostaviti onima koji dolaze poslije nas,“ istakla je moderatorka Jelena Mirković na početku događaja.
Na početku obilježavanja značajnog jubileja, prisutne je pozdravio predsjednik Mjesne zajednice Ćeklići, Bogdan Kaluđerović.
„Za nas Ćekliće, sedam vjekova nije samo broj na papiru, to je 700 godina trajanja, čvrstine i opstanka na ovom kršu. To je priča o našim precima koji su svojom žrtvom, poštenjem i hrabrošću sačuvali ime Ćeklića i ostavili nam ga čista obraza. Ovo je jedinstvena prilika za našu generaciju, kako za one starije koji su nam utabali put, tako i za nas mlađe, da zajedno i ponosno obilježimo ovaj veličanstveni jubilej. To je prilika da odamo počast onima prije nas, ali i da našoj djeci i budućim generacijama pošaljemo jasnu poruku, ko su, odakle potiču i koliko je dubok njihov korijen. Poruku da ovo nije samo spomenik prošlosti, nego i obaveza za budućnost, da se s istim ponosom čuvaju naša rodna gruda, naša sloga i ime koje obavezuje,“ poručio je Kaluđerović.
Nakon svečanog otvaranja prikazana je video projekcija „Ćeklići – pogled na sedam vjekova“, a centralni dio programa bio je panel posvećen istoriji i razvoju Ćeklića. Kao jedan od učesnika panela Dragoljub Marković, magistar prostornog planiranja je govorio o karakteristikama prostora Ćeklića koji ima veliki potencijal da se valorizuje u različitim oblastima.
„Ako su naši preci prije 700 ili 1.000 godina našli ovdje oaze slobode, danas kad u svijetu sve više ljudi izbjegavaju te gužve, internet nam to dozvoljava, možete sedjeti doma i raditi, zar nije božanstveno imati jedan dom, kuću, okućnicu, tu raditi i imati samo dovoljno domaćinstvo za proizvodnju elementarnih proizvoda i uz rad koji obavljate preko interneta osigurati normalno življenje, jer imate onu svetost koju ima Katunska nahija i srce Crne Gore - imate slobodu. A mislim da će to sve više u svijetu značiti ljudima i da ima sve više takvih koji žele da takav prostor aktiviraju. Ako me pitate što se privredno može organizovati - država bi trebala da se organizuje da napravi jedan ozbiljan plan, a onda da se nađu preduzetnici koji će raditi na tome. Tu je potencijal za kozarstvo, a u poludivljem sistemu dobijate najkvalitetnije meso postojeće, vrlo traženo na tržištu - jelen, lopatar, mufloni, to je sve moguće na ovim prostorima, slobodno da živi, ali treba ograditi obradivu površine, da ne izlaze ne poharaju. To vidim kao neku mogućnost za dalje. Ovaj prostor je takođe pogodan za vjetro-elektrane, veliki potencijal ima za vjetar i solarne panele koji nisu u konfliktu sa gajenjem sitne stoke,“ naveo je Marković.
Istoričar Jovan Muhadinović napravio je pregled značajnih istorijskih dešavanja tokom 700 godina od prvog pisanog pominjanja Ćeklića.
„Prema usmenom predanju se smatra da naziv Ćeklići potiče od svetice Svete Tekle i da su preci prvih Ćeklića u brdske predjele došli iz današnjih Bjelopavlića i to ne pod pritiskom Osmanlija, već pod pritiskom današnjih Bjelopavlića i sjeverne Albanije koji su odatle izbjegli pod pritiskom Osmanlija koji su taj prostor prvo osvojili. Prema defteru iz 1523. godine koji je preveo čuveni makedonski - jugoslovenski naučnik, istoričar Branko Đurđev postojale su nahije Bezimena, Grbavci, Župa, Malonšići, Cetinje i Rijeka. Ćeklići se pominju kao katun. Stvaranje crnogorskih plemena počinje polako 14. a završava se u 16. vijeku. Pleme je nastalo kao rezultat opstanka, očuvanja teritorije i odbrane od spoljneg neprijatelja. U Katunskoj nahiji imamo podjelu Cetinjsko pleme, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce, Ozrinjići, Pješivci, Zagarači, Komani, devet katunskih plemena Stare Crne Gore. Razvoj i širenje plemena Ćeklića, 521. do 523. godine, bilo je do 40 kuća na teritoriji Ćeklića, 1570. godine ima taj Dukađinski defter koji je preveo bosanski naučnik Aladin Husić u kojem se pominje 95 kuća i 220 vojnika, popis iz 1592. i 1593. godine koji je objavljen u Crnogorskim ispravama, zborniku dokumenata koji je objavio Državni arhiv 1965. godine, objavili su ga čuveni crnogorski istorači Nikčević i Pavićević, bilo je 36 kuća i tu je čuveni opis Skadarskog sandžakata iz prve polovine 17. vijeka Marijana Bolice koji pominje 90 kuća i 220 vojnika. Kasnije, naravno, bilo je i veći broj kuća, i veći broj stanovnika i negdje sredinom i krajem 18. vijeka pominje se oko 500 vojnika u Ćeklićima,“ ispričao je Muhadinović.
Istoričar Radovan Popović govorio je o znamenitim istorijskim ličnostima iz Ćeklića.
„Ja sam odabrao nekih petnestak znamenitih Ćeklića koji su po prirodi stvari različitih struka i profila. Počeću od Đura Matanovića. Đuro je bio crnogorski vojvoda, ratnik i diplomata. Učestvao je u mnogim bojevima svoga vremena, a naročito se istakao u ratu 1852. i 1853. godine i u čuvenoj bici na Grahovcu 1858. godine kada je imenovan za vojvodu. Knjaz Nikola je zbog njegovih pravnih i ekonomskih vještina odredio da bude član komisije Valtazaru Bogišiću koja je radila na izradi opšteg imovinskog zakonika za knjaževinu Crnu Goru. Stevan Matanović je učestvovao u Veljem ratu 1876. i 1878. kao komandir na čelu Cucko-Ćekličkog bataljona sa sedam četa ratnika. Ratnu vještinu u Veljem ratu opjevao je knjaz Nikola u jednom od njegovih kola gdje se ističe da su četiri komandira Stevana zbog ratnog uspjeha imale čast da prve umarširaju u tek oslobođeni Nikšić. Učestvovao je i u više bojeva na prostorima Crne Gore i Hercegovine. Milo Matanović, Crnogorski brigadir koji je vojnu školu završio u Rusiji, u Balkanskim ratovima 1912. godine učestvovao je u oslobođenju Bijelog Polja, Berana i Metohije. U drugom Balkanskom ratu 1913. godine komandovao je kolašinskom pa kasnije katunskom brigadom koja se istakla u Bregalničkoj bici kao pomoć srpskoj vojci. U Prvom svjetskom ratu komandovao je Prvom sandžačkom divizijom. U izbjegličkoj vladi kralja Nikole od 1916. do 1917. bio je ministar vojske i predsjednik vlade. Po povratku u zemlju je u 1918. godine preveden je u čin pukovnika vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Stanko Matanović, jedan potpuno iz drugačije kova od Matanovića koji je završio medicinski fakultet u Heidelbergu gdje je odbranio doktorsku tezu. Kao specijalista hirurg vratio se u Crnu Goru u 1903. godine i počeo da radi u bolnici Danilo I na Cetinu. Ubrzo je ukazom kralja Nikole bio postavljen za upravnika bolnice, a ujednom da vrši poslove šefa hirurškog odjeljenja. Angažaose kao ljekar i pružao stručnu pomoć tokom Balkanskih ratova. Milan Gvozdenović, medicinski fakultet je završio u Napulju 1927. godine i tamo je i odbranio doktorsku disertaciju. Specializirao je na procesima malarije i parazitologije i neprekidno radio na usavršavanju, često boraveći van zemlje.Tokom drugog svjetskog rata pomagao je NOB i u njemu direktno učestvovao. Bio je profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu,“ ispričao je Popović.
Popović je govorio i o značajnim uspjesima Sima Đakovića, Dušana Gvozdenovića, Mihajla Vickovića, Petra Sinanovića Nagiba, Draga Jovovića, braće Pajović, Miodraga Skala-Gvozdenovića, Dragana Radulovića, Miroslava Vickovića...
„Na kraju imamo nekog ko je podario živote mnogima. To je Milenko Proročić. Profesor dr Milenko Proročić je učenik čuvenog profesora sa Cambridgea, Roberta Edwardsa, koji je dobitnik Nobelove nagrade za novu metodu vještačke oplodnje. Milenko je po toj metodi prvi u ovom dijelu u Evropi izvršio vještačku oplodnju 1986. godine. Zahvaljujući njegovom znanju i posvećenosti, na svijet je došlo više od 300 beba. Ovo je najbolji završetak moje priče i da još bude Ćeklića - 300, 3.000, 30.000,“ doda je Popović.
Đorđije Đoko Mirković, novinar i publicista, govorio je o iseljavanju Ćeklića.
„Različiti su bili uzroci što su izazvali sve ove selidbe ljudi iz Ćeklića. Reklo bi se, prije svega, ekonomski, ali i istorijski uslovi. U našemu plemenu, u naših devet sela, kao u ostalom i u cijeloj Katunskoj nahiji, nije bilo idealnih mjesta za ugodan život. I u takvim uslovima Ćeklići su opstajali i najčešće se borili da odbrane svoja ognjišta i goli život, jer je mala Crna Gora od postanka branila ono što je njeno i danas. Selili su se Katunjani, a među njima i naši Ćeklići za bolje živote. Najbliža im je bila Boka. Prema nekim izvorima dolazak Ćeklića u Prčanj pominje se 1688. godine. Takođe, zabilježeno je i neuspjelo iseljavanje 60 porodica iz Ćeklića 1787. godine u Istri. Ta iseljavana su zabilježena u brojnim studijama i naučnim radovima. Malo je, međutim, dokumentata koji bi zadovoljili istraživanja o Ćeklićima,“ naveo je Mirković u svojoj prezentaciji.
Nebojša Kaluđerović, diplomata u penziji, u svojoj prezentaciji predstavio je značajne diplomate iz Ćeklića i ukazao na važnost sjećanja na znamenite Ćekliće koji bi trebali biti inspiracija i novim generacijama.
„Kad pogledaš da ima oprilike oko 30 prezimena u ovih naših devet sela, nema nijednog sela iz koga nema uspješnih ljudi. Uslovljeno je to naravno i razvojem države i mogućnosti školovanja, a mi smo u principu bistri. Vi danas imate u Crnoj Gori vrlo uspješne biznismene, imamo umjetnike, i sportiste, i istoričare, i novinare, i profesore, i planere, tako da stvari se odvijaju i razvijaju na neki, rekao bih, pravi način i mi sami ovdje moramo da ne samo se sjećamo i njegujemo ljude koji su ostavili traga, nego da na tim osnovama gledamo kako da pomognemo i da mladim ljudima omogućimo koliko je to moguće,“ naveo je Kaluđerović.
U okviru obilježavanja 700 godina od prvog pisanog pomena Ćeklića Mileni Mirković je uručena zahvalnica za izuzetan doprinos Mjesnoj zajednici Ćeklići. Posjetioci su takođe imali priliku da pogledaju izložbu „Ćeklići kroz vrijem“ autora Ivana Jovovića i Jovana Muhadinovića koja je izložena u velikoj sali Zadužnog doma.
Predsjednik Organizacionog odbora jubileja i jedan od autora izložbe „Ćeklići kroz vrijeme“ Ivan Jovović istakao je da izložba predstavlja tek početak ozbiljnijeg istraživanja i valorizacije bogatog istorijskog nasljeđa Ćeklića.
„Ovom izložbom tek smo zagrebli površinu bogate istorije ovog kraja. Pomalo je neobično da se ovakvog posla ozbiljnije prihvatamo tek danas, nakon toliko vremena. Bilo bi prirodno da su ranije generacije iza sebe ostavile sistematičnije prikupljenu i obrađenu građu, publikacije i trajnije oblike očuvanja istorijskog pamćenja Ćeklića. To nije razlog da bilo kome naknadno sudimo, već opomena da ono što nijesmo uradili juče ne odlažemo za sjutra. Svaka generacija ima obavezu da sačuva nasljeđe koje je dobila i ostavi ga budućim pokoljenjima“, poručio je Jovović.
Govoreći o značaju jubileja, Jovović je istakao da je obilježavanje 700 godina Ćeklića pokrenuto s namjerom da se započne dugoročan rad na očuvanju istorijskog nasljeđa i afirmaciji ovog kraja, ali i da se ukaže na neophodnost odgovornijeg odnosa prema njegovoj budućnosti.
„Ćeklići su srce Stare Crne Gore, kraj dubokih istorijskih korijena i izuzetnog nasljeđa. Zato je teško prihvatiti da se prostoru takvog značaja ni danas ne obezbjeđuju osnovni uslovi za život dostojan 21. vijeka. U Ćeklićima postoje čak dva sela bez električne energije, dok je snabdijevanje strujom u ostalim selima često nezadovoljavajuće. Prilazni putevi sa glavnog puta nalaze se u katastrofalnom stanju. Osnovna infrastruktura nije privilegija, već preduslov dostojanstvenog života. Ako su Ćeklići dio istorijskog temelja Crne Gore, onda moraju imati i odgovarajuće mjesto u njenoj brizi, ulaganjima i razvojnim politikama. Ćeklići zaslužuju više od prigodnih govora i povremenog interesovanja – zaslužuju konkretna ulaganja i odgovoran odnos države i Prijestonice Cetinje“, naglasio je Jovović.
