Ne postoji niko ko je iole upućen u crnogorsku politiku, kaže Kalezić, ko je iskreno očekivao odgovornost poslije bjekstva Miloša Medenice i tužiteljke Lidije Mitrović, jer, podsjeća on, nije bilo odgovornosti ni poslije stravičnog masakra na Cetinju. Iluzorno je bilo, kako kaže, očekivati da će to uraditi zbog sopstvenih kardinalnih propusta svih službi bezbjednosti. Deplasirano je, smatra on, očekivati da će ljudi poput Šaranovića, Bečića i Šćepanovića podnijeti ostavke iz moralnih razloga, jer nijesu ni školovani, a nemaju, kako kaže, ni kapaciteta da se bave takvim poslom.
„Javnost može da se pita da li se radi samo o neznanju, o propustu ili u tome postoji nešto drugo, posebno kada nema odgovornosti. Političke i društvene procese treba analizirati tako što postavimo situaciju kako bi ona izgledala u teoriji, ili kako bi izgledala u zemljama kojima težimo, dakle zapadnim demokratijama. Da se ovo desilo – ne govorimo o jednom, nego već o dva slučaja, iako nijesu uporedivi – imali bismo ostavke koliko te večeri, bez obzira na to da li je bjegunac od pravde uhapšen ili ne. Međutim, ovdje to nemamo, već imamo skandalozno prepucavanje između institucija sistema koje čak zaudara na rijaliti program. Ono što smo gledali na nacionalnim frekvencijama proteklih nedjelja, a već smo u trećoj nedjelji potjere za Medenicom, jeste da i dalje ne dobijamo odgovor na elementarno pitanje ko je trebalo da bude odgovoran, odnosno ko je trebalo da sprovodi tu mjeru. Iako i laička i stručna javnost nema puno dileme, sa nivoa vlasti nije eksplicitno rečeno ko je trebalo da bude odgovoran. A onda nemamo ni odgovor – ako je zakazao jedan, kako je moguće da je zakazao kompletan lanac“, rekao je Kalezić.
Smatra da prebacivanje odgovornosti i zatrpavanje javnosti oprečnim i opskurnim informacijama o pomenutom događaju dovodi do stanja konfuzije ili, kako kaže, sluđenosti, sve do trenutka kada javnost prestane da se interesuje za taj slučaj.
„Nema teme u Crnoj Gori koja može da drži pažnju javnosti duže od dva, tri ili najviše pet dana. Oni to dobro znaju i ovo je strategija koja se u masovnim komunikacijama odavno koristi – da u etar plasirate kontradiktorne informacije, zatrpavate javnost oprečnim podacima i stvarate atmosferu u kojoj građani prestaju da se interesuju. To je posao za opoziciju i civilni sektor – da aktuelizuju ove teme i drže ih u fokusu institucija i javnosti koju to interesuje“, zaključio je Kalezić.
