Ako se oko nečeg Crnogorci mogu složiti, onda je to oko veličine i značaja Marka Miljanova, čovjeka koji je bio lični primjer čojstva i junaštva u Crnoj Gori. Zato mu je bastalo da napiše takvo kapitalno djelo „Primjeri čojstva i junaštva“, jer nije lako raspravljati o ove dvije ljudske kategorije u Crnoj Gori.
Postoji ona anegdota kad su se Crnogorci razbrojavali u vojničkom stroju da niko nije htio da bude drugi, već samo „prvi i ja do njega“. E, Marku Miljanovu niko nije mogao prigovoriti, što bi danas rekli, da nije kompetentan da daje ocjenu o čojstvu i junaštvu u Crnoj Gori. No, djelo Marka Miljanova treba stalno čitati i o njemu pisati; kad bih se pitao bilo bi obavezna literatura od osnovne škole do završetka fakulteta.
Dostojan ispraćaj
Ovoga puta ću se zadržati samo na veličanstvenoj sahrani vojvode Marka Miljanova kako to piše u „Glasu Crnogorca“, list za politiku i književnost, zvanični organ Knjaževine, odnosno Kraljevine Crne Gore, u broju 6 od 9. februara 1901. i broj 7 od 17. februara 1901. godine. U „Glasu Crnogorca“ broj 6 od 9. februara 1901. godine, u okviru rubrike „Domaće vijesti“, detaljno je opisan prenos i davanje počasti posmrtnim ostacima vojvode Marka Miljanova iz Novog, đe je umro, do Podgorice.
Predosjećajući blisku smrt, kako to piše u ovom glasilu, Marko je pozvao dva sveštenika iz Kuča da ga snabdiju svetim tajnama. Pri posljednjim časovima uz njega je bila njegova vjerna supruga koja ga je na putu pratila sa bližnjim rođacima. Iz Novog je Markovo mrtvo tijelo, uz veliko prisustvo naroda, bilo ispraćeno na parobrod koji ga je u neđelju u Kotor dovezao.
Iz Kotora je na mrtvačkim kolima ispraćen za Njeguše, đe su ga Njeguši na Krstac dočekali sa sveštenstvom i učenicima osnovne škole. Tu ga je dočekao vojvoda Šako Petrović.
Mrtvo tijelo je prenoćilo u Crkvi sv. Đorđa na Njeguše, nad kojim su sveštenici svu noć čitali u prisutstvu mnogo naroda. Śutri dan je tužna pratnja stigla na Cetinje. Na Bajice je bila dočekana sveštenstvom i đacima osnovne škole, đe je učitelj bajički održao prigodnu besjedu. Na ulazu varoši Cetinje bilo je izašlo sveštenstvo i svi crnogorski velikodostojnici sa činovništvom i mnoštvo građana.
Kad je tužna pratnja ušla u varoš g. proto Martinović izvršio je kratki pomen, pa je krenuo veličanstveni sprovod Katunskom ulicom do Vlaške crkve, u kojoj je mrtvačka skrinja bila položena kojoj je narod pristupio „da se oprosti sa ovim znamenitim junakom i zaslužnim Crnogorcem“.
Na čelu pratnje sa mrtvačkim kolima koja je krenula sa Cetinja bio je knjaz Mirko Petrović. Kad je sprovod iz Cetinja došao kod Crne Grede od pokojnika se oprostio Miloš Šaulić (jedan od najzalužnijih crnogorskih pravnika svoga doba).
Zahvalnost
Da se radilo o veličanstvenom ispraćaju posmrtnih ostataka vojvode Marka Miljanova, organizovanom na najvišem državnom nivou imamo potvrdu i u „Glasu Crnogorca“ broj 7 od 17. februara 1901. u kojem je objavljena javna zahvalnost supruge Marka Miljanova, gospođe Stefe, đe između ostalog piše: „Smatramo za osobitu dužnost izjaviti moju najdublju zahvalnost Njihovim Kr. Visočanstvima Knjazu i Knjaginji, koji su pri prolasku pored dvora na Rijeci izašli s Knjazom Petrom da odaju posljednju poštu pokojniku, i naredili dvorskoj straži s komandirom da njegovo mrtvo tijelo do Šinđona isprati, a tako i NJ.V. Knjazu Mirku, koji je mrtvo tijelo pokojnikovo ispratio do Crne Grede...“
Takođe se gospođa Stefa zahvaljuje ,,Njihovim Visočanstvima g.g. Mitropolitu Mitrofanu, koji je mrtvo tijelo pokojnikovo opojio i arcibiskupu barskom g. Milinoviću na iskrenom saučešću“.
Velika je lista imena kojima se gospođa Stefa zahvalila na izrazima saučešća za njenim mužem, pa ćemo ovom prilikom zbog ograničenja prostora pomenuti samo neke ličnosti da bi dobili opštu sliku o njegovoj veličanstvenoj sahrani. Zahvaljuje se alaj barjaktaru Zeku Mašanovu, podkomandiru Stanku Gajovu, kap. Saviću Radonjiću, učitelju B. Sredanoviću i ostalim Njegušima, koji su pokojnika sa sveštenstvom i đacima na Krstac dočekali.
Ćeklići su pokojnika zvonima ožalili. I njima se zahvaljuje Stefa - vojvodi Marku Martinoviću, oficirima, ,,narodu Bajičkom“, đacima i učitelju Boljeviću koji je održao prikladni govor; bataljonskom barjaktaru Džudžu Nikovu s Dobrljanima i Andriji Vukotiću ,,na državni govor“; kapetanu Iliji Lopičiću s Ceklinjanima; oficiru Mašanoviću koji je ,,svu tužnu pratnju ponudio pićem“...
Pa onda - serdarima Krnju Kusovcu, s Ljubotinja i Joku Jovićeviću s Riječanima; učitelju Andriji Jovićeviću na lijepo održanom govoru; bratstvu Drecun na priloženom vijencu; komandiru Simonu Ivanovu (Vukčeviću, primj. J.Đ) s Lješnjanima, ,,koji ga je s vojničkom počasti srio i ispratio“; podkomandiru Đoku Markušu s Lješkopoljcima; serdaru Jagošu Radoviću i kapetanu Luki Neneziću s Podgoričanima koji su položili vijenac na mrtvački odar; komandirima Gligoju Lukiću i Janku Vukotiću s oficirima; kapetanu Medu Lukačeviću i ofirima Mustafi Đurđeviću i Ahmetu Dervišiću i barjaktaru Selju Bratovu ,,s ostalim Muhamedancima koji pokojnika do vječne kuće ispratiše“.
Osobitu zahvalnost gospođa Stefa je izrazila komandirima: Nikoli Pejoviću, Nikoli Kusovcu i Stevu Vujanoviću s braćom, oficirima P. Đuraškoviću Sokol Bacu i perjaniku Nikoli Kneževiću, koji su pokojnika do Meduna dopratili i pri sahrani učestvovali. Na kraju gospođa Stefa izjavljuje veliku i osobnu zahvalnost vojvodi Vasu Ivanoviću s glavarima koji u ime vojske položiše vijenac na pokojnikov odar.
Snaga ličnog primjera
U „Glasu Crnogoraca“ broj 6 od 9. februara 1901. godine, osim detaljno opisanog prenosa i davanja počasti posmrtnim ostatacima, rečeno je i o značaju i junaštvu vojvode Marka Miljanova. Ovom prilikom su citirani stihovi iz pjesme „Boj na Medunu u Kučima g. 1862“ objavljene u ,,Junačkom Spomeniku“ od Velikog Vojvode Mirka Petrovića. U ovim stihovima se veliča značaj i junaštvo Marka Miljanova u borbi protiv Osmanskog carstva.
,,Glas Crnogorca“ zaključuje: „Primjeri njegovog junaštva i patriotizma poticaće i buduće narašaje, a njegove zasluge za Crnu Goru sačuvat će njegovo lijepo ime među zaslužnim Crnogorcima. Laka mu rodna zemlja i vječni pokoj junačkoj duši“.
Ovo su istorijske činjenice koje govore o veličanstvenoj sahrani vojvode Marka Miljanova na najvišem državnom nivou. Iz ovih podataka može se zaključiti da građanska, multikulturna i multikonfesionalna Crna Gora nije izum ustavotvoraca naše generacije, nego vuče korijene mnogo dalje i mnogo dublje. I dobro je što je to tako, jer bez istorijskih korijena sve je plitko i lako se ruši.
