I nije to samo moja tužna emocija nego moje promišljanje našega stanja prosijano kroz sito erudicije i životnog iskustva omatorjelog knjiškog moljca. Prvu priliku da stvarno poginem ka’ čoek i junak imao sam na Belvederu kad je Jakob u War sobi Vlade iznio svoj nadmoćni stav o metodu neutralisanja belvederske pobune: „Pa šta ako pogine desetak Crnogoraca“. Moram priznati da statistička vjerovatnoća te moje pogibije u okviru desetak Crnogoraca nije bila velika, jer nas je bilo jako puno.
Osim toga, tadašnji premijer Zdravinjo je shvatio da skup kojim je predsjedavao i nije kompetentan za takve odluke, prvenstveno zbog odbijanja učešća u tome tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i šefa policije, a i ponižavajućeg učešća u tom skupu Milačića i vjerne mu ljube Praščevićke. Izgleda da je Zdravinjo među prvima shvatio da je Jakob limitiran, znate već kakav je drugi naziv.
Svaka čast Zdravinju: izgleda da mnoštvo negativnih posljedica intenzivne konzumacije rakije ne isključuje pozitivne efekte poput intuitivnih bljeskova i sposobnosti skenerskog viđenja kroz glavu čak i toliko neelokventnih likova poput Jakoba. Nažalost, stvar su u svoje ruke uzeli Dritan i BIA, izdajnički dio policije, komanda vojske i ANB-a i kriminalno-klerikalna naoružana kamarila iz manastira. Pa su izveli neviđeni i nezakoniti desantno-hemijsko-pendrekaški napad na cijelo Cetinje. Da li zbog nemoći, neorganizovanosti, djelimično i demagoško-revijalnih pobuda jednog dijela protestanata, nijesmo uspjeli u namjeri. Ali, Beveder stvarno nije pao. Ostao je kao zvijezda-vodilja patriotima i potmuli strah u umu izdajnika.
Očekivao sam da ćemo se na dan belvederske pobune okupiti na protestu na Cetinju kad ono Crnogorski zbor i kadrovsko resetovanje CPC. Nijesam prisustvovao jer sam ateista i ne smatram se pozvanim da kadriram u crkvi, ali bih se sigurno odazvao da smo se skupili da oborimo nezakoniti Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije i postavimo autokefalni oltar pravi na kamen krvavi i povratimo državno vlasništvo nad sakralnim spomenicima kulture. A onda: obavijest o muzičko-poetskom recitalu posvećenom Belvederu.
Naravno, odoh na Cetinje očekujući iskru pobune i da ću sresti drugare koje sretoh uz belvederske vatre na Kruševu ždrijelu. I ništa mi se od željenog ne ostvari. Niti bi iskre niti sretoh mnogo saboraca. Samo rodoljubiva patetika i mnogobrojni pozdravi vladici Borisu, samo što mu nismo klicali hosana, hosana. Doživjeh to kao zadušnice Belvederu, te tu duhovno umrijeh a ostadoh živi montezombi. Bože, što nama treba da se desi pa da ustanemo? Normalnom slobodoumnom narodu bi dovoljan povod za oštre proteste pred Vladom i zahtjev za hitnu smjenu odlazećeg premijera bio ovaj sramni pokušaj organizovanja masovnih litija u Njujorku.
Možda je Ivo Vizin prvi Crnogorac koji je obišao svijet, ali je Dritan prvi u svijetu koji je to učinio nekoliko puta za godinu dana i to u tehničkom mandatu, u kojem je ovlašten samo za obične tekuće poslove. A zdravstvo i školstvo se raspadaju i cijene lete u nebo. Kažete: neustavno bi bilo smijeniti ga pobunom, a on je – a da ne trepne – učinio niz neustavnih i do granica kriminala nezakonitih i bizarnih stvari? Ne zanosimo se našom demokratijom. Možeš imati odličan Ustav i izborno zakonodavstvo, ali kada ne glasaju slobodni građani obezbijeđene egzistencije, već rulja na granici siromaštva, čiji goli život zavisi od stranačke milostinje po dubini i širini i avansnih bakšiša na dan izbora, onda ne postoji demokratija.
Kad su ti službe bezbjednosti pokorene od Srbije, kada te arogantni pop Džomić svako malo podsjeća da ima više klira SC u Crnoj Gori nego vojnika, kada se na Crnogorcima provodi aparthejd do te mjere da ne može nijedan Crnogorac biti u vladi, onda tu nešto stvarno smrdi. A da, i kad ti budućnost zavisi od toga hoće li te voditi Spajke ili Jakob ili Joko brifer i banalni demagog Bečić. Ili anestezirani tvitujući DPS sa genijalnom strategijom - ne trebamo raditi ništa, ovi su toliko loši da će nam kad-tad vlast sama pasti u krilo. A vrijeme teče i gazi nas i naše potomstvo. Možda jedino da promijenimo vjeru pa vjerujemo u milosrdne bogove Kvinte. Ma nek sve ide u tri lijepe paradigme.
