Od njegove priče nastala je knjiga prodata u tri miliona primjeraka i jedan legendarni film.
Frenk, zvani Pako, rođen je 1936. u Bruklinu. Otac Vinćenco, rođeni je Italijan, dok je majka, Marija Đovana rođena u Ohaju. Frenk je sa 18 godina ušao u vojsku. Dvije godine proveo je u Koreji.
Kada se vratio, radio je kao privatni istražitelj, da bi u njujoršku policiju ušao u septembru 1959. godine. Imao je tek 23.
Bio je policijski oficir 12 godina. Više godina pokušavao je da pretpostavljenima ukaže na problem korupcije. Na kraju je otišao u redakciju Njujork Tajmsa.
Izbio je ogroman skandal.
Oformljena je istražna komisija na čelu sa sudijom Knapom, koja je po prvi put odškrinula poklopac kipućeg lonca. Agenti, inspektori, šefovi, na desetine njih je pohapšeno omogućavajući drugima da daju ostavku bez buke, ne bi li se spasilo ono malo časti.
"Vegetarijanci i mesožderi": Knapova komisija pokušala je da napravi razliku između velike korupcije i one male, svakodnevne. Definisane su dvije kategorije policajaca koje plaćaju kriminalci. Prva – “vegetarijanci”, oni koji su se zadovoljavali novcem što stane neprimijećeno između dvije šake pri rukovanju. I “mesožderi”, saradnici i zaštitnici velikih gangsterskih organizacija.
Pričalo se o stotinama miliona dolara koji su se godišnje vrtjeli po rukama, što “vegetarijanaca”, što “mesoždera”.
Tokom istrage Frenk je izgovorio čuvenu rečenicu: “10 posto ljudi je potpuno pošteno, 10 posto je nepopravljivo korumpirano, i ostalih 80 posto bi željelo da je pošteno. Nas podržava 90 posto.”
U međuvremenu, prije nego što će mu okačiti orden i pozdraviti ga pred kamerama kao heroja, sama policija ga je pokušala ukloniti kada je postalo jasno što smjera.
“Još uvijek imam noćne more svaki put kada zatvorim vrata, vidim cijev od pištolja kojim mi je pucano u lice.”Vidi ono što se dešavalo dok je padao na prag od kuće u Bruklinu u koju je upao da bi spriječio razmjenu 10 kg heroina. Sjeća se kolega u uniformi i u civilu, svjedoka njegove agonije, koji nisu zvali hitnu pomoć.
Vidi starca, emigranta iz Meksika, koji je iz susjednog stana zvao hitnu, prije nego što ga je jedna policijska ekipa strpala na zadnje sjedište automobila i odvela ga u bolnicu. Frenk Serpiko, “Napoletanac”, trebalo je da umre, jer, svi su znali da je odlučio da sruši zavjeru šutnje o novcu koji je policija uzimala od kriminalaca.
Vječiti pobunjenik: A onda, nakon pet godina, tiho je sklonjen.
Emigrirao je u Evropu, u Švajcarsku, izdržavajući se od autorskih prava knjige koju je Piter Mas napisao o njemu i sa njim, i od filma koji je režirao Sidni Lamet sa senzacionalnim Al Paćinom u glavnoj ulozi. Nakon 10 godina, ipak je odlučio da se vrati u domovinu. Ponovo je obukao hipi odjeću, poput one kakvu je nosio kao policajac ne bi li se uvukao u kriminalne krugove. Postao je ponovo ono što je oduvijek bio - pobunjenik, i u uniformi i u krpama lutalice, sa svojim čuvenom Brauning 9mm.
Nikada nije prestao da smeta. Danas na svom blogu, juče sa pismima novinama, uvijek je iritirao onu policiju u koju je, kao dječak, sin italijanskog emigranta, toliko želio da uđe.
Danas uči, čita i, povremeno, na poziv, održi predavanje na nekoj policijskoj akademiji. U posjetu mu dođu policajci koji prolaze kroz iste probleme, da se konsultuju.
Proučava strane jezike i kulture. Interesuju ga mnoge stvari – od afričkih bubnjeva do argentinskog tanga, ljudskog ponašanja, alternativne medicine, muzike, literature, filozofije... Bavi se vajarstvom. Ima i svoju “djevojku”, kako je zove, jednu pedesetogodišnju gospođu.
Frenkov svijet: Serpiko ima i svoj sajt - frankserpico.com.
U rubrici Frenkov svijet, pozdravlja posjetioce sajta, i izvinjava se što mnogima ne može odgovoriti lično na mejl, jer mu se “slomio hard disk”. “Sad više nemam PC. Odlučio sam i da se odmorim od njega na neko vrijeme. PC može biti sjajan resurs, ali može biti i izvor predoziranja informacijama.”
O korupciji kaže: “Borba za pravdu protiv korupcije nikada nije laka. Nikada nije bila i nikada neće biti." Vjeruje, kaže, da cijena koju treba platiti zbog te borbe podiže ljudsko dostojanstvo i dignitet. Tako je, barem bilo u njegovom slučaju.
“Ne znam što se promijenilo, možda nešto, možda ništa”, kaže danas.
“Možda su danas manje korumpirani, ali su zato brutalniji i, dakle, još uvijek van zakona koji treba da poštuju, kao i drugi.”
(Prevela i priredila: G. B.)
