Drugim riječima, unutar Mitropolije crnogorsko-primorske Crkve Srbije (SPC) u toku je srazmjerno veliko kadrovsko pregrupisavanje, ili čistka „ĐEDOimana”, ali i navodne interne istrage o porijeklu nekretnina i novca pojedinih sveštenika.
Prema našim saznanjima, Gojko Perović (49) je prošloga mjeseca u Beogradu imao face-to-face sastanak s patrijarhom Porfirijem-Prlem Perićem. Ovaj dosadašnji „rektor” tj. upravnik srednje vjerske škole na Cetinju, koju iz državnoga budžeta finansira Republika Srbija, de facto to nije više.
Perović je za „rektora” postavljen davne 1999. godine. On je nesvršeni student Filozofskoga fakulteta, ali je diplomirao na Bogoslovskome fakultetu u Beogradu, koji tada nije bio priznati dio Univerziteta.
V.d. „rektora” bogoslovije na Cetinju je sada Joanikije Mićović.
„Vrhovni nadzor i upravu” nad bogoslovijom, a na temelju propisa Crkve Srbije, ima Sinod Porfirija Perića, dok nadležni eparhijski arhijerej, u ovome slučaju Mićović, obavlja „neposredni nadzor”.
Svetosavski portal „Borba za veru”, sinoć za Gojka Perovića tvrdi, navodno, „da je kupio stan u strogome centru Novoga Sada, vrijedan najmanje 250.000 eura”. Perović „nije mogao da objasni odakle mu novac”. Navodi se da je porijeklo ove za Perovića kompromitantne informacije ili „informacije” od srpskih vlasti.
Nekoliko različitih izvora, navode da će Perović biti premješten u Podgoricu. Novi angažman mogao bi mu biti u crkvi Svetoga Đorđija pod brdom Gorica, faktički u centru glavnoga grada.
Starješina toga hrama je Velibor Džomić (52). Uz to, Džomić je arhijerejski namjesnik, tj. operativno nadležan za parohije i 15-ak parohijskih sveštenika na lijevoj obali Morače u Podgorici (Nova i Stara Varoš, Stari Aerodorm, Zagorič, Masline i Kakaricka gora, Doljani, crkva na Čepurke), zatim u Pipere, Zetu, Kuče, Bratonožiće, Lijevu Rijeku, Moraču, Rovca i Kolašin.
Pokraj hrama Svetoga Đorđija u Podgorici, na mjestu staropodgoričkoga groblja – koje je raskopano – ovdašnji ogranak Crkve Srbije je u dilu s jednom privatnom građevnskom kompanijom prije par godina sagradio velelepni stambeno-poslovni kompleks. U stanove su se uselili i sveštenici.
Za razliku od Perovića, koji je diplomirani teolog, Džomć nema nikakve redovne bogoslovske kvalifikacije – na fakultetu u Kosovskoj Mitrovici je diplomirao pravo poslije decenije studiranja.
U međuvremenu, tvrdi „Borba za veru”, Džomić je „od mitropolita Joanikija dobio SLOBODAN KANONSKI OTPUST da ide đe god hoće iz Crne Gore, što je u crkvenoj terminologiji sinonim za riječ ‘PROĆERIVANJE’“.
Za Džomića portal pretpostavlja da će dobiti premještaj u Beograd, „pošto tamo IMA VEZE sa vrhom države Srbije, kao SARADNIK REŽIMA”.
Obren Jovanović, Amfilohijev sekretar, već je postavjen za arhijerejskoga namjesnika u Herceg-Novome. U tome svojstvu Jovanovića je Joanikije Mićović juče predstavio lokalnome sveštenstvu u Bijeloj.
Mićović je za Jovanovića kazao da je „dvadeset godina vjerno služio i bio prvi saradnik našem blaženopočivšem Mitropolitu” i da je „to djelo obavio časno i pošteno, bez ikakva zazora i falinke i zamjerke, stekavši veliko iskustvo”.
Još je rekao da je Jovanović navodno sâm insistirao da ga razriješe funkcije sekretara. No, biva, pojavio se problem: kuda Obrena Jovanovića premjestiti?
„I Radomir Nikčević je svojevremeno zatražio da bude razriješen od te službe”, kazao je Mićović, a prenosi sajt Mitropolije crnogorsko-primorske.
Radomir Nikčević (61), bivši drvośeča u ŠIK „Javorak” iz Nikšića, dugo godina je arhijerejski namjesnik u Herceg-Novome, jedan od tamošnjih paroha i starješina hrama Sv. Vaznesenja Gospodnjega na Toploj.
„I ja sam gledao šta mogu, jer je već sve popunjeno”, objasnio je Mićović. „Ali o. Radomir je opet dao jedan sjajan prijedlog, da se on povuče – vidite kako je to važno! – sa službe arhijerejskoga namjesnika hercegnovskoga i da tu službu preuzme o. Obren”.
Međutim, ovaj transfer portal „Borba za veru” tumači u sasvim drukčijem kontekstu, citiramo:
„Amfilohijev sekretar Obren Jovanović je premješten u Toplu kod Herceg-Novoga. Njemu je Joanikije pronašao nevjerovatnih 12 stanova na Crnogorskome primorju i 2 stana u Beogradu. Za njega se kaže da će gotovo sigurno biti predmet istrage na crkvenome sudu, a vjerovatno i na građanskome sudu u Podgorici, pošto ni on ne može da dokaže odakle mu toliki novac. No, viđećemo da li će”.
Prema istome izvoru, na kadrovskoj transfer listi je i Igor Balaban, sveštenik na Cetinju, zadužen i za mitropolijski sajt. Tvrdi se da je Balaban „takođe dobio premještaj zbog njegove autonomaške politike tzv. PRAVOSLAVNE CRKVE U CRNOJ GORI“.
Službeno, ogranak Crkve Srbije u Crnoj Gori je juče objavio da je penzionisan sveštenik Predrag Vidaković, starješina hrama u Bijeloj (parohija bijeljsko-kruševička, Herceg-Novi).
Kako smo ranije objavili, Crkva Srbije je 29. maja o.g ukinula: 1) Amfilohijev EPISKOPSKI SAVJET u Crnoj Gori, zatim 2) skupni naziv za eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori – PRAVOSLAVNA CRKVA U CRNOJ GORI, kao i 3) liturgijsku i počasnu titulu ARHIEPISKOPA CETINJSKOGA za mitropolita crnogorsko-primorskoga.
SPC je osnovana 1920, njezine eparhije – Mitropolija crnogorsko-primorska 1931. godine, a Episkopija budimljansko-nikšićka 2001. godine.
Srbija crkvenu nadležnost nad Crnom Gorom zasniva na tomosu SPC o autokefaliji iz 1922. koji se, međutim, odnosio na odavno nepostojeću Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslaviju).
Akrivija (ακριβεια) sveštenih kanona, ustrojstvo i poredak Svete Pravoslavne Crkve, kao i praksa kanonske ikonomije (οἰκονομία), imperativno nalažu da se pomjesne crkvene granice upodobljavaju državnim granicama – što sada nije slučaj s Crnom Gorom, koja je prije deceniju i po obnovila svoju nezavisnost.
Drevna autokefalna Mitropolija – Crnogorska pravoslavna crkva je 1920. nekanonski ukinuta, a 1931. i njezine tri eparhije i konsistorije.
