Istraživanje koje je sproveo UNICEF pokazuje da, iako znaju da fizičko kažnjavanje ne doprinosi da se dijete razvije u emocionalno stabilnu osobu, roditelji u Crnoj Gori ipak koriste te metode.
''Istraživanje je pokazalo da se fizičko kažnjavanje djece veoma često primjenjuje. Čak 55% roditelja kazalo je da je moralo da udari svoje dijete barem jednom u toku prethodne semice. Zanimljivo je da je istovremeno 77% roditelja izjavilo da smatra da nije potrebno fizički kažnjavati djecu tokom vaspitanja. Takođe, 66 % roditelja je izjavilo da ne objašnjava svojoj djeci zašto nešto ne bi trebalo da rade'', kaže za Antenu M Jelena Perović iz UNICEF-a.
Nervoza i stres roditelja na poslu vrlo su čest uzrok nedostatka strpljenja koje je neophodno djeci.
Psihološkinja Maruška Drašković ističe: ''Najčešće ljudi imaju pogrešan pristup. Viču na djecu, obraćaju im se nekim grubim glasom, tako se djeca osjećaju samo nesigurno, loše, osjećaju se krivima i teže mogu da uče.''
Gotovo da nema roditelja koji bar dva puta nije izbio svoje dijete.
Maruška Drašković ipak naglašava da je vrlo važno objasniti djetetu zašto je dobilo batine:
''Fizički bol koji odrasli nanose djeci je nešto što ostaje kao njihovo neprijatno iskustvo. Ako treba da izbijemo dijete zato što smo mi nervozni, napeti, ljuti, onda to nije dobro za njega, jer ono ne zna zašto je dobilo batine. To roditelj ili odrasla osoba treba da mu objasni.''
Centri za socijalni rad roditeljstvo dovode u pitanje onda kada izostane sveukupna sigurnost djeteta.
Socijalna radnica Dijana Popović- Gavranović kaže da, iako rijetko, takvih slučajeva ima:''Centar za socijalni rad Podgorica je od 2005. godine do danas iz roditeljske porodice izmjestilo petnaestoro djece iz šest porodica. Radi zaštite prava djeteta inicirali smo devet krivičnih postupaka", smatra Popović-Gavranović.
Psihološkinja i pedagoškinja Maruška Drašković još jednom podsjeća sve roditelje: ''Osnovna stvar je biti svjestan ljubavi prema djetetu i imati strpljenja i razumijevanja za to da dijete ne zna, da se dijete uči, da je djetetu potrebno naše znanje, iskustvo, na jedan miran, prijatan način, i da se dijete osjeti važno u našem ponašanju i našem odnosu.''
