Kažu da je Andrić napisao: Dođu tako vremena kad pametni zaćute, budale progovore a fukare se obogate. Iako se ne zna gdje je Andrić ovo napisao, ovakva podjela društva na pametne, budale i fukare je napravljena u skladu s njegovom vizijom svijeta.
Budala i fukare uvijek je bilo mnogo više, pa su često su dolazila takva luda vremena.
Budale ne sputava znanje, za njih ne postoje ni društveni ni prirodni zakoni. Njima je sve ravno, pa i Zemlja
Pametni najprije zaćute misleći da se ne treba nadmudrivati s budalama. Kasnije ćute od straha za svoj goli život i nijemo gledaju uništavanje civilizacijskih tekovina i svih vrijednosti zbog kojih im je život imao smisla. Kukavičluk, nesloga, ćutnja mudrih uvijek su dovodili do prepuštanja vođstva budalama i do društvenih katastrofa. Čak su i svjetski ratovi posljedica prepuštanja vladavine budalama u moćnim državama.
Ćutati nije mudro, osim za budale. Ćutnja nije odlika mudrih, samo su budale pametne kad ćute.
Budale ne sputava znanje, za njih ne postoje ni društveni ni prirodni zakoni. Njima je sve ravno, pa i Zemlja. Ne sputava ih stid i odgovornost. Zato imaju više mogućnosti i lakše uspijevaju doći do bogatstva.
Da dođu do vlasti sputavalo ih je visoko obrazovanje koje nisu mogli završiti. Ali komercijalizacija obrazovanja im je i to omogućila. Zato sad imamo veći broj visoko obrazovanih nego što ih je ukupno bilo u cijeloj ljudskoj istoriji, iako broj pametnih nije porastao. Znači, sada imamo velik broj budala sa diplomama. A kažu da nema budale kao školovane budale. Zato, nikad više i nikad većih budala nije bilo.
Ni fukaru ne sputavaju stid i društvene norme. Nje ima među budalama i pametnima. Fukare se radije pridružuju budalama, jer im oni daju šansu koju s pametnim ne mogu dobiti.
Liberalni sistem je ukinuo norme koje su onemogućavale prevare, nadajući se da će se kvalitet, pamet i poštenje sami izboriti na tržištu. Zato su se posljednjih godina fukare obogatile i namnožile. A kažu da nema fukare kao bogate fukare.
Tako je stvoren ogroman broj velikih budala i fukara, od kojih se pametni ne mogu čuti. Pored toga, internet im je omogućio da govore i nadglasaju pametne.
Ovaj put se to nije dogodilo samo kod nas, fukare i budale su uzele vlast u gotovo cijelom svijetu. Budale i fukare su postali kadrovi koje svi traže, izdižu i cijene. Takvi se postavljaju za premijere i ministre. Narod ih bira za predsjednike.
A kad dobiju vlast, fukare i budale umisle da će vladati vječno. Ustav i zakoni tada ne važe. Vlast ljudi bez stida i odgovornosti je uvijek neograničena, donosi zlo i nesreću. Istina postaje ono što njima odgovara, a argumenti sila i galama. Hapse, zatvaraju, osuđuju... Zatim slijede ratovi i diktatura. Ali, diktatura budala i fukara ne uvodi strogi red nego haos i anarhiju.
Ćutati nije mudro, osim za budale. Ćutnja nije odlika mudrih, samo su budale pametne kad ćute
U tom haosu se uništava sve. Prvo stradaju istina i moralne vrijednosti. Kultura se svede na kič a nauka služi zlu. Pa se sve što su pametni napravili zloupotrijebi za uništavanje. Uništavaju se i svi koji pokazuju pamet i ukazuju na budalaštine i fukarluk. Takve proglašavaju kriminalcima i neprijateljima države.
Uništenje pametnih je jedina tema oko koje se budale i fukare uvijek slažu. Njime znanje izgubi značaj, pa svi mogu biti jednaki u neznanju, a budale i fukare se mogu slobodno ponositi svojim neznanjem i fukarlukom.
Dok god budale imaju što uništavati a fukare krasti – oni će međusobno sarađivati. Kad im prifali, budale se počnu svađati međusobno i sa fukarama, a fukare počnu otimati jedni drugima i budalama.
Ta luda vremena završavaju kad budale i fukare uništavajući sve oko sebe unište i sebe. Ili kad pametni dignu glas i ustanak. A za to je ipak potreban mudar i hrabar pojedinac. Pamet bez hrabrosti ne vrijedi ništa. Ali, hrabrost je češća kod budala i fukara.
