Dobro došli u zemlju čuda... Zemlju đe se brda šetaju uz pomoć volje, vjerovatno uz dejstvo lozove rakije, đe je religija politika, a ideali stanu u džep. Đe je krivo pravo, a četnici antifašisti, đe se kletvama blagosilja, a preko skaj prepiski naručuje oružje...
U zemlju koja se još uvijek nada da je država, a ne poligon SPC-a. Mantija je postala pasoš za neodgovornost, političku moć i kulturnu okupaciju.
Svetosavska imperija, koju nisu izgradili ni narod ni vjera, već istorijski revizionizam i Beograd kao duhovni Pentagon 1929, postavila je šator u srcu Crne Gore - ne da bi molila, nego da bi vladala i uništavala.
Nakon što su se dugi niz godina igrali rata, sad bi malo i istoriju da pišu... Misle ako su od Bećkovića i Mićovića napravili pjesnike (kakve takve), mogu i od četnika načiniti Umprofor... Dragi moji, ne ide to baš tako.
"Velja kruška u grlo zapada, krv je ljudska rana naopaka, na nos vam je počela izbijati..."
Gušite se, draga "braćo"... Previše je krvi utkano u vaša odijela, previše suza jada i bijede ostaje za vašim koracima. Tamjan vam na barut miriše, a propovijedi na smrt... Mirli ste, nije da nijeste, od 1918. preko 1941-1943, i 90-ih pa do ovih posljednjih apostola.
A vi se, dragi sugrađani umivajte tuđim tamjanom i trljajte oči da ne vidite ono što je pred vama... Mržnja, kletve, laži i pokušaji okupacije ne tenkovima, već krstovima iz tuđe avlije. Ne puškama, već kandilom i kadionicom, kojom se ne blagosilja, već poništava sve što je crnogorsko, antifašističko i građansko.
Da li ćemo čekati da "vrijeme učini svoje" ili ćemo konačno reći NE. Ne - lažima, ne - prevarama, ne - revizionizmu.
Odavno više ovi "sveštenici" velikog „Lidla“ velikosrpstva ne služe Bogu, već političkim elitama u Beogradu. Oni su danas u Crnoj Gori ono što je bio Carigradski sultan u Srbiji, uzimaju porez, određuju vladare i naređuju što se i ko se smije voljeti i kako treba misliti.
Svi vi koji ih zdušno branite i podržavate, posebno ste poglavlje ove jevanđeljske blasfemije.
Vi, koji klečite pred tuđim mantijama kao psi pred kostima.
Vi, koji za šaku glasova i nekoliko eura prodajete temelje države koju ne zaslužujete da zovete domovinom.
Vi, koji umjesto da na prsima ponosno nosite ordenje hiljadugodišnje slobode, nosite tamjan iz Beograda, kao što minđušu u uhu nosiše poslušni robovi.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenima.
Izdaja nije samo riječ – ona je rana u tkivu naroda, oštar bodež u plećima nacije i svetogrđe prema idealima koji su nas oblikovali. Danas, kada su granice između ideologije i interesa mutne, gotovo nevidljive, pitanje izdaje postaje važnije nego ikada i zato ga ne smijemo izbjegavati.
Ko su izdajnici našeg vremena?
Da li se kriju iza lijepih riječi i skupih odijela, ili otvoreno ruše ono što su generacije gradile?
Da li se dobrovoljno ponižavaju ili su pak plaćenici?
Da li gledaju u Boku, a sanjaju Dunav?
Da li su samo izdajnici oni koji noću šapuću sa Beogradom, ili i oni koji danju ćute dok im vrijeđaju jezik naciju i državu?
Da li ćemo čekati da "vrijeme učini svoje" ili ćemo konačno reći NE. Ne - lažima, ne - prevarama, ne - revizionizmu.
I nemojte se zavaravati da će vam i ovo proći...
Znamo mi dobro:
Ko je pred zid vodio djecu,
Ko je ubijao nejač i žene,
Ko je sakrivao ratne zločince,
Ko je doveo Arkana i paravojne formacije na Cetinje,
Ko je osveštavao mitraljeze i tenkove,
Ko je helikopterom dostavljen pa makar cijena bilo i 10 Crnogoraca...
Dragi moji, Crna Gora je tvrd orah, a vi tupi zubi "izlapelih" klerofašista tamo daleko. Dok opet budete pokušavali da realizujete svoja iskrivljena maštanja koja su produkt sablasnog i nezdravog uma, ne zaboravite: "Ima ođe jedan nedoder".
Zato, pamet u glavu!
