Upozorenja onih koji se bave porodičnim nasiljem, bezbjednošću žrtava, da sistem ne funkcioniše i da prijavljivani nasilnici nastavljaju svoju misiju dok nekome ne oduzmu život – u Crnoj Gori se rješavaju tako što se proglasi dan žalosti.
5
I ovo je surova istina kako crnogorske institucije, policija, sudstvo, tužilaštva i centri za socijalni rad tretiraju pozive nemoćnih i ugroženih za pomoć.
Statistika je surova i pokazuje eskalaciju porodičnog nasilja i gotovo da nema dana da policija sama ne saopšti da je tokom prethodna 24 časa neko pretučen, zastrašivan ili na kraju i ubijen. Statistika u normalnim državama služi da se kreira politika koja počiva na odgovornosti rukovodilaca.
A prošlogodišnja je bila upozoravajuća - zabilježeno je 840 krivičnih djela nasilja u porodici, nad gotovo 13.000 žrtava, od čega je bilo 99 djece. A samo tokom prva četiri mjeseca ove godine zabilježena su 332 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i 20 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Ukoliko se ovakav nasilni talas nastavi, moguće je da do kraja ove godine budemo svjedočili i većem broju žrtava.
Posljednji zločin, čija je žrtva dvogodišnja djevojčica mora da bude panični alarm, kako bi se sa statistike, izvještaja i specijalnih uputstava koje vrhovni državni tužioci upućuju tužilaštvima, smjernica za postupanje policije i nadzor nad nasilnicima - prešlo na djela. U ovom institucionalnom galimatijasu je i sudstvo, koje od tijela Evropske unije dobija upozorenja da presude moraju biti strože.
Podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave prethodne godine, jasno odslikava alarmantno stanje u crnogorskom društvu, posebno kada je riječ o ovom krivičnom djelu.
Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić je u martu na sjednici Ženskog parlamenta upozorila da porast broja slučajeva rodno zasnovanog nasilja poziva na odlučniji odgovor sudstva kroz kaznenu politiku, a propust državnih institucija da preduzmu razumne mjere, koje bi realno mogle da spriječe femicid, dovoljan je razlog da bi se država smatrala odgovornom.
Saopštenja i izvještaji kao metod borbe protiv nasilja
Na sceni su pozivi na odgovornost i brojanje žrtava, dok se u pozadini dešavaju porodične drame, koje izlaze iz domena privatnosti.
Premijer Crne Gore Milojko Spajić je za ponedjeljak najavio dan žalosti, nakon, kako je kazao, tragedija koje su se dogodile. Dva brata koja su se utopila u rijeci su tragedija, dok je ubistvo djevojčice težak zločin. Zločin se dogodio i u Budvi, kada je muškarac ubio svog brata i bratanića.
- Jeste li se uopšte zainteresovali zašto je djevojčica stradala? Nikome ne treba još jedan dan žalosti, nego da osigurate bezbjednost građana, žena i djece koji prijavljuju nasilje i ne dobijaju zaštitu. Nema odgovornosti za sistemske greške – pitala je premijera Maja Raičević iz Centra za ženska prava.
A da porodično nasilje kojem sve češće svjedočimo nije iznenadna pojava, niti izuzetak, već vrhunac dugotrajnog procesa normalizacije nasilja, zakašnjelih reakcija i sistemskog sljepila smatra i Neda Radović iz NVO Sistem.
Ona kaže da patrijarhalna struktura i društvene norme „opravdavaju“ kontrolu, dominaciju i zlostavljanje unutar porodice, posebno u manjim, ruralnim sredinama u kojima dominira kultura sramote i trpljenja.
- Zaista je neophodno da se uključimo svi, relevantne institucije sistema, nevladine organizacije, ali i svaka građanka i građanin Crne Gore, jer nasilje nije niti porodična stvar, ono ostavlja posljedice na cjelokupno društvo. Ovo je trenutak u kojem svi moramo priznati da je sistem zakazao – istakla je Radović.
Nema više „nijesmo znali“
Na pitanje kakav je to sistem, odgovara da zakoni postoje, ali je pitanje kolika je njihova primjena u praksi, kakva je institucionalna podrška i da li u određenim slučajevima, zapravo i postoji.
- Svjesni da živimo u vremenu koje je veoma dinamično, suočeno sa brojnim izazovima, a kao posljedicu imamo narušeno mentalno zdravlje pojedinca, zajednice, a samim tim i narušavanje dinamike unutar porodice. Nažalost, navedeno dovodi do toga da su sve više djeca žrtve i upravo zato je ključno raditi na prevenciji i podršci – ističe ona.
Naglašava da treba ulagati u dugoročne programe edukacije, ranog prepoznavanja nasilja, rada sa počiniocima i rada sa djecom koja odrastaju u nasilnim sredinama.
- Vrijeme je da prestanemo govoriti da „nijesmo znali“, „nijesmo primjetili“ - jer znamo. I znamo što je potrebno, potrebna je prevencija, edukacija, pravovremena zaštita, odgovornost institucija i jasna, nedvosmislena osuda nasilja – kazala je Radović.
Dok institucije uglavnom ćute o zločinima u porodici, izdaju godišnje izvještaje, ili izbjegavaju da odgovaraju na pitanja medija, žrtve nasilja najčešće pomoć traže od nevladinih organizacija.
U posljednjim analizama rada Vlade, Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije kojim upravlja Damir Gutić ima učinkovitost – NULA. Isto toliko ima i Ministarstvo za sport i mlade pod rukovodstvom Dragoslava Šćekića.
Podaci su neumitni – o porodici i mladima se ne brine.
Prijaviti kome?
Uprava policije je i juče pozvala građane da prijave nasilje jer blagovremeno reagovanje može spasiti život, ukoliko sumnjaju da član porodice posjeduje oružje i pokazuje nasilno ili prijeteće ponašanje.
- Uprava policije ukazuje i apeluje na građane da porodični sukobi koji eskaliraju do mjere da postoji opasnost od nasilja od strane člana porodice ne smiju ostati privatni i zatvoreni u krugu porodice, posebno kada članovi porodice znaju ili sumnjaju da njihovi srodnici posjeduju oružje, bilo da je u legalnom ili ilegalnom posjedu, iz razloga što svjedočimo činjenicama da eskalacija vodi do tragičnih ishoda - saopštila je policija na mreži Iks.
Uprava policije je ta koja treba da odgovara na pozive žrtava i da spriječi nasilnika u ponavljanju krivičnih djela, te upravo njeno blagovremeno postupanje može da spasi nečiji život.
Jer, žrtve su prijavljivale i ponovo bile žrtve, ili su ubijene.
