Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir, koji je pomogao okončanju rasističkog režima u Južnoj Africi, insistirao da ne bude velikih troškova i želeo je „najjeftiniji raspoloživi kovčeg".
U oproštajnom govoru, predsjednik Siril Ramafosa opisao je Tutua kao duhovnog oca južnoafričke nove nacije.
Ramafosa je opisao nadbiskupa kao „krstaša u borbi za slobodu, za pravdu, za jednakost i mir, ne samo u Južnoj Africi već i širom svijeta", prenosi BBC.
“Ako želimo da globalnu ikonu shvatimo kao nekoga visokog moralnog stasa, izuzetnih kvaliteta i u službi čovječanstvu, nema sumnje da se to odnosi na čovjeka koga danas sahranjujemo”, rekao je on.
Među okupljenima u Katedrali svetog Đorđa na opelu su bili porodica, prijatelji, sveštenstvo i političari, a broj prisutnih bio je ograničen zbog korona virusa.
Sahrana je imala poseban status, obično određen za predsjednike i veoma važne ličnosti.
Tutu je tražio da jedino cvijeće u katedrali bude „buket karanfila od njegove porodice".
Ranije je otkriveno da će Tutu biti akvamiran, što je proces u kojem se koristi voda i smatra se ekološki prihvatljivom alternativom kremaciji.
Cijela protekla nedelja bila je obilježena ceremonijama posvećenim Dezmondu Tutuu, u zemlji i van nje.
Njegov pepeo će biti položen iza propovijedaonice katedrale Svetog Džordža u Kejptaunu, gdje je služio kao nadbiskup 35 godina.
Tutu je bio jedna od pokretačkih snaga pokreta za okončanje politike rasne segregacije i diskriminacije koju je sprovodila vlada bijele manjine protiv crne većine u Južnoj Africi od 1948. do 1991. godine.
Tutu je koristio svoj visoki profil da progovori protiv ugnjetavanja crnaca u svojoj zemlji, uvek govoreći da su njegovi motivi vjerski, a ne politički.
Nakon što je Nelson Mendela 1994. postao prvi crni predsjednik Južne Afrike, Tutua je imenovao u Komisiju za istinu i pomirenje osnovanu da istražuje zločine koje su počinili i bijelci i crnci tokom ere aparthejda.
Tutu je 1984. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, zbog njegove uloge u borbi za ukidanje sistema aparthejda.
