Vozio je, nije stigao da pročita 200 stranica zakona, a vidio je da su inicijativu podržali i drugi, pa je glasao. Tako je crnogorski ministar poljoprivrede Vladimir Joković javnosti i medijima objasnio zašto je podržao „Euro model“, inicijativu premijera Milojka Spajića koja bi, navodno, crnogorskim građanima trebalo da donese blagostanje, piše Jutarnji.hr.
Doduše, Joković je dodao i da tu inicijativu, iz pozicije poslodavca, zapravo ne bi podržao. Ta apsurdna izjava možda je najbolje zaokružila političku priču koja posljednjih mjeseci potresa Crnu Goru.
Crnogorski radnici, najavio je premijer Spajić 17. septembra, nakon sjednice Vlade, od 1. januara 2027. godine primaće minimalne zarade u iznosu od 1.000 do 1.400 eura. Država će ukinuti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), a ta inicijativa, predstavljena pod nazivom „Euro model“, trebalo bi da spriječi odliv radne snage i pripremi državu za skori ulazak u Evropsku uniju.
Iznenađenje je bilo tim veće jer je Spajić povećanje minimalne zarade sa sadašnjih 800 na 1.400 eura najavio bez konsultacija sa koalicionim partnerima i otvaranja dijaloga sa sindikatima. Dva mjeseca kasnije javnosti i dalje nijesu dostupne analize, proračuni ni druge podloge na kojima se zasniva novi ekonomski projekat, a saglasnost za „Euro model“ još nije dao ni ministar finansija Novica Vuković.
Ko će to platiti?
Mnogo toga ostalo je nepoznato. Poslodavci i zaposleni još ne znaju da li će im po novom modelu biti priznat ili ukinut minuli rad, nejasan je i model po kojem će se obračunavati penzije budućim penzionerima, a najviše nedoumica izaziva pitanje kako će sve to biti finansirano i može li crnogorski budžet podnijeti dodatni teret isplate penzija, nakon što su prije nekoliko godina na teret državnog budžeta prebačeni i troškovi zdravstvenog sistema.
Preporod crnogorske privrede, dakle, najavljen je u kratkom Spajićevom obraćanju nakon sjednice Vlade, kada je saopšteno da su se konačno stekli uslovi za povećanje minimalne zarade, koja će se od 2027. godine isplaćivati u tri kategorije.
Prema novim propisima, poslodavci će zaposlenima sa osnovnim obrazovanjem morati da isplaćuju minimalnu zaradu od 1.000 eura, onima sa srednjom stručnom spremom najmanje 1.250, dok će zaposleni sa visokom stručnom spremom primati najmanje 1.400 eura. Time bi Crna Gora imala jednu od najviših minimalnih zarada u regionu, čak i veću od hrvatske, koja će od januara naredne godine iznositi 1.103 eura.
„Neki se gorko kaju“
Model podrazumijeva i potpuno ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje, koji su prethodnom reformom već bili smanjeni na deset odsto. Doprinosi za zdravstveno osiguranje u Crnoj Gori ukinuti su još 2022. godine, u okviru prethodnog talasa rasterećenja privrede, kada je finansiranje zdravstva u potpunosti prebačeno na opšte budžetske prihode.
„Pojedine zemlje olako su shvatale gubitak ljudskog resursa prilikom ulaska u EU, da bi se kasnije gorko kajale kada su neke od njih izgubile više od 20 odsto stanovništva. Nećemo dozvoliti da se takav egzodus dogodi nama i da zasjeni sve benefite evropskih integracija“, rekao je Spajić.
On je dodao da Crna Gora otvara novo poglavlje i uvodi inovativni program koji će dovesti do značajnog rasta zarada. Prema njegovim riječima, zaposleni će od svakog eura koji poslodavac izdvoji za njihovu zaradu zadržavati čak 92 centa u slučaju većih primanja. To bi značilo da bi od bruto zarade od 1.980 eura ubuduće dobijali 1.870 eura neto, umjesto dosadašnjih 1.600.
Nepoznata računica
„Što je ideja luđa, to lakše prolazi“, ironično je u razgovoru za Jutarnji list kazao Mladen Grgić sa Fakulteta političkih nauka u Podgorici, nekadašnji savjetnik predsjednika Jakova Milatovića za ekonomska pitanja.
On se slaže da je Crna Gora i ranije imala ekonomske eksperimente koji su izazivali skepsu, ali su ipak bili zasnovani na određenoj ekonomskoj logici.
„Uzmimo za primjer uvođenje eura, što je takođe bio politički projekat, ali je doveo do monetarne stabilnosti koju ranije nijesmo imali. Imali smo i ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, ali je to bila nešto drugačija odluka. Doprinosi za zdravstvo generalno su niži od penzijskih, a imali smo situaciju u kojoj je bilo dosta neprijavljenog rada jer poslodavci nijesu mogli da plaćaju toliko visoke doprinose. Njihovim ukidanjem država je zapravo priznala da su oni predstavljali teret. Nakon toga imali smo i povećanje minimalne zarade, uz značajno smanjenje doprinosa za penzijsko osiguranje. Međutim, ovaj posljednji, takozvani Euro model, dosad nije zabilježen nigdje u Evropi i nije jasno kako bi ga crnogorska privreda mogla apsorbovati“, kazao je Grgić.
Prethodni modeli takođe su nosili simbolične evropske nazive „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“, a Grgić napominje da je njihova realizacija očigledno poslužila kao opravdanje za treću inicijativu, čija je ekonomska računica i dalje nepoznanica.
„Razumijete, to je kao da kažete: pucao sam sebi u stopalo i preživio, onda sam pucao u potkoljenicu i preživio, pa ću valjda preživjeti i ako se upucam u glavu“, slikovit je ovaj profesor.
Prema nezvaničnim procjenama, budući da zvaničnih i dalje nema, ovako drastično povećanje minimalne zarade u državi u kojoj turizam čini trećinu privredne djelatnosti koštalo bi oko milijardu eura godišnje. To bi deficit države moglo povećati za 4,5 odsto BDP-a, i to u zemlji u kojoj BDP po glavi stanovnika već iznosi svega 54 odsto prosjeka Evropske unije.
Grgić dodaje da se ovako radikalna promjena sprovodi bez prethodne detaljne strukturne reforme, počevši od javnog sektora.
Bez strukturnih reformi
„Nijesmo dirali državna preduzeća, nijesmo takli administraciju. Kreditna zaduženost građana prema bankama do sredine 2026. godine porasla je na 2,6 milijardi eura, a već je sama najava uvođenja Euro modela dovela do rasta cijena. Privreda veoma loše reaguje na najavljene izmjene“, upozorava ovaj politikolog.
Jednako kao politikolozi i ekonomisti, najavom Euro modela šokirani su i poslodavci, koji bi trebalo da snose najveći teret ovog „inovativnog programa“.
Kako za Jutarnji list ističe predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore Slobodan Mikavica, najava povećanja minimalne zarade za čak 60 odsto stigla je mimo zakonske procedure, koja podrazumijeva da predlog prethodno prihvati Socijalni savjet. Budući da predlog formalno-pravno još nije prošao skupštinsku proceduru, moraće ili da bude vraćen na pregovore ili će uslijediti izmjene Zakona o radu.
„Ipak očekujemo dijalog jer privreda nije prihvatila ovaj model, iako se zasad ne čini da premijer namjerava da prihvati korekcije. Njegov predlog možda na prvi pogled djeluje primamljivo jer podrazumijeva potpuno poresko rasterećenje zarada, koje bi ostalo na nivou od oko devet odsto, i to samo za zarade iznad 700 eura. Međutim, povećanje minimalne zarade za 60 odsto toliko je veliko da dio privrede već sada najavljuje otpuštanja, ukidanje pojedinih djelatnosti ili zatvaranje čitavih pogona. Čak i trgovački lanci u zemlji podižu cijene jer strahuju od uvođenja dodatnih mjera koje bi mogle uticati na poslovanje, poput eventualnog zamrzavanja cijena. Model još nije stigao ni do Skupštine, a reakcije su toliko snažne da njegove posljedice svakodnevno osjećamo“, upozorava Mikavica.
Najveći teret na privatnom sektoru
Prema aktuelnim statističkim podacima, Crna Gora ima oko 280.000 zaposlenih, objašnjava Mikavica. Od tog broja, 45.000 radi u javnom sektoru, još 40.000 zaposleno je u državnim preduzećima, dok ostatak čine zaposleni u privatnom sektoru. Jasno je, stoga, da će najveći dio finansijskog tereta sprovođenja ovakvog modela morati da snose privatni poslodavci.
Spajić je uvođenje minimalne zarade do 1.400 eura pokušao da opravda rasterećenjem poslodavaca od plaćanja doprinosa, ali proračuni pokazuju da ušteda ostvarena ukidanjem poreskog opterećenja, koje trenutno iznosi deset odsto, nije dovoljna da nadoknadi troškove ukupnog povećanja zarada.
Grgić upozorava da je možda najveći problem to što bi uvođenje tako visoke minimalne zarade ukinulo uobičajene razlike u platama koje proizlaze iz nivoa odgovornosti, godina radnog staža, uslova rada i drugih kriterijuma.
„Predviđena minimalna zarada za osobu sa visokom stručnom spremom iznosiće 1.400 eura, što je više od trenutne prosječne zarade u zemlji. To bi, zapravo, moglo dovesti do toga da pripravnici i osobe sa 20 godina radnog staža primaju jednaku ili približno jednaku zaradu, jer nije realno očekivati da će poslodavci, nakon ovakvog povećanja, imati prostora da dodatno finansiraju razlike. Slažem se da zarade u Crnoj Gori treba povećavati, ali je potrebno pronaći drugi, održiviji model, poput povezivanja rasta zarada sa inflacijom“, smatra Grgić.
Finansijski konsultant Miloš Vuković takođe je kritičan prema najavljenom modelu, koji je već preimenovao u „Euro DIK model“.
Već se preliva na rast cijena
„Riječ je, dakle, o dužničko-inflatorno-kockarskom modelu, što proizlazi već iz premijerove najave da će se finansirati dodatnim zaduživanjem države. Inflatoran je jer se već sama najava preliva na povećanje cijena, a kockarski zato što podrazumijeva igranje sa međugeneracijskom solidarnošću, koja je temelj društvenog ugovora između djece i njihovih roditelja. Svi penzijski fondovi u Evropi funkcionišu po principu doprinosa, pa je opravdano da se svako od nas zapita šta će se dogoditi sa novcem koji smo godinama uplaćivali u taj fond i možemo li ga dobiti nazad“, kaže Vuković.
Prema njegovim procjenama, najavljeni potez dovešće do toga da budžetski deficit premaši šest odsto, a država bi ubrzo nakon primjene modela mogla ostati bez novca za isplatu socijalnih davanja i finansiranje zdravstvenog sistema.
„Zvuči veoma lijepo i populistički kada jedna država ukida doprinose, a penzije namjerava da isplaćuje iz budžeta. Međutim, u stvarnosti je riječ o presedanu za koji trenutno ne vidim način da se zaustavi, osim ako se ne uključi Brisel, koji bi jedini mogao ozbiljno da utiče na njegovo sprovođenje u okolnostima u kojima se Crna Gora priprema za ulazak u EU“, objašnjava Vuković.
On naglašava da je dodatna nepoznanica i tretman minulog rada, što posebno zabrinjava sindikate i zaposlene, a čini se da je predloženim modelom potpuno zanemaren.
Svima linearne zarade
„Kako se zasad čini, minuli rad po ovom novom predlogu više neće postojati, već ćemo svi primati jednake, linearne zarade“, ističe Vuković.
On podsjeća da je slična nepravda već učinjena crnogorskim penzionerima kada je, u okviru programa „Evropa sad 2“, minimalna penzija povećana na 450 eura, čime su iznosi penzija onih koji su doprinose uplaćivali svega 15 godina izjednačeni sa primanjima onih koji su to činili 40 godina.
Iako predlog formalno-pravno još nije stupio na snagu, jer je za to potrebno da ga usvoji Skupština, sagovornici su pesimistični i, uprkos kritikama, ne vjeruju da će Spajić odustati od njegove realizacije.
„Ko pobijedi na narednim izborima, koji bi trebalo da budu održani u junu, uvešće zemlju u Evropsku uniju. Ovdje govorimo o političkom kapitalu koji je toliko veliki da bi odustajanje od njega donijelo preveliku političku štetu. Zato ne vjerujem da će se odustati od tog projekta“, zaključuje Grgić.
