Ključnu ulogu na evropskom putu Crne Gore, nakon završetka pregovora, igraće dva faktora: unutrašnja politička stabilnost utemeljena na demokratskim vrijednostima i kvalitet odnosa sa susjednom Hrvatskom - kaže u intervjuu za Pobjedu poslanik u Bundestagu Josip Juratović.
Ističe da politička stabilnost ne podrazumijeva samo formalno funkcionisanje institucija, već i dosljednu primjenu vladavine prava, jačanje nezavisnosti pravosuđa te jasnu i nedvosmislenu opredijeljenost za evropske vrijednosti.
„Evropska unija danas mnogo više nego ranije insistira na suštinskoj, a ne samo deklarativnoj demokratizaciji društva. Drugi važan faktor su odnosi sa Republikom Hrvatskom. Hrvatska se može politički ili emotivno doživljavati na različite načine, ali je nesporno da kao država članica Evropske unije ima mogućnost korišćenja veta u procesu proširenja. Time njena uloga u završnoj fazi pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji postaje izuzetno značajna. Poznavajući političke prilike, može se zaključiti da je i u interesu Hrvatske da Crna Gora što prije postane članica EU, prije svega zbog dugoročne stabilnosti, mira i sigurnosti u regionu“, kaže naš sagovornik.
Američko-zraelski sukob s Iranom još ne predstavlja direktnu bezbjednosnu opasnost za evropske države, pa ni Crnu Goru, ali rat proizvodi globalne bezbjednosene i ekonomske reperkusije. Kako vidite razvoj ove situacije, može li se sukob preliti i izvan Bliskog istoka?
Juratović: Uprkos mom dugogodišnjem vanjskopolitičkom iskustvu, moram priznati da je nova globalna politička realnost postala izrazito nepredvidiva, ne samo meni već i mnogim stručnjacima koji se ovom tematikom bave godinama. Ipak, smatram da se sukob između Irana i Izraela, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, za sada neće proširiti na globalne razmjere, te ne vidim direktnu bezbjednosnu prijetnju za Crnu Goru i zemlje Zapadnog Balkana.
Otvorena ostaju dva važna pitanja. Prvo, potencijalna destabilizacija Irana u slučaju pada režima, što bi moglo dovesti do scenarija sličnog onima koje smo vidjeli u Iraku i Siriji, s dugoročnim posljedicama po cijeli region. Drugo, ponašanje Rusije i Kine, čiji bi geopolitički potezi mogli značajno uticati na dalji razvoj globalnih odnosa, posebno u kontekstu mira i bezbjednosti.
Dakle, direktno vojno „prelivanje“ sukoba izvan Bliskog istoka zasad nije izgledno, ali su indirektne posljedice energetska nestabilnost, migracioni talasi, sajber prijetnje i političke tenzije već vidljive na globalnom nivou. U slučaju ozbiljnije eskalacije, te posljedice bi mogle snažnije pogoditi i Evropu, a time i Crnu Goru.
Vidimo na djelu totalni raspad međunarodnog poretka. Američke institucije su na koljenima dok Tramp radi što hoće. Očekujete li ikakvu reakciju Američkog kongresa?
Juratović: Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama često se navode kao primjer snage demokratskog procesa, ali istovremeno pokazuju koliko demokracija može biti ranjiva kada većina bira političke opcije koje su spremne ograničiti prava najranjivijih skupina, poput izbjeglica i manjina. U takvim okolnostima, dugoročne posljedice ne pogađaju samo te skupine, već i šire društvo, jer se postupno potkopavaju temeljne demokratske vrijednosti – prava, slobode i jednakost pred zakonom. Aktuelna politička dinamika u SAD, prema mišljenju dijela analitičara, svela je vanjsku politiku na pragmatičnu trgovinu interesima i logiku „prava jačega“, pri čemu se međunarodna pravila i multilateralni poredak sve češće dovode u pitanje. Takav kurs može imati ozbiljne posljedice po globalnu stabilnost, ali i po unutrašnju koheziju američkog društva. Promjena tog pravca zavisi prije svega od snage američkog ustavnog patriotizma – ideje da su institucije, podjela vlasti i vladavina prava iznad stranačkih interesa.
Odgovornost leži i na političkim strankama koje imaju većinu: pred njima stoji izbor između očuvanja vlasti po svaku cijenu i preuzimanja društvene odgovornosti utemeljene na pravdi, slobodi i zaštiti prava svih građana SAD. Konačno, odlučujuću riječ ima američki narod. Na predstojećim izborima za Senat birači će imati priliku da preispitaju dosadašnji politički kurs i eventualno usmjere društvenu politiku nazad ka temeljima demokratskih vrijednosti. Sjedinjene Američke Države, međutim, nisu jedina sila koja se suočava s kritikama zbog odstupanja od međunarodnih normi. U globalnom kontekstu, sve izraženija autokratska obilježja vidljiva su i u djelovanju Kine i Rusije, koje su ranije krenule putem centralizacije moći i redefinisanja međunarodnih pravila prema vlastitim interesima. Takvi trendovi doprinose rastu globalne nestabilnosti i stvaranju svijeta obilježenog geopolitičkim nadmetanjem, slabljenjem multilateralizma i krizama povjerenja u međunarodni poredak.
Njemačka snažno podržava integracije Crne Gore. Naše unutrašnje prlike su veoma nestabilne ali se čini da će pregovori biti dovršeni ove godine. Jeste li saglasni sa ocjenom da aktuelna crnogorska vlada može dovršiti pregovore, ali da ne može uvesti Crnu Goru u EU?
Juratović: Nakon što pregovori institucionalno budu završeni, po mom mišljenju, ključnu ulogu na evropskom putu Crne Gore igrat će dva faktora: unutrašnja politička stabilnost utemeljena na demokratskim vrijednostima i kvalitet odnosa sa susjednom Hrvatskom.
Politička stabilnost ne podrazumijeva samo formalno funkcionisanje institucija, već i dosljednu primjenu vladavine prava, jačanje nezavisnosti pravosuđa te jasnu i nedvosmislenu opredijeljenost za evropske vrijednosti. Evropska unija danas mnogo više nego ranije insistira na suštinskoj, a ne samo deklarativnoj demokratizaciji društva. Drugi važan faktor su odnosi sa Republikom Hrvatskom. Hrvatska se može politički ili emotivno doživljavati na različite načine, ali je nesporno da kao država članica Evropske unije ima mogućnost korištenja veta u procesu proširenja. Time njena uloga u završnoj fazi pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji postaje izuzetno značajna. Poznavajući političke prilike, može se zaključiti da je i u interesu Hrvatske da Crna Gora što prije postane članica EU, prije svega zbog dugoročne stabilnosti, mira i sigurnosti u regionu
Ipak, u hrvatskoj političkoj javnosti postoji određena doza opreza i opravdane sumnje prema pojedinim političkim akterima u Crnoj Gori, posebno u pogledu njihove pune i trajne lojalnosti evropskim vrijednostima i zajedničkoj vanjskoj politici Unije. Zbog toga je, po mom mišljenju, neophodna intenzivna i dosljedna obostrana saradnja, izgradnja međusobnog povjerenja te jasno rješavanje otvorenih pitanja kroz institucionalni dijalog. Samo kroz političku zrelost, transparentnost i stratešku orijentaciju ka evropskim standardima Crna Gora može osigurati da završna faza pristupanja protekne bez blokada i dodatnih političkih uslovljavanja.
Apelacioni sud Crne Gore je potvrdio oslobađajuće presude svima u slučaju „Državni udar“. Naši partneri i dalje ćute iako su nam zapadne službe dostavile podatke za taj slučaj i nazivale ga primjerom ruskog malignog uticaja. Sada ispada da se ništa nije desilo. Zašto svi ćute?
Juratović: Nisam dovoljno upućen u sve detalje konkretnog slučaja, ali poštujući pravne institucije smatram da kao političar izvana nije primjereno da se miješam u pravosudna pitanja Crne Gore. Institucije moraju biti nezavisne od politike i oslobođene svakog oblika pritiska. Što se tiče eventualne šutnje političkih aktera, nadam se da je riječ o istom principu – poštivanju autonomije sudstva i nepristrasnosti pravnog procesa. Ipak, u demokratskom društvu legitimno je da se određena pitanja otvaraju kroz slobodu javnog mišljenja i javnu raspravu. Ključno je, međutim, da sloboda javnog izražavanja i nezavisnost pravosudnih institucija budu stvarno, a ne samo formalno zagarantovane. Njihovo nesmetano funkcionisanje predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskih vrijednosti i jedan od glavnih uslova za napredak Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji.
Vidite li Crnu Goru kao novu članicu 2028. i kakva će nas Evropa dočekati ako tada uđemo?
Juratović: Poznat sam po tome da se snažno zalažem za što brži ulazak svih zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju, prije svega radi dugoročne stabilnosti i mira u regionu. Uvjeren sam da je Crna Gora trenutno najbliža članstvu. Međutim, ključno pitanje nije samo kada će ući u EU, već pod kojim institucionalnim uslovima. Evropska unija se u proteklim godinama suočila s ozbiljnim izazovima upravo zbog pravila jednoglasnosti, odnosno prava veta, jer veliki broj odluka zahtijeva saglasnost svih država članica. Takav sistem često usporava ili blokira procese odlučivanja, posebno u kriznim situacijama.
Zato smatram da je reforma osnivačkih ugovora EU, posebno u dijelu koji se odnosi na veto i jednoglasnost, nužan preduslov za daljnje proširenje. Uvjeren sam da će buduće proširenje biti održivo samo ako se prethodno redefinišu mehanizmi odlučivanja, kako bi se spriječile blokade i institucionalne paralize.
Iskustvo s pojedinim liderima unutar EU pokazalo je koliko zloupotreba prava veta može opteretiti funkcionisanje Unije. Stoga je razumljivo da EU nema interesa da u procesu proširenja dodatno uveća rizik od sličnih opterećenja koje bi unosile zemlje članice Zapadnog Balkana. Iz tog razloga sam u to uvjeren da će daljnje proširenje EU biti moguće samo pod uvjetom da se novim članicama za početak uskrati parvo veta tako dugo dok ne dokažu svoju institucionalno i društveno političku lojalnost na načelima i demokratskim vrijednostima EU.
Crnoj Gori trebaju njemačke investicije. Zašto se ovoliko kasni sa otvaranjem Lidla?
Juratović: Iako Schwarz Group potječe iz moje izborne jedinice, njihov strateški plan za otvaranje novih tržišta nije mi dostupan. Međutim, poznato je da svaka velika investicija zahtijeva sigurno i predvidivo tržišno okruženje. Takva sigurnost izravno ovisi o stabilnosti političkog i društvenog sustava, vladavini prava te jasnoći regulatornog okvira.
Upravo zato proces europskih integracija ima snažan investicijski učinak. Ulaskom Crne Gore u Europsku uniju dodatno bi se ojačala pravna sigurnost, transparentnost i dugoročna ekonomska predvidivost. To bi, sasvim izvjesno, potaknulo i veće međunarodne investitore da svoju budućnost vide u Crnoj Gori, jer članstvo u EU smanjuje politički rizik i otvara pristup jedinstvenom europskom tržištu. Drugim riječima, politička stabilnost i europska perspektiva nisu samo politička pitanja, već ključni preduvjeti za ozbiljne investicije i održivi gospodarski razvoj.
