Evropska unija (EU) ne želi zbog jedne osobe, pa makar to bio i predsjednik najvišeg ustavnog organa Crne Gore, kazniti cijeli narod. Očigledno je da Andrija Mandić žali za Srbijom ali mu je EU puno važnija pogotovo kad se radi o investicijama koje se vežu uz ulazak u EU. Što se pak tiče njegove smjene za to je nadležan parlament Crne Gore a ne EU, kaže u razgovoru za Pobjedu bivši poslanik Bundestaga Josip Juratović.
Političar, koji je dvije decenije bio član Bundestaga, ističe da je EU zajednica suverenih država koja može ograničeno sankcionirati druge članice ako se ne pridržavaju sporazuma, ali ne mogu određivati unutrašnju politiku jedne članice. Objašnjava da to mogu samo građani te zemlje članice, inače se gubi smisao demokratije.
Užasavajuće slike sa sahrane ratnog zločinca u Beogradu uz državne počasti su ostavile cijeli region ali i EU bez teksta. Ipak, blokade pregovora sa Srbijom nema ni na vidiku. Mislite li da EU i dalje kalkuliše sa Vučićem i da će mu i dalje gledati kroz prste?
Juratović: Slike koje smo gledali kako psihijatrijski slučajevi oplakuju smrt najvećeg krvnika Evrope poslije Drugog svjetskog rata gotovo su nepodnošljive za svaki zdrav razum. Pogotovo kad to vlada Srbije podržava ona osmišljeno poistovjećuje sve Srbe sa tim psihobolesnicima. Tim više trebamo podržavati Srbe zdravog razuma koji su godinama izloženi tim luđacima da se konačno Srbija osvijesti i krene putem demokratskijih vrijednosti i dobrosusjedskih odnosa. EU ne kalkulira sa Aleksandrom Vučićem već mora prihvatiti činjenicu da je on legalni reprezentant Srbije iako je došao ilegalnim sredstvima na vlast. Dakle, još jednom - ako želimo drugačiju Srbiju s kojom ćemo moći u miru i slozi živjeti - onda moramo podržati svim sredstvima Srbe koji se za to već godinama mukotrpno bore.
Bivši predsjednik odbora za vanjske poslove Bundestaga Michael Roth je tražio blokadu pregovora sa Srbijom, kao i grupa parlamentaraca EP. Da li je to i zvanično stav Berlina da sa ovakvom Srbijom nema saradnje?
Juratović: To je već davno praksa. Ako se uzme u obzir da predpristupni pregovori već dvanaest godina traju, a do sada su od 35 samo 22 poglavlja otvorena i samo dva privremeno zatvorena, mislim da je to dovoljan znak da se EU ne žuri, a Aleksandru Vučiću još manje. Nažalost, to je dodatan problem za proeuropske snage u Srbiji, jer bez pritiska Europe demokracija u Srbiji nema nikakve šanse.
U Crnoj Gori je pokrenuta inicijativa za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca. Brisel i na ovu činjenicu ćuti i drži otvorena vrata za Mandića samo zato što se distancirao od Vučića, iako ostaje vjeran istoj ideologiji. Vaš komentar?
Juratović: EU ne želi zbog jedne osobe, pa makar to bio i predsjednik najvišeg ustavnog organa Crne Gore, kazniti cijeli narod. Očigledno je da Andrija Mandić žali za Srbijom, ali mu je EU puno važnija pogotovo kad se radi o investicijama koje se vežu uz ulazak u EU. Što se pak tiče njegove smjene, za to je nadležan parlament Crne Gore a ne EU. EU je zajednica suverenih država ona može ograničeno sankcionirati druge članice ako se ne pridržavaju sporazuma, ali ne mogu određivati unutrašnju politiku jedne članice. To mogu samo građani te zemlje članice, inače se gubi smisao demokracije.
Što za premijera Merca, a što za Njemačku politiku u EU znači pobjeda Alternative za Njemačku na regionalnim izborima?
Juratović: Za sada je to pobjeda AfD-a u jednoj saveznoj državi bivše Istočne Njemačke sa veličinom od dva milijuna stanovnika od ukupno 16 saveznih država i 83 milijuna Njemaca. Pa ipak je to ozbiljan signal, s obzirom na Njemačku povijest i činjenicu da se tu radi o društvenopolitičkom pokretu koji već vlada velikim dijelom Evrope.
Naime, radi se o pokretu koji zloupotrbljava demokratske vrijednosti kako bi te iste ukinuli i ponovo stvorili sustav jačega umjesto slobode prava i ravnopravnosti, dakle temeljnih načela demokratskog sustava. Međutim, to je i ozbiljan signal za loš rad do sada najslabijeg kancelara Njemačke. Ako se taj trend nastavi 20. septembra na izborima u saveznim državama Mecklenburg Vorpommern i Berlin, onda možemo uskoro očekivati prijevremene izbore na saveznom nivou.
Kako odluka građana Islanda da ne podrže pregovore sa EU utiče na evropski put Crne Gore?
Juratović: Ne znam čime uspoređivati Island i Crnu Goru. Island je po veličini otprilike kao i Crna Gora, ali geopolitički na mjestu gdje nitko izvana ne utječe na njihovu unutrašnju političku stabilnost. Nažalost, nemam dojam da je to slučaj i sa Crnom Gorom. Island je uređena i stabilna zemlja u kojoj ljudi dobro i sigurno žive. To se, barem za sada, ne može reći za Crnu Goru. Dakle, zašto bi Island ulazio u EU i dijelio s njom probleme koje on nema? Crna Gora pak ima izazove i probleme koje može lakše rješavati u savezu i solidarnosti jedne ujedinjene Evrope. Zato, bez uvrede, ali Crna Gora je dio te Evrope i krajnje je vrijeme da ona nađe svoje mjesto u EU kako iz društvenopolitičkih tako i iz sigurnosnih razloga.
Koliko brzo će ići ratifikacija pristupnog ugovora Crne Gore sa EU ako i nakon izbora ovako heterogena politička skupina bude vodila državu?
Juratović: O tome odlučuje samo narod Crne Gore. Da li će dozvoliti da se politika igra njegovim emocijama kao što je to slučaj sa politikom AfD-a u Njemačkoj i dijelom Evrope ili će racionalnim razmišljanjem o svom životnom stanju birati politiku koja mu nudi racionalne i vjerodostojne odgovore te nuditi smjernice na životna pitanja koja ga vode u sigurniju budućnost u nesigurnom svijetu. Znam da nije lako, ali iz životnog iskustva znam da politika koja se bazira samo na emocijama bez zdravog razuma, pobuđuje emocije i inat na suprotnoj strani, a zatim slijedi propast za sve. Barem mi Balkanci imamo najbolje iskustvo u tome. A EU ima dovoljno u svojim redovima onih koji njoj prave nered i najmanje njoj je stalo za dodatne.
