Kultura
  • Portal Analitika/
  • Kultura /
  • Jubilarni FIAT-a otvorio „Pun mjesec” Jozefa Nađa: Koreografska poema o bolu, otporu i radosti afričkog naroda

Festival počeo sinoć u CNP-u predstavom koja spaja ples, muziku i istorijsko pamćenje

Jubilarni FIAT-a otvorio „Pun mjesec” Jozefa Nađa: Koreografska poema o bolu, otporu i radosti afričkog naroda

Komad poveo publiku kroz evoluciju crnačke muzike – od tame do svijetla

Jubilarni FIAT-a otvorio „Pun mjesec” Jozefa Nađa: Koreografska poema o bolu, otporu i radosti afričkog naroda Foto: FIAT/ Duško Miljanić
Sergej Pavlović
Sergej PavlovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Četrdeseto, jubilarno, izdanje Festivala internacionalnog alternativnog teatra (FIAT) otvoreno je sinoć na velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta plesnom predstavom „Pun mjesec” Jozefa Nađa.

Djelo, premijerno izvedeno na Montpelier Dance Festivalu u junu 2024. godine, donijelo je snažnu koreografsku priču, a u performansu je, uz Nađa, učestvovalo sedam plesača: Timothé Ballo, Abdel Kader Diop, Aipeur Fondou, Bi Jean Ronsand Irié, Jean Paul Menhansio, Sombewendin Marius Sawadago i Boukson Séré.

Muzika otpora i slobode

Komad je posvećen muzičkim oblicima afro-američkog naroda, kao što su džez, bluz, duhovna muzika, kao i njihovim mnogobrojnim današnji izdanci. Publika biva upoznata s procesom evolucije crnačke muzike, kroz muzičku pratnju koja počinje kao jednostavno tapšanje, koje se polako razvija u široki spektar bogatih i kompleksnih muzičkih oblika, predstavljajući kompozicije velikana pomenutih pravaca kao što su: Čarls Mingus, Sesil Tejlor, Entoni Brekston i Umjetnički ansambl Čikaga.

Prvih pola sata programa se vode minimalističkim principima. Pozornica je skoro u potpunosti zamračena, pokreti su svedeni, muzika jednostavna i usporena. Međutim, krajnji rezultat je sve samo ne dosadan: prigušena, uznemirujuća melodija kombinovana s elegantnom koreografijom pod blijedom svijetlošću samo jednog reflektora daje sceni snoliku i grozničavu atmosferu, dok se trudimo da pratimo sjenovite siluete plesača u tami. Simbolično se nagovještavaju stradanja i patnje žrtava transatlanske trgovine robljem, bez potrebe za direktnom iscenacijom istorijiskih momenata.

Promjena tempa i energije

Svjesni da bi ovakav način igre mogao lako preći u manir i izazvati osjećaj zasićenja u publici, izvođači (među kojima je prisutan i sam koreograf) u pravom momentu mjenjaju tempo i estetiku, odlučujući se za jače, toplije osvjetljenje kao i življu i raznovrsniju muziku. 

Kroz ostatak performansa, energične numere prate složenu koreografiju, koja se odlikuje izuzetnom izdržljivošću, ritmičnoću, kontrolom tijela, kao i balansom između grupnih tačaka (koje se odlikuju sjajnom timskom uigranošću) i solističkih momenata naizmjenično dodijeljenih svakom plesaču.

Simbolika nepripadanja

Tokom izvođenja, više puta se pojavljuje groteskna figura koja služi kao suptilni antagonista ostatku ekipe. Tumačena od strane izvođača u odijelu i maski nalik na maskotu „Monopola” – glavati, brkati bijelac u svečanom odijelu – u prvom dijelu performansa on implicitno odaje utisak robovlasnika ili trgovca ljudima, dok kasnije pokušava da oponaša ples mladića oko sebe.

Ipak, svaki put kada pokuša da ih imitira, muzika naglo prestaje, a njegovi pokreti ostaju tromi, nespretni i pojednostavljeni. Vidljivo je i da on nastoji da izvodi tačke potpuno sam, dok se ostali izvođači, čak i u solističkim momentima, oslanjaju na podršku svojih saigrača. 

Time grupa daje komentar na učestalu apropriaciju bluza, džeza, duhovne muzike i srodnih žanrova od strane mejnstrim bijelih umjetnika, naglašavajući da je nemoguće rekreirati suštinu ovih formi bez svijesti o istorijskom kontekstu i povezanosti sa zajednicom iz koje su nastale.

Vedar kraj u znaku afričke tradicije

Performans se završava kratkom i vedrom tačkom kojom plesači pozdravljaju publiku, obučeni u šarena odijela, sa tradicionalnim afričkim maskama i raznolikim šeširima na glavama – dok su prethodno nosili samo identične crne plesne pantalone.

To je bio prikladan završetak djela koje slavi razvoj afričke dijaspore u zapadnom svijetu: ljudi otrgnutih od domovine i porodica, ali su uprkos tome uspjeli da se adaptiraju, izbore za slobodu i stvore bogatu, jedinstvenu kulturu, koja je izrodila prepoznatljive i izuzetno uticajne umjetničke forme, koje slave ljepotu života uprkos zlu i nepravdi kojim on obiluje, radost kao oblik pobune i otpora. 

„Pun mjesec” tako odaje počast tragedijama prošlosti afričkog naroda koji hrabro i odlučno bira da gradi bolju budućnost za svoju zajednicu.

Produkcija i saradnici

Produkciju "Punog mjeseca’’ potpisuju Diffusion Bureau Platô (Séverine Péan and Mathilde Blatgé), a izvršnu produkciju ,,Atelier 3+1’’. Za administraciju je odgovorna Laura Petit. Ivan Fatjo je potpisan kao umjetnički saradnik, a Sylvain Blocquaux kao tehnički direktor, koji je isto tako odgovaran za svjetlo, dok kostim potpisuje Paula Dartigues. 

Za muziku su odgovorni: Fritz Hauser, Famoudou Don Moye & Tatsu Aoki, Art Ensemble Of Chicago, Malachi Favors Maghostut & Tatsu Aoki, Peter Vogel, Christian Wolfarth i Lucas Niggli.

Portal Analitika